Pređi na sadržaj

Šigeloza

Dodaj veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šigeloza
SinonimiBacilarna dizenterija
Šigeloza pronađena u uzorku stolice
SpecijalnostiInfektologija
Simptomidizenterija, groznica, bolovi u stomaku[1]
UzrociShigella[1]
Dijagnostički metodNa osnovu analize stolice[1]
Prevencijahigijena ruku[1]
Lečenjepiti dosta tečnosti i odmor[1]
LekoviAntibiotici (teži slučajevi)[1]
Frekvencija>80 million[2]
Smrtnost700,000[2]

Šigeloza je infekcija creva uzrokovana bakterijom šigela.[1][3] Simptomi obično počinju jedan do dva dana nakon izlaganja i uključuju dijareju, groznicu, bol u stomaku i osjećaj potrebe za stolicom čak i kada su crijeva prazna.[1] Dijareja može biti krvava.[1] Simptomi obično traju pet do sedam dana i može proći nekoliko meseci pre nego što se navike creva u potpunosti vrate u normalu.[1] Komplikacije mogu uključivati reaktivni artritis, sepsu, napade i hemolitičko-uremijski sindrom.[1]

Šigelozu izazivaju četiri specifične vrste šigela.[2] Oni se obično šire izlaganjem zaraženom fecesu.[1] Ovo se može desiti preko kontaminirane hrane, vode, ruku ili seksualnog kontakta.[1][4] Kontaminaciju mogu preneti muve ili prilikom menjanja pelena (pelena).[1] Dijagnoza se postavlja na osnovu kulture stolice.[1]

Rizik od infekcije se može smanjiti pravilnim pranjem ruku.[1] Ne postoji vakcina.[1] Šigeloza se obično povlači bez specifičnog liječenja.[1] Preporučuju se odmor i dovoljna količina tečnosti na usta.[1] Bizmut subsalicilat može pomoći kod simptoma; međutim, lijekovi koji usporavaju rad crijeva kao što je Loperamid se ne preporučuju.[1] U teškim slučajevima mogu se koristiti antibiotici, ali je otpornost česta.[1][5] Često korišćeni antibiotici uključuju ciprofloksacin i azitromicin.[1]

Izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije iz 2005. godine procjenjuje da se šigeloza javlja kod najmanje 80 miliona ljudi i da rezultira oko 700.000 smrtnih slučajeva godišnje širom svijeta.[2] Većina slučajeva se javlja u zemljama u razvoju.[2] Mala djeca su najčešće pogođena.[1] Izbijanja bolesti mogu se javiti u ustanovama za brigu o djeci i školama.[1] Takođe je relativno čest među putnicima.[1] U Sjedinjenim Državama godišnje se javlja oko pola miliona slučajeva.[1]

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Znaci i simptomi mogu da variraju od blage nelagodnosti u stomaku do teške dizenterije koju karakterišu grčevi, dijareja, sa ljigavom stolicom, groznica, krv, gnoj ili sluz u stolici ili tenezmi.[6][7] Vrijeme početka je 12 do 96 sati, a oporavak traje 5 do 7 dana.[8] Najčešći neurološki simptom uključuje napade.[9]

Uzrok[uredi | uredi izvor]

Bakterija[uredi | uredi izvor]

Šigeloza je uzrokovana bakterijskom infekcijom šigelom,[1] bakterijom koja je genetski slična i nekada je bila klasifikovana kao Ešerihija koli.[10] Postoje tri serogrupe i jedan serotip Shigella:

Vjerovatnoća da se zarazi bilo kojim sojem Shigella varira širom svijeta. Na primjer, Shigella sonnei je najčešća u Sjedinjenim Američkim Državama, dok su Shigella boydii i Shigella dysenteriae tamo rijetke.[1]

Širenje oboljenja[uredi | uredi izvor]

Šigela se prenosi fekalno-oralnim putem od osoba zaraženih bolešću, bez obzira da li ispoljavaju simptome ili ne.[1][11] Dugotrajni nosioci bakterija su rijetki.[11] Bakterije mogu da zaraze ne samo ljude već i druge primate.[12]

Mehanizam[uredi | uredi izvor]

Nakon gutanja, bakterije prolaze kroz gastrointestinalni trakt dok ne dođu do tankog crijeva. Tamo počinju da se razmnožavaju sve dok ne stignu do debelog crijeva.[13] U debelom crijevu, bakterije izazivaju povrede ćelija i početne faze šigeloze preko dva glavna mehanizma: direktne invazije epitelnih ćelija u debelom crijevu i proizvodnje enterotoksina 1 i enterotoksina 2.[13]

Za razliku od drugih bakterija, šigelu ne uništava želudačna kiselina. Kao rezultat, potrebno je samo 10 do 200 ćelija da izazovu infekciju.[13] Ova infektivna doza je nekoliko redova veličine manja od one drugih vrsta bakterija (npr., kolera, koju izaziva bakterija Vibrio cholerae, ima infektivnu dozu između 108 i 1011 ćelija).[14]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza šigeloze se postavlja izolovanjem organizma iz fekalnih kultura dijareje. Vrste šigela su negativne na pokretljivost i generalno nisu fermentori laktoze, ali S. sonnei može fermentisati laktozu.[15]

Prevencija[uredi | uredi izvor]

Mogu se preduzeti jednostavne mjere predostrožnosti da biste sprečili dobijanje šigeloze: pranje ruku prije rukovanja hranom i temeljno kuvanje hrane prije jela. Primarne metode prevencije su poboljšane sanitarne uslove i lična higijena i higijena hrane, ali jeftina i efikasna vakcina bi dopunila ove metode.[16]

Pošto se šigeloza veoma brzo širi među djecom, držanje zaražene dece van vrtića 24 sata nakon nestanka simptoma će smanjiti pojavu šigeloze u vrtićima.[17]

Vakcinacija[uredi | uredi izvor]

Trenutno ne postoji licencirana vakcina koja cilja na Shigella. Nekoliko kandidata za vakcinu protiv Shigella je u različitim fazama razvoja uključujući žive atenuirane, konjugovane, ribozomalne i proteosomske vakcine.[16][18][19] Šigela je dugogodišnji cilj Svetske zdravstvene organizacije za razvoj vakcine, a oštar pad stope dijareje/dizenterije specifičnih za uzrast za ovaj patogen ukazuje na to da se prirodni imunitet razvija nakon izlaganja; stoga bi vakcinacija za prevenciju bolesti trebalo da bude izvodljiva. Vrste šigela su otporne na mnoge antibiotike,[1] pa je vakcinacija važan deo strategije za smanjenje morbiditeta i mortaliteta.[16]

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Liječenje se uglavnom sastoji od zamene tečnosti i soli izgubljenih zbog dijareje. Zamena putem usta je zadovoljavajuća za većinu ljudi, ali neki će možda morati da primaju tečnost intravenozno. Lijekovi protiv dijareje (kao što su difenoksilat ili loperamid) mogu da produže infekciju i ne bi trebalo da se koristi.[20]

Antibiotici[uredi | uredi izvor]

Antibiotike treba koristiti samo u teškim slučajevima ili za određene populacije sa blagim simptomima (stariji, imunokompromitovani, radnici u prehrambenoj industriji, radnici za brigu o djeci). Za dijareju povezanu sa Shigella, antibiotici skraćuju dužinu infekcije,[21] ali se obično izbegavaju u blagim slučajevima jer mnogi sojevi Shigella postaju otporni na uobičajene antibiotike.[22] Štaviše, efikasni lijekovi su često u nedostatku u zemljama u razvoju, koje nose većinu tereta bolesti od šigela. Sredstva protiv dijareje mogu pogoršati bolest i treba ih izbjegavati.[23]

U većini slučajeva, bolest se povlači u roku od četiri do osam dana bez antibiotika. Teške infekcije mogu trajati tri do šest nedelja. Antibiotici, kao što su Trimetoprim/sulfametoksazol, Ciprofloksacin, mogu se davati kada je osoba veoma mlada ili veoma stara, kada je bolest ozbiljna ili kada je rizik od širenja infekcije na druge ljude visok. Pored toga, Ampicilin (ali ne i amoksicilin) je ranije bio efikasan u liječenju ove bolesti, ali je sada prvi izbor lijeka Pivmecilinam.[24]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Ne postoji dovoljno podataka,[25] ali se procjenjuje da je uzrokovalo smrt 34.000 djece mlađe od pet godina u 2013. godini i 40.000 smrtnih slučajeva kod ljudi starijih od pet godina.[16] Šigela takođe uzrokuje oko 580.000 slučajeva godišnje među putnicima i vojnim osobljem iz industrijalizovanih zemalja.[26]

Procjenjuje se da se godišnje u Sjedinjenim Američkim Državama javlja 500.000 slučajeva šigeloze.[27] Odojčad, starije osobe i kritično bolesni podložni su najtežim simptomima bolesti, ali svi ljudi su podložni u određenom stepenu. Pojedinci sa sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS) su češće zaraženi šigelom.[28] Šigeloza je češće i obilnije stanje u zemlji u razvoju; Stopa smrti od epidemije šigeloze u zemlji u razvoju može biti 5–15%.[29]

Ortodoksne jevrejske zajednice (OJZ) su poznata rizična grupa za šigelozu; Shigella sonnei je ciklično epidemija u ovim zajednicama u Izraelu, sa sporadičnim izbijanjem na drugim mestima u ovim zajednicama. „Kroz filogenetsku i genomsku analizu, pokazali smo da se sojevi iz epidemija u OJZ-ima izvan Izraela razlikuju od sojeva u opštoj populaciji i da se odnose na jednu podlozu Shigella sonnei otpornu na više lijekova koja preovladava u Izraelu. Dalja Bayesian phylogenetic analysis je pokazala da ovaj soj se pojavio prije otprilike 30 godina, pokazujući brzinu kojom se patogeni otporni na antimikrobne lijekove mogu široko širiti kroz geografski disperzovane, ali međunarodno povezane zajednice."[30]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š aa "General Information| Shigella – Shigellosis | CDC". www.cdc.gov. 3 August 2016. Archived from the original on 16 April 2017. Retrieved 20 April 2017.
  2. ^ a b v g d Guidelines for the control of shigellosis, including epidemics due to Shigella dysenteriae type 1 (PDF). WHO. 2005. p. 2. ISBN 978-9241593304. Archived (PDF) from the original on 21 August 2017. Retrieved 20 April 2017.
  3. ^ „Factsheet about shigellosis”. European Centre for Disease Prevention and Control (na jeziku: engleski). 8. 7. 2010. 
  4. ^ Antibiotic Resistance Threats in the United States, 2019 (PDF). CDC. 2019. str. 9. Arhivirano (PDF) iz originala 2022-10-10. g. 
  5. ^ „Update – CDC Recommendations for Managing and Reporting Shigella Infections with Possible Reduced Susceptibility to Ciprofloxacin”. emergency.cdc.gov (na jeziku: engleski). 7. 6. 2018. Pristupljeno 16. 6. 2018. 
  6. ^ „Shigellosis”. The Merck Manual Home Health Handbook. Arhivirano iz originala 4. 1. 2012. g. Pristupljeno 10. 2. 2012. 
  7. ^ Niyogi, SK (april 2005). „Shigellosis”. Journal of Microbiology (Seoul, Korea). 43 (2): 133—43. PMID 15880088. 
  8. ^ „Symptoms of Shigella Infection”. About Shigella. Arhivirano iz originala 8. 1. 2012. g. Pristupljeno 10. 2. 2012. 
  9. ^ „Diarrhoeal Diseases: Shigellosis”. Initiative for Vaccine Research. World Health Organization. Arhivirano iz originala 15. 12. 2008. g. Pristupljeno 11. 5. 2012. 
  10. ^ Devanga Ragupathi, NK; Muthuirulandi Sethuvel, DP; Inbanathan, FY; Veeraraghavan, B (21. 1. 2018). „Accurate differentiation of Escherichia coli and Shigella serogroups: challenges and strategies”. New Microbes New Infect. 21: 58—62. PMC 5711669 Slobodan pristup. PMID 29204286. doi:10.1016/j.nmni.2017.09.003. 
  11. ^ a b „Shigellosis (Bacillary Dysentery)”. Merck Manual Professional Version. Pristupljeno 16. 3. 2018. 
  12. ^ Bowen, Anna (31. 5. 2017). „Travelers' Health, Chapter 3, Shigellosis (CDC)” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2018. 
  13. ^ a b v Aslam, A; Gossman, WG (14. 2. 2018). Shigella (Shigellosis). Treasure Island, FL: StatPearls. PMID 29493962. 
  14. ^ Nelson, EJ; Harris, JB; Glenn Morris Jr., J; Calderwood, SB; Camilli, A (oktobar 2009). „Cholera transmission: the host, pathogen and bacteriophage dynamic”. Nat Rev Microbiol. 7 (10): 693—702. PMC 3842031 Slobodan pristup. PMID 19756008. doi:10.1038/nrmicro2204. 
  15. ^ Ito, Hideo; Kido, Nobuo; Arakawa, Yoshichika; Ohta, Michio; Sugiyama, Tsuyoshi; Kato, Nobuo (1991). „Possible mechanisms underlying the slow lactose fermentation phenotype in Shigella spp”. Applied and Environmental Microbiology. 57 (10): 2912—7. Bibcode:1991ApEnM..57.2912I. PMC 183896 Slobodan pristup. PMID 1746953. doi:10.1128/AEM.57.10.2912-2917.1991. 
  16. ^ a b v g Mani, Sachin; Wierzba, Thomas; Walker, Richard I. (2016). „Status of vaccine research and development for Shigella”. Vaccine. 34 (26): 2887—2894. PMID 26979135. doi:10.1016/j.vaccine.2016.02.075 Slobodan pristup. 
  17. ^ mayo clinic „Shigella infection - Symptoms and causes”. Mayo Clinic. Arhivirano iz originala 6. 9. 2015. g. Pristupljeno 2015-09-14. 
  18. ^ „WHO vaccine pipeline tracker”. World Health Organization (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 25. 7. 2016. g. Pristupljeno 2016-07-29. 
  19. ^ „Vaccine Research And Development: New strategies for accelerating Shigella vaccine development” (PDF). Weekly Epidemiological Record. 72 (11): 73—80. 14. 3. 1997. PMID 9115858. Arhivirano (PDF) iz originala 19. 5. 2009. g. Pristupljeno 10. 2. 2012. 
  20. ^ „How can Shigella infections be treated?”. Shigellosis: General Information. Centers for Disease Control and Prevention. 17. 1. 2019. Arhivirano iz originala 8. 2. 2016. g. 
  21. ^ Christopher, Prince RH; David, Kirubah V; John, Sushil M; Sankarapandian, Venkatesan; Christopher, Prince RH (2010). „Antibiotic therapy for Shigella dysentery”. The Cochrane Database of Systematic Reviews. 2010 (8): CD006784. PMC 6532574 Slobodan pristup. PMID 20687081. doi:10.1002/14651858.CD006784.pub4. 
  22. ^ Kahsay, AG; Muthupandian, S (30. 8. 2016). „A review on Sero diversity and antimicrobial resistance patterns of Shigella species in Africa, Asia and South America, 2001-2014”. BMC Research Notes. 9 (1): 422. PMC 5004314 Slobodan pristup. PMID 27576729. doi:10.1186/s13104-016-2236-7 Slobodan pristup. 
  23. ^ „How can Shigella infections be treated?”. Shigellosis: General Information. Centers for Disease Control and Prevention. Arhivirano iz originala 11. 2. 2012. g. Pristupljeno 11. 2. 2012. 
  24. ^ Katzung, Bertram G. (2007). Basic and Clinical Pharmacology. New York, NY: McGraw Hill Medical. str. 733. ISBN 978-0-07-145153-6. 
  25. ^ Ram, PK; Crump JA; Gupta SK; Miller MA; Mintz ED (2008). „Analysis of Data Gaps Pertaining to Shigella Infections in Low and Medium Human Development Index Countries, 1984–2005”. Epidemiology and Infection. 136 (5): 577—603. PMC 2870860 Slobodan pristup. PMID 17686195. doi:10.1017/S0950268807009351. 
  26. ^ World Health Organization (2006). State of the art of new vaccine research and development (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 4. 3. 2016. g. 
  27. ^ US Centers for Disease Control and Prevention. „Shigella – Shigellosis”. Arhivirano iz originala 24. 7. 2016. g. Pristupljeno 2016-07-29. 
  28. ^ Angulo, Frederick J.; Swerdlow, David L. (1995). „Bacterial Enteric Infections in Persons Infected with Human Immunodeficiency Virus”. Clinical Infectious Diseases. 21 (Supplement 1): S84—S93. PMID 8547518. doi:10.1093/clinids/21.supplement_1.s84. 
  29. ^ Todar, Kenneth. „Shigella and Shigellosis”. Todar's Online Textbook of Bacteriology. Arhivirano iz originala 9. 2. 2012. g. Pristupljeno 10. 2. 2012. 
  30. ^ Baker, K; et al. (septembar 2016). „Travel- and Community-Based Transmission of Multidrug-Resistant Shigella sonnei Lineage among International Orthodox Jewish Communities”. Emerg Infect Dis. 22 (9): 1545—1553. PMC 4994374 Slobodan pristup. PMID 27532625. doi:10.3201/eid2209.151953. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Шигелоза&oldid=27544053”