Akridin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Akridin
Nazivi
IUPAC naziv
Akridin
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.005.429
  • n1c3c(cc2c1cccc2)cccc3
  • c1ccc2c(c1)cc3ccccc3n2
Svojstva
C13H9N
Molarna masa 179,22 g·mol−1
Tačka topljenja 107 °C
Tačka ključanja 346 °C
Kiselost (pKa) 5.60[3]
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Acridin, C13H9N, je organsko jedinjenje i azotno heterociklično jedinjenje.[4]

Acridin je strukturno srodan sa antracenom. Kod njega je jedna od centralnih CH grupa antracena zamenjena azotom. Akridin je bezbojan čvrst materijal. On prvi put izolovan iz katrana. Acridin je sirovina u proizvodnji boja i niza lekova. Mnogi akridini, kao što je proflavin, isto tako imaju antiseptička svojstva. Akridin i srodni derivati se vezuju za DNK i RNK usled njihove sposobnosti da interkaliraju. Akridin-oranž (3,6-dimetilaminoakridin) je nukleinska kiselina koja je selektivna metahromatska boja sa primenom u određivanju ćelijskog ciklusa. Akridarsin je formalno izveden iz akridina zamenom atoma azota sa arsenikom, a akridofosfin zamenom sa fosforom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Brown, H.C., et al., in Baude, E.A. and Nachod, F.C., Determination of Organic Structures by Physical Methods, Academic Press, New York, 1955.
  4. ^ Clayden, Jonathan; Greeves, Nick; Warren, Stuart; Wothers, Peter (2001). Organic Chemistry (I изд.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850346-0. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Synthesis of acridone in Organic Syntheses 19:6; Coll. Vol. 2:15 [1] from o-chlorobenzoic acid and aniline in a Goldberg reaction.
  • Synthesis of 9-aminoacridine in Organic Syntheses 22:5; Coll. Vol. 3:53. [2] from N-phenylanthranilic acid.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]