Pređi na sadržaj

Euproctis chrysorrhoea

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Euproctis chrysorrhoea
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Lepidoptera
Natporodica: Noctuoidea
Porodica: Erebidae
Rod: Euproctis
Vrsta:
E. chrysorrhoea
Binomno ime
Euproctis chrysorrhoea

Euproctis chrysorrhoea ili žutotrba[1] je vrsta noćnog leptira (moljca) iz porodice Erebidae.[2]

Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]

Vrsta je nativna za Evropu, zapadne zemlje Azije i sever Afrike. Unešena je na područje Severne Amerike krajem 19. veka, i od toga ima lokalna prenamnožavanja. Naseljava mešovita staništa poput livada sa sporadičnom žbunastom vegetacijom i suburbana područja poput periferije gradova.[3]

Biljka hraniteljka[uredi | uredi izvor]

Prenamnožavanja ukazuju da se vrsta dobro adaptira, te se smatra polifagom. Hrani se lišćem drvenaste vegetacije, poput biljaka iz rodova Pyrus, Prunus, Quercus, Malus i slično.[4]

Opis[uredi | uredi izvor]

Životni ciklus[uredi | uredi izvor]

Žutotrba ima jednu generacije godišnje, ali veći deo godine provodi u stadijumu gusenice, koja živi gregarno u komunalnim mrežama.U letnjim mesecima, ženke polažu veliki broj jaja koja su kolektivno zaštićena setama sa ženkinog abdomena.[5] Eklozija se događa nakon par nedelja. U toku presvlačenja, kojih može biti do osam, gusenice dobijaju karakterističnu dvostruku naranddžastu markaciju na mestu mediodorzuma, skupine svetlo smeđih seta koje su koncetrisane laterlano na papiloznim osnovama. Subdorzalno su markirane širokim belim prugama, a osnovna boja integumenta je plavičasta. Gusenice grade komunalne mreže pre zime, u njoj prezimljavaju, i po nastavku hranjenja na proleće mogu napustiti mrežu i potražiti novu biljku hraniteljku.[6]

Odrasle jedinke[uredi | uredi izvor]

Adulti eklodiraju u rano leto. Gornja površina krila je bela, a raspon je do 45 milimetara. Telo je izrazito dlakavo, a sete su jarko žute do narandžaste boje.[7]

Iritativne sete[uredi | uredi izvor]

Žutotrbe su poznati izazivači erucizama. Kontakt sa setama dovodi do lokalne reakcije na koži, osipa, svraba i peckanja, bilo da je u pitanju kontakt sa gusenicom, jajima ili pak zaostalim setama koje čovek može nehotice dotaći prilikom boravka u prirodi ili obavljanju baštenskih poslova. Zaostale sete na tlu, napuštenom gnezdu ili vegetaciji su iritativne i više godina nakon njihovog odbacivanja.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Euproctis chrysorrhoea - žutotrba | Alciphron”. alciphron.habiprot.org.rs. Pristupljeno 2020-12-11. 
  2. ^ „Euproctis (Euproctis) chrysorrhoea (Linnaeus, 1758) | Fauna Europaea”. fauna-eu.org. Pristupljeno 2020-12-11. 
  3. ^ Frago, Enric; Pujade-Villar, Juli; Guara, Miguel; Selfa, Jesús (2012-02-01). „Hyperparasitism and seasonal patterns of parasitism as potential causes of low top-down control in Euproctis chrysorrhoea L. (Lymantriidae)”. Biological Control (na jeziku: engleski). 60 (2): 123—131. ISSN 1049-9644. doi:10.1016/j.biocontrol.2011.11.013. 
  4. ^ STERLING, P. H.; SPEIGHT, M. R. (1989-09). „Comparative mortalities of the brown-tail moth, Euproctis chrysorrhoea (L.) (Lepidoptera: Lymantriidae), in south-east England”. Botanical Journal of the Linnean Society. 101 (1): 69—78. ISSN 0024-4074. doi:10.1111/j.1095-8339.1989.tb00137.x.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  5. ^ Candan, Selami; Suludere, Zekiye; Bayrakdar, Fatma (2008). „Surface morphology of eggs of Euproctis chrysorrhoea (Linnaeus, 1758)”. Acta Zoologica (na jeziku: engleski). 89 (2): 133—136. ISSN 1463-6395. doi:10.1111/j.1463-6395.2007.00300.x. 
  6. ^ „Bestimmungshilfe des Lepiforums: Euproctis Chrysorrhoea”. www.lepiforum.de. Pristupljeno 2020-12-11. 
  7. ^ Leonhardt, B. A.; Mastro, V. C.; Schwarz, M.; Tang, J. D.; Charlton, R. E.; Pellegrini-Toole, A.; Warthen, J. D.; Schwalbe, C. P.; Cardé, R. T. (1991-05-01). „Identification of sex pheromone of browntail moth,Euproctis chrysorrhoea (L.) (Lepidoptera: Lymantriidae)”. Journal of Chemical Ecology (na jeziku: engleski). 17 (5): 897—910. ISSN 1573-1561. doi:10.1007/BF01395598. 
  8. ^ Kephart, Cornelia F. (1914). „The Poison Glands of the Larva of the Brown-Tail Moth (Euproctis chrysorrhoea Linn.)”. The Journal of Parasitology. 1 (2): 95—103. ISSN 0022-3395. doi:10.2307/3271185.