Шарена трака

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šarena traka
Ilustracija iz 1892.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe Adventure of the Speckled Band
AutorArtur Konan Dojl
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Izdavanje
Datum1892.
Hronologija
PrethodnikPlavi granat
NaslednikMajstorov palac

„Šarena traka” (engl. The Adventure of the Speckled Band) je osma pripovetka o Šerloku Holmsu i deseta sveukupna priča o Holmsu (nakon romana Skica u grimizu i Znak četvorice) britanskog autora ser Artura Konana Dojla. Prvobitno je objavljena u časopisu The Strand Magazine u februaru 1892. godine, sa ilustracijama Sidneja Padžeta, a kasnije kao osma priča u zbirci Avanture Šerloka Holmsa. Priča govori o Helen Stoner, mladoj ženi koja će se uskoro udati, koja sumnja da njen očuh možda pokušava da je ubije kako bi zadržao kontrolu nad njenim nasledstvom. Uverena u namere svog očuha, ona se obraća Holmsu za pomoć.

„Šarena traka” je klasična misterija zaključane sobe koja se bavi temama roditeljske pohlepe, nasleđa i slobode. Prošaranu gotičkim elementima, mnogi je smatraju jednim od Dojlovih najboljih dela, a sam autor ju je nazvao svojom najboljom pričom.[1] Priča je, zajedno sa ostatkom kanona Šerloka Holmsa, postala odlučujući deo detektivske fantastike. Priča je adaptirana putem televizije, filma, pozorišta, radija i video igara. Takođe je deo izložbe u Muzeju Šerloka Holmsa. Pozorišnu adaptaciju napisao je i producirao sam Dojl, a režirao ju je Lin Harding, koji je takođe glumio Grajmsbija Rojlota. Ulogu Šerloka Holmsa igrao je H. A. Sejntsberi. Dojl se slavno sukobio sa Hardingom oko nekoliko detalja scenarija, ali se kasnije pomirio s njim nakon opšteg uspeha predstave.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Šerlok Holms i doktor Votson ustaju neobično rano jednog jutra da bi upoznali mladu ženu po imenu Helen Stoner koja se plaši da njen očuh, dr Grajmsbi Rojlot, preti njenom životu. Rojlot je lekar koji je radio u Kalkuti u Indiji i bio je oženjen Heleninom pokojnom majkom kada je kao udovica živela tamo. On je takođe osiromašeni poslednji preživeli od nekadašnje bogate, ali nasilne, zlovoljne i amoralne anglosaksonske aristokratske porodice iz Sarija, i već je odslužio zatvorsku kaznu jer je u besu ubio svog indijskog batlera.

Helenina sestra bliznakinja umrla je skoro dve godine ranije, neposredno pre nego što je trebalo da se uda. Helen je čula sestrine reči na samrti: „Šarena traka”, ali nije mogao da odgonetne njihovo značenje. Sama Helen, uznemirena zbunjujućom smrću svoje sestre,[3] sada je verena. Počela je da čuje čudne zvukove i da posmatra čudne aktivnosti oko Stouk Morana, osiromašenog imanja pod hipotekom na kome žive ona i njen očuh.

Dr Rojlot takođe okuplja čudno društvo na imanju. Druži se sa grupom Cigana na imanju, a ima geparda i babuna kao kućne ljubimce. Već neko vreme pravi promene u kući. Pre smrti Helenine sestre, izvršio je modifikacije u kući i sada popravlja spoljašnji zid, primoravajući Helen da se preseli u sobu u kojoj je njena sestra umrla.

Holms pažljivo sluša Heleninu priču i pristaje da preuzme slučaj. Planira posetu imanju kasnije tokom dana. Pre nego što je mogao da ode, posećuje ga sam dr Rojlot, koji mu preti ako se umeša. Neustrašiv, Holms odlazi do zgrade suda, gde ispituje testament Helenine pokojne majke, a zatim na selo.

U Stouk Moranu, Holms pomno ispituje prostorije iznutra i spolja. Među čudnim karakteristikama koje otkriva su krevet vezan za pod, vrpca za zvono koja nije pričvršćena ni za jedno zvono, i otvor za ventilaciju između Helenine privremene sobe i sobe dr Rojlota.

Holms i Votson se dogovaraju da provedu noć u Heleninoj sobi. U mraku čekaju do oko tri ujutru; iznenada, blagi metalni šum i prigušeno svetlo kroz ventilacioni otvor podstiču Holmsa na akciju. Brzo zapalivši sveću, on na vrpci za zvono otkriva „šarenu traku” — zmiju otrovnicu. Udara zmiju svojim štapom, vraćajući je kroz otvor. Uznemirena, ona smrtno napada Rojlota, koji ju je čekao da se vrati nakon što bi ubila Helen. Holms identifikuje zmiju kao indijsku močvarnu šarku i otkriva Votsonu motiv: testament pokojne supruge je obezbedio godišnji prihod od 750 funti, od kojih je svaka ćerka mogla da zahteva jednu trećinu nakon udaje. Zbog toga je dr Rojlot planirao da ukloni obe svoje pastorke pre nego što se udaju kako bi izbegao gubitak većine bogatstva koje je kontrolisao. Holms priznaje da bi njegov napad na zmiju mogao da ga učini indirektno odgovornim za Rojlotovu smrt, ali ne predviđa da će ga to uznemiriti pošto je njegova akcija spasila Helenin život.

Inspiracija[uredi | uredi izvor]

Ričard Lenselin Grin, urednik oksfordskog broširanog izdanja Avantura Šerloka Holmsa iz 2000. godine, pretpostavlja da je Dojlov izvor za priču naizgled bio članak pod nazivom „Pozvao ga Udav. Zapadnoafrička avantura” u novinama Cassell's Saturday Journal, objavljen u februaru 1891. godine.[1] U članku, kapetan govori kako je poslat u udaljeni kamp u [Zapadnoj Africi] da ostane u srušenoj kolibi koja je pripadala portugalskom trgovcu. Prve noći u kolibi, probudila ga je škripa i video je „mračnu stvar čudnog izgleda kako visi kroz ventilator iznad njega”. Ispostavilo se da je to najveći [udav] kojeg je video (verovatnije piton jer u Africi nema udava). Ostao je paralizovan od straha dok je zmija silazila u sobu. Ne mogavši da zavapi u pomoć, kapetan je primetio staro zvono koje je visilo sa isturene grede iznad jednog od prozora. Zvono je istrunulo, ali pomoću štapa uspeo je da pozvoni i podigne uzbunu.

Identitet „Šarene trake”[uredi | uredi izvor]

„To je močvarna šarka!” uzviknuo je Holms; „Najsmrtonosnija indijska zmija. Umro je deset sekundi nakon ujeda.”

Većina ljudi smatra da je ova zmija izmišljena kreacija; međutim, identitet zmije bio je predmet mnogih debata među obožavaocima.

Ključne karakteristike koje treba uzeti u obzir pri identifikaciji zmije su:

  • Neurotoksični otrov brzog dejstva, za razliku od uobičajenog hemotoksičnog otrova većine zmija
  • Sposobnost dobrog penjanja
  • Izgled je opisan kao „žuta traka sa braonkastim mrljama”, glava „čučnjasta, u obliku dijamanta” i „naduven” vrat
  • Indijsko poreklo[4]

Dole navedeni kandidati su uzeti u obzir.

Vrsta zmije Karakteristike Razmatrano u:
Bitis arietans
  • Otrov sporog dejstva
  • Letargična priroda
  • Fizički izgled je drugačiji od močvarne šarke
Katalog izložbe Šerloka Holmsa iz 1951.
Bitis nasicornis
  • Otrov sporog dejstva
  • Letargična priroda
  • Fizički izgled je drugačiji od močvarne šarke
Katalog izložbe Šerloka Holmsa iz 1951.
Vipera Russeli
  • Otrov sporog dejstva
  • Letargična priroda
  • Indijsko poreklo
  • Glava odgovarajućeg oblika, ali joj nedostaju „pegave” šare
Katalog izložbe Šerloka Holmsa iz 1951.
Echis carinatus
  • Otrov sporog dejstva
  • Letargična priroda
  • Indijsko poreklo
  • Glava odgovarajućeg oblika i „pegave” šare
Katalog izložbe Šerloka Holmsa iz 1951.
Tropidolaemus wagleri
  • Otrov sporog dejstva
  • Aktivni penjači
  • Indijsko poreklo
  • Neodgovarajuća boja
Katalog izložbe Šerloka Holmsa iz 1951.
Bungarus mangimaculatus
  • Brzo delujući (neurotoksični) otrov
  • Nema poznatih ponašanja koja odgovaraju opisima
  • Neodgovarajuća boja
  • Indijsko poreklo
Katalog izložbe Šerloka Holmsa iz 1951.
Kobra

(Naja naja)

  • Brzo delujući otrov
  • Mogućnost penjanja
  • Uobičajene sorte sa smeđim mrljama na žutoj glavi u obliku dijamanta i napuhanom vratu
  • Indijsko poreklo
Katalog izložbe Šerloka Holmsa iz 1951.
Scincidae Specijalno uzgojena od strane Rojlota kako bi se dobio otrov brzog dejstva i željeno ponašanje „Istina o Šarenoj traci” od Lorensa M. Klaubera
Heloderma suspectum Specijalno uzgojena od strane Rojlota kako bi se dobio otrov brzog dejstva i željeno ponašanje „Skačući gušteri: Nepravilna i neprirodna istorija Šarene trake” od Vorena Rendala
Udav Karakteristično kretanje „Greška Šerloka Holmsa”
Oxyuranus microlepidotus
  • Brzo delujući otrov
  • Sposobnost penjanja
  • Kremasto žuti stomak, slobodno prošaran, glava u obliku dijamanta, naduven vrat
  • Australijsko poreklo
„Svež zalogaj kod Šarene trake” od Filipa Kornela
Mačka
  • Neotrovna
  • Vešti penjači
  • Razni uzorci, neki smatraju da je „Šarena traka” zapravo igračka za mačke
  • Široko rasprostranjeno poreklo
  • Pije mleko i može odgovoriti na zvižduk
„Avantura nesalomive Šarene trake”, The Great Ace Attorney: Adventures

Ivor: Novi anotirani Šerlok Holms od Leslija S. Klingera

Istorija objavljivanja[uredi | uredi izvor]

„Šarena traka” prvi put je objavljena u britanskom časopisu The Strand Magazine u februaru 1892. godine, dok je u Sjedinjenim Državama objavljena u američkoj verziji ovog časopisa mesec dana kasnije.[5] Priča je objavljena sa deset ilustracija Sidnija Padžeta u istom časopisu.[6] Ova pripovetka je uključena u zbirku kratkih priča Avanture Šerloka Holmsa,[6] koja je objavljena u oktobru 1892. godine.[7]

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Prva publikacija predstave

Pozorište[uredi | uredi izvor]

  • Konan Dojl je 1910. napisao adaptaciju za pozorište, Šarena traka.[8] Premijerno je prikazana u Adelfi teatru u Londonu 4. juna 1910. pod nazivom Slučaj Stonor.
  • U jesen 2013, nova pozorišna adaptacija, Šerlok Holms i šarena traka, koju je napisao Maks Dži, premijerno je prikazana u Kući blagajniku u Jorku i u Zamku Ripli u Severnom Jorkširu. Predstavu je producirao Teatar Mil, režirao Semjuel Vud, a glumili su Lijam Tims kao Holms i Adam Elms kao Votson.[9]

Film[uredi | uredi izvor]

  • Ova pripovetka je adaptirana za sada izgubljeni britansko-francuski kratki film Šarena traka iz 1912. godine, koji je bio deo filmskog serijala sa Žoržom Trevilom kao Šerlokom Holmsom.[10][11]
  • Pripovetka je takođe adaptirana kao nemi kratki film iz 1923. godine, u serijalu filmova u kojem je Eje Norvud glumio Holmsa.[12]
  • Film iz 1931. godine, Šarena traka, sa Rejmondom Mesijem u glavnoj ulozi bila je adaptacija pozorišne predstave Konana Dojla, sa Lin Hardingom koji je ponovio svoju ulogu Grajmsbija Rojlota.[13]
  • Film iz 1944. godine, Žena pauk, zasnovan je na nekoliko priča o Holmsu, među kojima je i „Šarena traka”.[14]

Radio i audio drame[uredi | uredi izvor]

  • Ova priča je adaptirana kao premijerna epizoda radio-serije Avanture Šerloka Holmsa, koja je emitovana 20. oktobra 1930. godine, a glumili su Vilijam Džilet kao Holms i Li Lovel kao Votson..[15] Produkciju je adaptirala Edit Mejzer. Rimejk scenarija emitovan je 17. septembra 1931, sa Ričardom Gordonom koji je igrao Šerloka Holmsa, a Li Lovel se ponovo našao u ulozi dr Votsona.[16] Još jedna dramatizacija priče emitovana je u februaru 1933. sa Gordonom i Lovelom, mada je nejasno da li je ovo bio ponovljeni snimak ili nova produkcija.[17] Rimejk scenarija emitovan je 1. februara 1936, sa Gordonom kao Holmsom i Harijem Vestom kao Votsonom.[18]
  • Polučasovna radio-adaptacija sa Bejzilom Ratbonom i Najdželom Brusom u glavnim ulogama emitovana je kao epizoda radio-serije Nove avanture Šerloka Holmsa 16. oktobra 1939, koju je ponovo adaptirala Edit Mejzer.[19] Druge epizode adaptirane iz priče takođe su emitovane u martu 1941,[20] oktobru 1943,[21] i novembru 1945, ponovo sa Ratbonom i Brusom koji su igrali Holmsa i Votsona.[22][23] Polučasovna radio-adaptacija sa Tomom Konvejem kao Holmsom i Brusom kao Votsonom emitovana je 23. juna 1947. godine.[24][25] Polučasovna radio adaptacija u kojoj su glumili Džon Stenli kao Holms i Vendel Holms (koristeći pseudonim „Džordž Spelvin”) kao Votson emitovana je kao epizoda iste serije 19. decembra 1948, a adaptirao ju je Maks Erlih.[26][27]
  • Adaptacija radio-stanice BBC Home Service emitovana je 1945. godine, koju je dramatizovao Džon Dikson Kar, a u kojoj su glumili Sedrik Hardvik kao Holms i Finlej Kari kao Votson.[28]
  • Radio adaptacija na stanici Home Service iz 1948. godine, koju je takođe adaptirao Džon Dikson Kar, predstavlja Hauarda Merion-Kroforda kao Holmsa, a Finlej Kari je ponovio ulogu Votsona.[28] Hauard Merion-Kroford je kasnije igrao Votsona u televizijskoj seriji Šerlok Holms iz 1954. godine.
  • Radio adaptacija sa Džonom Gilgudom kao Holmsom i Ralfom Ričardsonom kao Votsonom emitovana je 1955. na NBC radiju.[29]
  • Polučasovna radio adaptacija BBC-ja emitovana je u julu 1962. na BBC Light programu, kao deo radio serije iz 1952–1969, u kojoj su glumili Karlton Hobs kao Holms i Norman Šeli kao Votson. Majkl Hardvik je adaptirao produkciju.[30]
  • Godine 1970. audio drama zasnovana na priči objavljena je na LP ploči, kao jedan od nekoliko snimaka sa Robertom Hardijem kao Holmsom i Najdželom Stokom kao Votsonom. Dramatizovali su je i producirali Majkl Hardvik (koji je takođe adaptirao radio-dramu iz 1962) i Moli Hardvik.[31]
  • Jednosatna radio adaptacija emitovana je kao epizoda serije CBS Radio Mystery Theater 28. juna 1977. godine.[32] U epizodi su glumili Kevin Makarti kao Šerlok Holms i Kort Benson kao dr Votson.[33]
  • Dramatizacija stanice BBC Radio 4 koju je adaptirao Vinsent Makinerni emitovana je 9. januara 1991. kao deo radio serije iz 1989–1998. u kojoj su glumili Klajv Merison kao Holms i Majkl Vilijams kao Votson. U ulozi Helen Stoner se pojavila Suzan Vuldridž.[34]
  • U junu 2011. Big Finish Productions je adaptirao i objavio audio-dramu Šerlok Holms: Šarena traka sa Nikolasom Brigsom u ulozi Šerloka Holmsa i Ričardom Erlom kao dr Votsonom.[35]
  • Priča je adaptirana kao epizoda iz 2015. radio-serije Klasične avanture Šerloka Holmsa, sa Džonom Patrikom Lourijem kao Holmsom i Lorensom Albertom kao Votsonom.[36]
  • Jednosatna bengalska adaptacija stanice Radio Mirchi, Kalkuta sa Mir Afsar Alijem u glavnoj ulozi emitovana je kao epizoda emisije Sunday Suspense 1. maja 2016. godine.

Televizija[uredi | uredi izvor]

  • Polučasovna televizijska adaptacija sa Alanom Napijerom i Melvilom Kuperom u glavnim ulogama emitovana je kao deseta epizoda NBC televizijske serije Your Show Time 25. marta 1949. godine.[37]
  • Pilot epizoda BBC-jeve serije Šerlok Holms iz 1964. bila je nova verzija „Šarene trake”, emitovana u maju 1964. kao deo antologijske serije Detektiv. Epizodu je napisao Džajls Kuper, režirao Robin Midžli, a glumili su Daglas Vilmer kao Holms, Najdžel Stok kao Votson i Feliks Felton kao Rojlot.[38]
  • „Šarena traka” je adaptirana za sovjetsku televiziju 1979. godine sa Vasilijem Livanovim u ulozi Šerloka Holmsa i Vitalijem Solominom kao doktorom Votsonom.
  • „Šarena traka” je bila šesta epizoda prve sezone serije Avanture Šerloka Holmsa sa Džeremijem Bretom kao Holmsom i Dejvidom Berkom kao Votsonom, koja je prvi put emitovana 1984. godine.[39]
  • „Šarena traka” je adaptirana kao deo anime serije iz 1984–85. Sherlock Hound. U ovoj verziji, Morijarti se predstavlja kao Rojlot da bi ukrao Helenin novac, a Šerlok se uključuje kada mu se automobil pokvari i biva prinuđen da ostane u njihovoj kući preko noći.
  • Koki Mitani je adaptirao „Šarenu traku” i pripovetku „Pužući čovek” u epizodu u lutkarske serije Šerlok Holms. Jedne noći u Školi Biton pronađena je močvarna šarka sa mrljama u obliku krokusa. Sledećeg dana, nastavnica pripravnica Helen Stoner posećuje Holmsa i Votsona u sobi 221b spavaonice Bejker i priča im o čudnom ponašanju Grajmsbija Rojlota koji predaje hemiju. Te noći, oni saznaju zašto se on tako ponaša, ali Šerman, učenicu, napada šarka.[40]
  • Animirana televizijska serija Šerlok Holms u 22. veku adaptirala je ovu pripovetku u epizodu „The Scales of Justice”.

Video igre[uredi | uredi izvor]

  • Video igra The Great Ace Attorney: Adventures je adaptirala „Šarenu traku” u drugu epizodu igre, „The Adventure of the Unbreakable Speckled Band”. U ovoj epizodi, protagonista, Rjunosuke Naruhodo, pomaže Herloku Šolmsu (nazvanom „Šerlok Holms” na izvornom japanskom objavljenom; lokalizacija je promenjena iz pravnih razloga) u istrazi, a najbolji prijatelj protagoniste, Kazuma Asogi, preuzima mesto žrtve, a pravi identitet krivca je promenjen u rusku tražiocu azila koja je išla pod pseudonimom Rojlot kako bi sakrila svoj identitet. U sredini slučaja, Šolms otkriva originalni zaključak priče. Međutim, Rjunosukeov partner, Susato Mikotoba, ukazuje na brojna pitanja u vezi sa biologijom zmija. Zahvaljujući Rjunosukeu, na kraju se zaključuje da je smrt žrtve prouzrokovana tako što se spotaknuo o mačku nakon što su ga gurnuli, i da se „šarena traka” odnosi na igračku za mačke. Kasnije u četvrtoj epizodi igre; „The Adventure of the Clouded Kokoro”, otkriva se da je Herlokova pomoćnica, Ajris Vilson, koja adaptira događaje u „Šarenoj traci”, izmenila neke detalje oko sebe kako bi bila zanimljivija publici, npr. tako što je zmiju učinila oružjem ubistva, potpuno svesna da ovo ne bi imalo smisla s obzirom na biologiju zmija.

Reference[uredi | uredi izvor]

Napomene
  1. ^ a b Green, Richard Lancelyn (1998). „Explanatory Notes”. The Adventures of Sherlock HolmesNeophodna slobodna registracija. Oxford University Press. str. 361–367. ISBN 0-19-283508-4. 
  2. ^ „From Holmes to Sherlock: The Story of the Men and Women Who Created an Icon”. 13. 3. 2017. Pristupljeno 2. 1. 2019. 
  3. ^ „The Adventure of the Speckled Band Full Text and Analysis - Owl Eyes”. www.owleyes.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-05-04. 
  4. ^ Klinger, Leslie. The New Annotated Sherlock Holmes. W. W. Norton & Company. str. 200—300. 
  5. ^ Smith 2014, str. 56
  6. ^ a b Cawthorne 2011, str. 66
  7. ^ Cawthorne 2011, str. 54
  8. ^ Boström, Mattias (2018). From Holmes to Sherlock. Mysterious Press. str. 147–148. ISBN 978-0-8021-2789-1. 
  9. ^ Hickling, Alfred (18. 11. 2013). „Sherlock Holmes and the Speckled Band – review”. The Guardian. Pristupljeno 1. 1. 2019. 
  10. ^ Eyles, Allen (1986). Sherlock Holmes: A Centenary CelebrationNeophodna slobodna registracija. Harper & Row. str. 130. ISBN 9780060156206. 
  11. ^ „The Speckled Band”. silentera.com. Pristupljeno 8. 3. 2013. 
  12. ^ Eyles, Alan (1986). Sherlock Holmes: A Centenary CelebrationNeophodna slobodna registracija. Harper & Row. str. 132. ISBN 0-06-015620-1. 
  13. ^ Bunson, Matthew (1997). Encyclopedia Sherlockiana: an A-to-Z guide to the world of the great detective. Macmillan. str. 247. ISBN 0-02-861679-0. 
  14. ^ Barnes, Alan (2002). Sherlock Holmes on Screen. Reynolds & Hearn Ltd. str. 198. ISBN 1-903111-04-8. 
  15. ^ Boström, Mattias (2018). From Holmes to Sherlock. Mysterious Press. str. 196–199. ISBN 978-0-8021-2789-1. 
  16. ^ Dickerson (2019), pp. 31, 39.
  17. ^ Dickerson 2019, str. 50
  18. ^ Dickerson 2019, str. 72
  19. ^ Dickerson 2019, str. 87
  20. ^ Dickerson 2019, str. 97
  21. ^ Dickerson 2019, str. 131
  22. ^ Dickerson 2019, str. 183
  23. ^ „Sherlock Holmes OTR - Basil Rathbone and Nigel Bruce (January 9, 2014)”. Internet Archive. Pristupljeno 31. 12. 2014. 
  24. ^ Dickerson 2019, str. 230
  25. ^ „Sherlock Holmes Tom Conway”. Internet Archive. Pristupljeno 31. 12. 2014. 
  26. ^ Dickerson 2019, str. 266
  27. ^ „Sherlock Holmes 1948-12-19 The Speckled Band”. Internet Archive. Pristupljeno 31. 12. 2014. 
  28. ^ a b De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock HolmesNeophodna slobodna registracija. Bramhall House. str. 382. ISBN 0-517-217597. 
  29. ^ Dickerson 2019, str. 286
  30. ^ De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock HolmesNeophodna slobodna registracija. Bramhall House. str. 388. ISBN 0-517-217597. 
  31. ^ De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock HolmesNeophodna slobodna registracija. Bramhall House. str. 411–412. ISBN 0-517-217597. 
  32. ^ „CBS Radio Mystery Theater 1977-1978”. Internet Archive. Pristupljeno 31. 12. 2014. 
  33. ^ Payton, Gordon; Grams, Martin Jr. (2015) [1999]. The CBS Radio Mystery Theater: An Episode Guide and Handbook to Nine Years of Broadcasting, 1974-1982 (Reprinted izd.). McFarland. str. 214. ISBN 9780786492282. 
  34. ^ Bert Coules. „The Adventures of Sherlock Holmes”. The BBC complete audio Sherlock Holmes. Pristupljeno 12. 12. 2016. 
  35. ^ „Sherlock Holmes: The Speckled Band”. Pristupljeno 29. 5. 2020. 
  36. ^ Wright, Stewart (30. 4. 2019). „The Classic Adventures of Sherlock Holmes: Broadcast Log” (PDF). Old-Time Radio. Pristupljeno 14. 6. 2020. 
  37. ^ Barnes, Alan (2011). Sherlock Holmes on Screen. Titan Books. str. 311. ISBN 9780857687760. 
  38. ^ Alan Barnes (2002). Sherlock Holmes on Screen. Reynolds & Hearn Ltd. str. 138—143. ISBN 1-903111-04-8. 
  39. ^ Eyles, Allen (1986). Sherlock Holmes: A Centenary CelebrationNeophodna slobodna registracija. Harper & Row. str. 140. ISBN 9780060156206. 
  40. ^ Shinjiro Okazaki and Kenichi Fujita (ed.), "シャーロックホームズ冒険ファンブック Shârokku Hômuzu Boken Fan Bukku", Tokyo: Shogakukan, 2014, pp. 46-48, p. 53 and pp. 82-83.(Guidebook to the show)
Izvori

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]