Čišu Rju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čišu Rju
Čišu Rju u filmu „Tokijska priča” (1953)
Lični podaci
Datum rođenja(1904-05-13)13. maj 1904.
Mesto rođenjaokrug Tamana, Japansko carstvo
Datum smrti16. mart 1993.(1993-03-16) (88 god.)
Mesto smrtiJokohama, Japan
Zanimanjeglumac
Rad
Aktivni period1928–1992
Veza do IMDb-a

Čišu Rju (jap. 笠 智衆; okrug Tamana, 13. maj 1904Jokohama, 16. mart 1993) bio je japanski glumac. U karijeri dugoj 64 godine snimio je preko 160 igranih filmova i 70 televizijskih ostvarenja. Najpoznatiji je po saradnji sa režiserom Jasudžirom Ozuom. Glumio je u 52 od ukupno 54 filma koliko ih je za života režirao Ozu, među kojima se posebno izdvajaju „Kasno proleće” (1949), „Rano leto” (1951), „Tokijska priča” (1953), „Rano proleće” (1956) „Tokijski sumrak” (1957) „Kasna jesen” (1960) i „Jesenje popodne” (1962). Obično je glumio tihe, nenametljive i starije muškarce čija se čovečnost razotkriva u suretu sa teškoćama svakodnevnog života.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo i školovanje[uredi | uredi izvor]

Rju je rođen u selu Tamamizu, okrug Tamana, seoskoj oblasti prefekture Kumamoto. Njegov otac je bio budistički sveštenik Škole čiste zemlje.[1] Nakon završene osnovne i srednje škole upisao je studije budizma na odseku Indijska filozofija i etika na Tojo univerzitetu. Njegovi roditelji su se nadali da će Rju postati sveštenik i tako nastaviti porodičnu tradiciju. Međutim, Rju je napustio budističke studije 1925. godine i upisao školu glume. Pošto mu je otac preminuo, vratio se u svoje rodno mesto gde je preuzeo sveštenički poziv oca, želeći na taj način da se pokori roditeljskoj želji. Ipak, nakon pola godine, odlučio je da sveštenički poziv prepusti starijem bratu, a sam se vratio na studije glume.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Prvih desetak godina u svojoj karijeri Rju je glumio isključivo epizodne uloge, neretko svedene na ulogu statiste, te se njegovo ime često nije spominjalo ni na filmskim posterima ni na špicama. Tokom ovog perioda, između ostalih, tumačio je epizodne uloge i u filmovima režisera Jasudžiroa Ozua i to prvi put u filmu „Mladalači snovi” iz 1928. Prvu veću ulogu dobio je u Ozuovim filmu „Škola je lepo mesto” 1936. a iste godine je odigrao i ulogu u Ozuovom filmu „Jedini sin”, gde je, iako je u tom trenutku imao 32 godine, igrao sredovečnog propalog profesora. Upečatljivost i dostojanstvenost koju je uspeo da da ovom liku, velikim delom je predodredila njegovu dalju karijeru i utemeljila prepoznatljiv tip junaka koji će se vezivati za njegovo ime - tip tihog, starijeg i nenametljivog muškarca. Prvu glavnu ulogu odigrao je u ostvarenju „Aogeba totoši” 1937, dok je prvu glavnu ulogu u Ozuovom filmu imao u ostvarenju „Bio je otac1942. Tumačio je zapažene uloge, i to uglavnom glavne, u gotovo svim Ozuovim ostvarenjima posleratnog perioda među kojima se posebno izdvajaju „Kasno proleće” (1949), „Rano leto” (1951), „Tokijska priča” (1953), „Rano proleće” (1956) „Tokijski sumrak” (1957) „Kasna jesen” (1960) i „Jesenje popodne” (1962). Računajući epizodne uloge sa početka karijere, Rju je glumio u ukupno 52 od ukupno 54 filmska ostvarenja koje je režirao Ozu.

I pored toga što je danas najpoznatiji po ulogama u filmovima režisera Jasudžiroa Ozua, Čišu Rju je glumio i u stotinak filmova drugih reditelja. Posebno se izdvajaju njegove uloge u filmu „Dvadesetčetvoro očiju” (1954) režisera Keisuka Kinošita i uloga japanskog premijera Kantaroa Suzukija u filmu „Najduži dan Japana” (1967) režisera Kihačija Okamotoa. Od 1969. do 1993. glumio je mrzovoljnog ali dobroćudnog budističkog sveštenika u serijalu komedija „Nije lako biti muškarac”.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Oženio se sekretaricom filmskog studija 1929. sa kojom je ostao u braku do kraja svog života.[2]

Odabrana filmografija[uredi | uredi izvor]

Uloge Čišu Rju
Godina
Srpski naziv
Izvorni naziv
Uloga
Napomena
1929. Dani mladosti 学生ロマンス 若き日 (Wakaki hi)
1930. Ta noćna žena その夜の妻 (Sono Yo no Tsuma)
1932. Rođen sam, ali... 生れてはみたけれど (Umarete wa mita keredo)
1933. Ulovljena devojka 常線の女 (Hijōsen no Onna)
1933. Žena iz Tokija 東京の女 (Tokyo no Onna)
1933. Prolazna privlačnost 出来ごころ (Dekigokoro)
1934. Priča o prolaznoj travi 浮草物語 (Ukikusa monogatari)
1935. Prenoćište u Tokiju 東京の宿 (Tōkyō no yado)
1936. Jedini sin 一人息子 (Hitori musuko)
1941. Braća i sestre porodice Toda 戸田家の兄妹 (Toda-ke no kyōdai)
1942. Bio je otac 父ありき (Titi ariki)
1944. Vojska 陸軍 (Rikugun)
1948. Kokoška na vetru 風の中の牝鶏 (Kaze no naka no mendori)
1949. Kasno proleće 晩春 (Banshun)
1950. Sestre Munakata 宗方姉妹 (Munekata Kyōdai)
1951. Rano leto 麦秋 (Bakushū)
1951. Karmen se vraća kući カルメン故郷に帰る (Karumen kokyō ni kaeru)
1952. Ukus riže sa zelenim čajem お茶漬けの味 (Ochazuke no aji)
1953. Tokijska priča 東京物語 (Tōkyō Monogatari) Šukiči Hirajama
1954. Dvadesetčetvoro očiju 二十四の瞳 (Nijū-shi no Hitomi)
1955. Bila je poput divlje hrizanteme 野菊の如き君なりき (Nogiku no gotoki kimi nariki)
1956. Oluja 嵐 (Arashi)
1956. Rano proleće 早春 (Sōshun)
1957. Tokijski sumrak 東京暮色 (Tōkyō boshoku) Šukiči Sugijama
1958. Čovek sa rikšom 無法松の一生 (Muhōmatsu no isshō) Šigezo Juki
1959. Dobro jutro お早よう (Ohayō)
1959. Plutajuće trave 浮草 (Ukigusa)
1960. Kasna jesen 秋日和 (Akibiyori)
1960. Zli mirno spavaju 悪い奴ほどよく眠る (Warui yatsu hodo yoku nemuru) javni tužilac Nonaka
1961. Ljudsko stanje III: Vojnikova molitva 人間の條件 (Ningen no jōken)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Louis Fr?d?ric; Louis-Frédéric (2002). Japan Encyclopedia. Harvard University Press. str. 116—. ISBN 978-0-674-01753-5. 
  2. ^ Kirkup, Obituary: Chishu Ryu (20. 3. 1993). „James”. Independent.com. Pristupljeno 28. 5. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]