Šahovske kategorije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šahovske kategorije je merilo za rangiranje šahovskih igrača (slično kao npr. pojasevi u karateu). Predviđene Pravilnikom o kategorizaciji ŠSJ.

Muškarci[uredi | uredi izvor]

Kategorije su (idući od najslabije ka najjačoj):

Kategorije se ne upisuju u turnirske tabele na turnirima koji se rejtinguju. Stranom igraču koji igra na turniru koji se kategoriše u Srbiji priznaje se kategorija koju ima u svojoj zemlji, a ako nema kategoriju, upisuje mu se 1. kategorija.

Žene[uredi | uredi izvor]

U ženskoj konkurenciji, kategorije su sledeće:

  • šahistkinja bez kategorije
  • šahistkinja 4. kategorija
  • šahistkinja 3. kategorija
  • šahistkinja 2. kategorija
  • šahistkinja 1. kategorija
  • ženski majstorski kandidat
  • ženski majstor

Kategorije žena umanjuju se za dva stepena kada žene igraju na muškim turnirima. Npr. žena sa kategorijom ŽMK (ženski majstorski kandidat), ako igra na muškom turniru, računa joj se 2. kategorija. Inače, žene mogu imati i muške kategorije — učešćem na muškom turniru, šahistkinja može osvojiti samo mušku kategoriju, a ne i žensku. Osvajanjem muške kategorije, automatski joj se priznaje identična ženska kategorija.

Norme za osvajanje kategorija[uredi | uredi izvor]

Norme za osvajanje kategorija regulisane su Pravilnikom o kategorizaciji ŠSJ. Kategorije mogu biti osvojene na kategornim i mešovitim turnirima, ekipnim takmičenjima po Bergerovom i švajcarskom sistemu. Dodeljivanje kategorija na osnovu rezultata ostvarenih na otvorenim turnirima po švajcarskom sistemu kao i na prvenstvenim ekipnim takmičenjima vrši se na lični zahtev.

Pobednik Kadetskog prvenstva Srbije u šahu automatski dobija kategoriju majstorskog kandidata.

Kategorni turniri[uredi | uredi izvor]

Namena im je prvenstveno popularizacija šaha, kako bi što više igrača steklo određeni rang. To je šahovski turnir na kom igraju igrači iste kategorije. Na kategornom turniru može se steći samo prva viša kategorija. Za osvajanje prve više kategorije, turnir mora imati najmanje 10 igrača ako se igra po Bergerovom, odnosno najmanje 9 kola ako se igra po švajcarskom sistemu. Za sticanje kategorije majstorskog kandidata, 1. i 2. kategorije, tempo igre ne sme biti brži od 25 poteza na sat po igraču. Za sticanje 3. i 4. kategorije, tempo igre ne sme biti brži od 50 poteza na sat po igraču.

  • Na kategornom turniru vankategornika, 5 igrača osvaja 4. kategoriju;
  • Na kategornom turniru igrača 4. kategorije, 4 igrača osvaja 3. kategoriju;
  • Na kategornom turniru igrača 3. kategorije, 3 igrača osvaja 2. kategoriju;
  • Na kategornom turniru igrača 2. kategorije, 2 igrača osvaja 1. kategoriju;
  • Na kategornom turniru igrača 1. kategorije, 1 igrača osvaja kategoriju majstorskog kandidata.

U slučaju deobe kritičnih mesta za osvajanje kategorije kod Bergerovog turnira, uzimaju se redom sledeći kriterijumi:

U slučaju deobe kritičnih mesta za osvajanje kategorije na takmičenju organizovanom po švajcarskom sistemu, uzimaju se redom sledeći kriterijumi:

Na muškom kategornom turniru mogu nastupati najviše dve šahistkinje. dok je muškarcima, na ženskim kategornim turnirima, zabranjeno pravo nastupa.

Mešoviti turniri[uredi | uredi izvor]

To su šahovski turniri na kojima nastupaju igrači raznih kategorija. Na mešovitim turnirima može se osvojiti kategorija za dva stepena viša od one koju igrač poseduje pre početka turnira. Da bi osvojio za jedan stepen jaču kategoriju, igrač mora osvojiti 100% poena od igrača nižih kategorija od svoje, 75% poena od igrača svoje kategorije, 55% poena od igrača prve više kategorije i 40% poena od igrača za dve kategorije više od svoje sopstvene kategorije.

Za osvajanje više kategorije, mešoviti turnir mora imati najmanje 10 igrača ako se igra po Bergerovom, odnosno najmanje 9 kola ako se igra po švajcarskom sistemu. Igrač mora imati najmanje 9 odigranih partija na jednom turniru ili u jednoj ligi da bi osvojio višu kategoriju. Za sticanje kategorije majstorskog kandidata, 1. i 2. kategorije, tempo igre ne sme biti brži od 25 poteza na sat po igraču. Za sticanje 3. i 4. kategorije, tempo igre ne sme biti brži od 50 poteza na sat po igraču. Najmanje 9 protivnika igrača moraju imati kategorije koje su više ili jednake za dva stepena nižoj kategoriji od one koju igrač osvaja. Tako, na primer, ako je igrač učestvovao na turniru po švajcarskom sistemu sa 13 kola, za osvajanje kategorije majstorskog kandidata morao je imati najmanje 9 protivnika sa 2. ili višom kategorijom.

Kod Bergerovih turnira, potrebno je da najmanje trećina učesnika ima kategoriju koju igrač osvaja, višu, dok kod švajcarskog sistema, igrač mora imati najmanje trećinu učesnika svog turnira sa kategorijom koju osvaja ili višom. Kod pojedinačnog takmičenja po kružnom sistemu, najviše dve trećine učesnika može biti iz istog kluba, a kod švajcarskog sistema, najviše dve trećine učesnika njegovog individualnog turnira može biti iz istog kluba.

Gubitak kategorije[uredi | uredi izvor]

Na svakom turniru koji ispunjava uslove za kategorizaciju, odnosno na kom se može osvojiti bilo koja kategorija (izuzimajući ekipna takmičenja), igrač može izgubiti svoju kategoriju i pasti u prvu nižu, ako postigne manje od 50% poena potrebnih za osvajanje njegove kategorije. Na kategornom turniru, igrač gubi svoju kategoriju ako osvoji manje od 25% mogućih poena. No, igrač neće izgubiti kategoriju po navedenim uslovima ako je navršio 50 godina starosti (odnosno 45 kod šahistkinja).

Ako igrač neopravdano istupi sa turnira koji se igra po švajcarskom sistemu, onda mu se računaju sve preostale partije sa fiktivnim protivnicima s kojima nije igrao dok je učestvovao na turniru koji imaju najnižu kategoriju (ali ne dva stepena nižu od njegove), pa mu se na osnovu tih protivnika obračunava eventualni „rđav plasman“.

4. kategorija, kao i kategorija nacionalnog majstora igraču ostaju doživotno (ne mogu se izgubiti).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]