Ford Kuga
Ford Kuga (transkr. Ford kuga) (engl. Ford Kuga) je kompaktni krosover koji Ford proizvodi od 2007. godine.
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Zasnovan je na platformi C1 i C2, koja takođe čini osnovu za Ford fokus i Ford c-maks (ne računajući Ford c-maks na platformi C2). U ponudi je pogon na prednje točkove i pogon na sve točkove.[1]
Ime auta[uredi | uredi izvor]
Kuga dosta podseća na ime puma, automobila koji je iz druge Fordove divizije, Merkuri kugar. Na srpskom i slovenačkom jeziku kuga znači; pestis, bubonska kuga, „crna smrt“. Prema izveštajima, prodaja na tom području je niža zbog nesrećno izabranog imena.
Prva generacija (2007–2013)[uredi | uredi izvor]
Prva generacija | |
---|---|
Pregled | |
Proizvođač | Ford |
Proizvodnja | 2007. – 2013. |
Montaža | Sarluj, |
Karoserija i šasija | |
Klasa | Krosover |
Karoserija | 5 vrata – Krosover |
Slični | Ford fokus Ford c-maks |
Pogonski agregat | |
Motor | benzin 2.5 L dizel 2.0 L |
Stepen prenosa | 6 stepeni (manuelni), 5 i 6 stepeni (automatik) |
Veličine | |
Međuosovinsko rastojanje | 2690 |
Dužina | 4443 |
Širina | 1842 |
Visina | 1710 |
Masa | 1613 |
Konkurencija | Ševrolet kaptiva Tojota RAV4 Honda CR-V Hjundai tuson Folksvagen tiguan BMW X3 Audi Q3 Volvo XC60 Nisan kaškaj Nisan iks-trejl Opel antara Kija sportidž Džip kompas |
Nakon uspeha sa novim platformama i modelima poput Ford s-maks, Ford je predstavio svoj prvi (SUV) u arhitekturi C1. Dostupan sa 2.0 dizel i 2.5 turbo benzinskim motorom, menjači su 5 automatskih i 6 ručnih. Kuga je dobila 2010. godine, dizel verziju sa 163 ks, koja je takođe dostupna sa 6-stepenim poveršift menjačem. Kuga nije dostupna u Sjedinjenim Državama.[2]
Izveštaj od 20. jula 2007. ukazuje na to da su rukovodioci Forda razmatrali izglede prodaje u Severnoj Americi. Ova ideja je kasnije ukinuta, nakon što je utvrđeno da automobil zbog trenutnog kursa evra u dolarima ne može da se prodaje ni po konkurentnim cenama ni po dobiti u Sjedinjenim Državama.[3]
Od kraja 2008. za kugu je bio dostupan i 2,5-litarski Duratek benzinski motor. Ovaj motor je prigušena varijanta Volvovog petocilindričnog turbo motora, koji je takođe korišćen u modelima Ford fokus, Ford s-maks i Ford mondeo. U kugi razvija 197 KS (147 KV) pri 6500 o / min i obrtni momenat od 320 Nm pri 1600 o / min. Automatski menjač sa pet brzina bio je opcionalno dostupan za ovaj motor. Prema podacima fabrike, maksimalna brzina je 210 km/h sa ubrzanjem od 0-100 km/h za 8,2 s.[4]
-
I generacija
-
unutrašnjost
Druga generacija (2012–2020)[uredi | uredi izvor]
Druga generacija | |
---|---|
Pregled | |
Proizvođač | Ford |
Proizvodnja | 2012. – 2020. |
Montaža | Almusafes, Jelabuga, Luivil (Kentaki), (Ford eskejp) Čungking, Taojuan, |
Karoserija i šasija | |
Klasa | Krosover |
Karoserija | 5 vrata – Krosover |
Slični | Ford fokus Ford c-maks |
Pogonski agregat | |
Motor | benzin 1.5, 1.6, 2.0, 2.5 L dizel 1.5, 2.0 L |
Stepen prenosa | 6 stepeni (manuelni i automatik) |
Veličine | |
Međuosovinsko rastojanje | 2690 |
Dužina | 4524 |
Širina | 1838 |
Visina | 1702 |
Konkurencija | Ševrolet kaptiva Tojota RAV4 Honda CR-V Hjundai tuson Folksvagen tiguan BMW X3 Audi Q3 Volvo XC60 Nisan kaškaj Nisan iks-trejl Mazda CX-5 Opel antara Opel grandlend iks Kija sportidž Reno kađar Reno austral Džip kompas |
Drugu generaciju kuge prvenstveno je razvio Ford u Evropi, koji je razvijen pod direktivom „Jedan Ford“. Ovo podrazumeva da Ford dizajnira samo jedan model u svakom segmentu za svetsku prodaju. Preimenovano ime Ford Eskejp koristi se u Severnoj Americi, gde zamenjuje istoimeni model.
Kuga se nadovezuje na koncept Vertrek, koji je razvijen tokom devet meseci u Fordovom dizajnerskom studiju u Kelnu. Za proizvodni model dizajneri i inženjeri u Kelnu bili su odgovorni za dizajn karoserije i platformu C1, gornji deo tela i unutrašnjost potiču iz Detroita, a pogonske vozove proizvodi Ford Dagenham.
U patentima iz januara 2011. godine, dizajneri su navedeni kao Patrik Ferhe, Štefan Lam, Kemal Curić i Andreja Di Budo iz Forda u Nemačkoj. Završna montaža evropskih modela biće izvedena u fabrici Ford Valensija u španiji. Ford tvrdi da kuga i eskejp imaju 80 posto zajedničkog.
Kada je reč o modernoj tehnologiji, kuga 2.0 DuraTORQ TDCi Titanijum je opremljen adaptivnim tempomatom, sistemom start & stop, zadnjim vratima sa električnim pogonom sa masivnim amortizerima, koja će sigurno trajati koliko i sam automobil, kao i „Apple CarPlay” i funkcije „Android Auto”, sa neizbežnom satelitskom navigacijom. Cela postavka nije loša, ali treba napomenuti da konkurencija polako uvodi modernija, intuitivna rešenja. Ipak, nema sumnje da Ford neće ići u korak.[5]
-
II generacija
-
II generacija, redizajn
-
II generacija, redizajn
Treća generacija (2019–)[uredi | uredi izvor]
Treća generacija | |
---|---|
Pregled | |
Proizvođač | Ford |
Proizvodnja | 2019. – |
Montaža | Almusafes, Luivil (Kentaki), (Ford eskejp) Čungking, Taojuan, |
Karoserija i šasija | |
Klasa | Krosover |
Karoserija | 5 vrata – Krosover |
Slični | Ford fokus |
Pogonski agregat | |
Motor | benzin 1.5, 2.0 L hibrid 2.5 L dizel 1.5, 2.0 L |
Stepen prenosa | 6 stepeni (manuelni), 8 stepeni (automatik) |
Veličine | |
Međuosovinsko rastojanje | 2690 |
Dužina | 4531–4541 |
Širina | 1838–1856 |
Visina | 1694–1703 |
Konkurencija | Ševrolet ekvinoks Tojota RAV4 Honda CR-V Hjundai tuson Folksvagen tiguan BMW X3 Audi Q3 Volvo XC60 Nisan kaškaj Nisan iks-trejl Mazda CX-5 Opel antara Opel grandlend iks Kija sportidž Reno kađar Reno austral Džip kompas |
Treća generacija kuge predstavljena je u aprilu 2019.[6] Ponovo je identičan eskejpu koji se nudi u Severnoj Americi i, poput četvrte generacije Ford fokusa, zasnovan je na Fordovoj platformi C2. U početku su dostupne tri visokokvalitetne linije opreme Titanijum, Titanijum H i ST-Line H.[7]
Po prvi put je i priključni hibridni pogon dostupan u kugi. Litijum-jonska baterija ima kapacitet od 14,4 kvh i trebalo bi da omogući električni domet od 56 km prema VLTP. Pogonska tehnologija se takođe koristi u Linkoln korsejru. Kompletna hibridna verzija usledila je na jesen 2020.[8]
U trećem izdanju kuga će biti ponuđena u tri nivoa hibridnog pogona, a sve je praćeno savremenijom opremom koja garantuje veći stepen sigurnosti i udobnosti, ali i bolju upotrebljivost. Ponovo će se vozila za evropsko tržište proizvoditi u Almusafesu.[9]
-
III generacija
-
unutrašnjost
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Lynch, Jim. „Ford recalls 230,000 cars over potential engine fires”. The Detroit News.
- ^ Goran Sarić. „Počela proizvodnja Ford Kuge u Nemačkoj”. Automagazin. Pristupljeno 02. 03. 2008.
- ^ „Motor Authority » Ford Kuga and C-max destined for US?”. web.archive.org. 29. 6. 2008. Arhivirano iz originala 29. 06. 2008. g. Pristupljeno 14. 03. 2021.
- ^ Autosieger.de -. „Ford Kuga 2008 - Testbericht”. Täglich aktuelles Automagazin (na jeziku: nemački). Pristupljeno 05. 6. 2008.
- ^ Pavle Barta (18. 3. 2017). „Ford Kuga - Generacije”. Auto Republika (na jeziku: srpski).
- ^ Stefan Leichsenring. „Ford Kuga (2020): Die Preise beginnen bei 26.300 Euro”. Motor1.com (na jeziku: nemački). Pristupljeno 20. 5. 2020.
- ^ Marijan Projić (17. 4. 2020). „Auto Klub - PREDSTAVLJAMO FORD KUGA Potpuno novi model je nikad komforniji, a dolazi kao klasični, mild i plug-in hibrid i opasan je samo za suparnike”. www.jutarnji.hr (na jeziku: hrvatski).
- ^ Heiko Dilk. „Der neue Ford Kuga wird vielseitiger. Hybridantriebe stehen zur Wahl.”. www.mobile.de. Pristupljeno 7. 4. 2020.
- ^ Ford AG. „NEUER FORD KUGA – TECHNISCHE DATEN” (PDF). www.ford.com. Arhivirano iz originala (PDF) 16. 09. 2021. g. Pristupljeno 25. 11. 2020.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Mediji vezani za članak Ford Kuga na Vikimedijinoj ostavi