Čatamska ostrva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čatamska ostrva
Čatamska ostrva, naselje Vaitangi
Čatamska ostrva
Geografija
LokacijaJužni Pacifik
ArhipelagČatamska ostrva
Površina966 km2
Najviši vrh299 m
Administracija
Novi Zeland
Najveći gradVaitangi
Zastava ostrva

Čatamska ostrva (engl. Chatham Islands, morior.: Rekohu, maor. Wharekauri) arhipelag su i teritorija Novog Zelanda u Tihom okeanu. Nalaze se 680 km istočno od najbliže tačke glavnih ostrva Novog Zelanda i čini ih oko deset ostrva u prečniku od 40 km, obuhvataju 963 km². Najviši vrh je Maungatere (294 m). Najveća ostrva su Čatam, Pit i Rangatira. Na lokalnom Moriori jeziku njihovo ime znači „maglovito sunce“. Zvanično su deo Novog Zelanda od 1842. Godine 1966. na ostrvima je živelo 520 ljudi. Prema popisu stanovništva 2013. na ostrvima živi 600 ljudi.[1] Administrativni centar je luka Vaitangi (oko 200 stanovnika) na zapadnom delu ostrva Čatama, a stanovništvo se uglavnom bavi ovčarstvom i ribarstvom.[2] Na ostrva se za 1.5 do 2 časa leta stiže iz Krajstčerča, a letovi postoje i iz Oklanda i Velingtona. Brodom koji nije vazda na raspolaganju može da se dođe posle dva dana plovidbe.[3][4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi naseljenici ostrva su bili Maori koji su na njima razvili kulturu poznatu kao Moriori.[5][6] Moriori su bili desetkovani u periodu između 1835. i 1862, najviše zbog maorske invazije i porobljavanja i od bolesti koje su doneli Evropljani. Godine 1862. ovo pleme je brojalo oko 100 pripadnika, a poslednji pravi Moriori je umro 1933. Danas se oko 1.000 stanovnika Novog Zelanda izjašnjava kao Moriori.[7]

Prvi stanovnici ostrva bili su lovci-sakupljači čija je hrana bila isključivo morskog porekla, narod Moriori. Vilijam R. Broghton je 17. novembra 1791. godine kročio na tle ostrva koje je nazvao po svom brodu HMS Chatham i proglasio ih posedom Velike Britanije. Ostrva su postala centar aktivnosti kitolovaca, pa je od zaraznih bolesti tokom kontakta sa Evropljanima i Maorima umrlo 10% do 20% moriorske populacije. Britanci su 1835. raselili Maore Ngati Mutunga i Ngati Tama iz regije Taranaki na Severnom ostrvu. Brigantin Lord Rodney, kidnapovan od Britanaca, stigao je 19. novembra pomenute godine na Čatamska ostrva. Na njemu je bilo 500 Maora snabdevenih puškama i sekirama sa rezervama od 78 tona krompira. Posle toga 5. decembra je doplovio još jedan brod iz kojeg se iskrcalo 400 Maora.

Maori, poznati kao okrutni ratnici i kanibali, napravili su pravi genocid nad miroljubivim golorukim Moriorima. Ritualno su ubili oko 10% populacije, nabijajući na kolac muškarce, žene i decu bez razlike i ostavljajući ih na plažama da danima umiru u velikim bolovima. Jeli su moriorska trupla i terali Moriore da mokre po svojim svetištima.[8] Zabranili su im da govore svojim jezikom i da se međusobno venčavaju, čime su se pobrinuli da izumru. Samo 101 Morior ostao je na ostrvima 1862. godine. Poslednji govornik moriorskog jezika bio je Hiravanu Tapu koji je preminuo u maju 1900.[9][10], a poslednji čistokrvni pripadnik naroda Tomi Solomon je umro 1933. godine.[11][12][13]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ www.stats.govt.nz, "2013 Census QuickStats about a place: Chatham Islands Territory", preuzeto 14. februara 2016.
  2. ^ Opšta enciklopedija Jugoslovenskog leksikografskog zavoda, tom 2 (C-Fob), Zagreb (1977). str. 62.
  3. ^ www.birdlife.org Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. februar 2016), "Pitt Shag Phalacrocorax featherstoni", preuzeto 14. februara 2016.
  4. ^ www.birdlife.org, "Chatham Albatross Thalassarche eremita", preuzeto 14. februara 2016.
  5. ^ Clark 1994, str. 123–135.
  6. ^ Davis, Denise (septembar 2007). „The impact of new arrivals”. Te Ara Encyclopedia of New Zealand. Pristupljeno 30. 4. 2010. 
  7. ^ Davis, Denise; Solomon, Māui (mart 2009). „'Moriori – The impact of new arrivals'. Te Ara – the Encyclopedia of New Zealand. Pristupljeno 23. 3. 2011. 
  8. ^ Diamond, Jared (1997). Guns, Germs, and Steel: The Fates of Human Societies. New York: W. W. Norton. str. 53.
  9. ^ www.teara.govt.nz, "Story: Tapu, Hirawanu", Enciklopedija Novog Zelanda, objavljeno 30. oktobra 2012, preuzeto 14. februara 2016.
  10. ^ www.jps.auckland.as.nz[mrtva veza], Alexander Shand, Journal of the Polynesian Society 3 (4): 187–198, decembar 1894, preuzeto 14. februara 2016.
  11. ^ Opšta enciklopedija Jugoslovenskog leksikografskog zavoda, tom 5 (L-Nigh), Zagreb (1979). str. 578.
  12. ^ www.teara.govt.nz, "Story: Solomon, Tommy", Enciklopedija Novog Zelanda, objavljeno 19. februara 2014, preuzeto 14. februara 2016.
  13. ^ christchurchcitylibraries.com, "The last of his race", preuzeto 14. februara 2016.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Clark, Ross (1994). „Moriori and Māori: The Linguistic Evidence”. Ur.: Sutton, Douglas. The Origins of the First New Zealanders. Auckland: Auckland University Press. str. 123—135. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]