Hemodinamski monitoring
Hemodinamski monitoring je procena funkcije kardiovaskularnog sistema i usklađenosti minutnog volumena srca sa metaboličkim potrebama organizma, kao i prepoznavanje komponenti hemodinamskog profila na koji se može terapijski delovati tokom lečenja. U tom smislu napredni hemodinamički nadzor preporučuje se u složenim situacijama ili u bolesnika sa šokom koji ne reaguju na početnu reanimaciju tečnosti. U ponudi je širok izbor tehnika koje se kreću u rasponu od invazivnih do manje invazivnih, pa čak i neinvazivnih. Ove tehnike mogu biti kalibrirane ili nekalibrirane.[1] Međutim prilikom korišćenja hemodinamskog monitoringa važno je shvatiti značaj interpretacije dobijenih podataka i razumeti ograničenja svakog odabranog monitora.[2][3]
Nijedan monitoring, bez obzira kako precizan i siguran, neće poboljšati ishod lečenja bolesnika, ukoliko ne dovodi do primene terapije koja sama po sebi poboljšava ishod.[4] |
Osnovne informacije[uredi | uredi izvor]
- Monitoring
Monitoring podrazumeva kontinuirano praćenje vitalnih funkcija bolesnika, a u širem smislu, sagledavanje i praćenje stanja bolesnika (klinički, biohemijski, imunološki, radiološki i drugi monitoring) i održavanje homeostze, a zasniva se na kliničkom praćenju bolesnika i primeni različitih aparata.
- Održavanje homeostaze
Održavanje homeostaze organizma ima za cilj uočavanje promena stanja bolesnika i donošenje odluke o dijagnostičkim i terapijskim postupcima)
- Ciljevi monitoringa
Glavni ciljevi monitoringa su:
- Procena funkcije kardiovaskularnog sistema
- Usklađenost CO sa metaboličkim potrebama tkiva i organa
- Prepoznavanje komponenti hemodinamskog profila na koje se može terapijski delovati.
- Osnovni principi
- Najmanje invazivan - može da pruži dovoljno informacija.
- Kontinuirani monitoring je bolji od intermitentnog.
- Aktivno lečenje je bolje od reaktivnog.
- Interpretacija podataka mora biti pravilna.
Značaj[uredi | uredi izvor]
Pacijenti koji su kritično bolesni često su hemodinamički nestabilni (ili im preti opasnost da postanu nestabilni) zbog hipovolemije, srčane disfunkcije ili promena vazomotorne funkcije, što dovodi do disfunkcije organa, pogoršanja i/ili zastoja više organa i na kraju smrti.
Hemodinamičkim nadzorom želi se usmeriti lečenje na sprijećavanje ili lečenje otkaza funkcija organa i poboljšanja konačnog ishoda pacijenata.
Terapeutske mere mogu uključivati primenu tečnosti, vazopresora ili inotropnih sredstva. I faze oživljavanja i faze ponovnog oživljavanja mogu se voditi pomoću hemodinamičkog praćenja. Sam nadzor nad tim uključuje nekoliko različitih tehnika,koje imaju svojih prednosti i nedostaka, i mogu se kretati od invazivnih do manje invazivnih ili čak i neinvazivnih tehnika, kalibriranih ili neklibriranih.
Vrste monitoringa[uredi | uredi izvor]
1. Klinički monitoring - procena bolesnikovog stanja na osnovu kliničkog iskusta;
2. Fizički monitoring - bazira se na fizičkim ili fizičko-hemijskim parametrima (aparati);
3. Hemijski monitoring - praćenje biohemijskih parametara (zbog tehničkih ograničenosti uobičajeno “kasni” u odnosu na klinički i fizički monitoring)
4. Monitoring prema sistemu organa — može biti monitoring KVS-a koji se izjednačava sa hemodinamskim monitoringom, monitoring respiratornog sistema, monitoring CNS-a...
5. Monitoring prema invazivnosti — može biti invazivni, semiinvazivni ili neinvazivni monitoring. Invazivni monitoring nosi sa sobom rizik od komplikacija za pacijente, i pre primene zahteva procenu koristi svake od metoda u odnosu na postojeći rizik od komplikacija.[5]
Hemodinamski monitori i parametri koji se njima prate.[6][uredi | uredi izvor]
Vrsta monitoringa | Parametri koji se prate | Slika |
---|---|---|
Neinvazivni monitoring |
|
![]() |
Invazivni monitoring |
|
![]() ![]() |
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Johan Huygh, Yannick Peeters, Jelle Bernards, and Manu LNG Malbrain Hemodynamic monitoring in the critically ill: an overview of current cardiac output monitoring methods, Version 1. F1000Res. 2016; 5: F1000 Faculty Rev-2855. Published online . децембар 2016. doi:10.12688/f1000research.8991.1. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ) PMC 5166586 - ^ Vincent JL, Rhodes A, Perel A., et al. Clinical review: Update on hemodynamic monitoring – a concensusof 16. Critical Care 2011, 15:229
- ^ Deitch EA, Dayal SD (2006). „Intensive care unit management of the trauma patient”. Crit Care Med. 34 (9): 2294—. 2301.
- ^ Michael R. Pinsky. Hemodynamic Evaluation and Monitoring in the ICU (2007). Chest. 132: 2020—2029. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ) - ^ Steven B Greenberg, Glenn S Marphy, Jeffery S Vender. Standard monitoring techniques. In: Clinical Anesthesia. Barash PG, Cullen BF, Stoelting RK, Cahalan MK, Stock MC. 6th Edition. Lippincott, William and Wilkins. Philadelphia. 2009.
- ^ Bigatello LM, George E (април 2002). „Hemodynamic monitoring”. Minerva Anestesiol. 68 (4): 219—25. .
- ^ Meng X, Zang G, Fan L, Zheng L, Dai J, Wang X, Xia W, Liu J, Zhang C (јул 2013). „Non-invasive monitoring of blood pressure using the Philips Intellivue MP50 monitor cannot replace invasive blood pressure techniques in surgery patients under general anesthesia.”. Exp Ther Med. 6 (1): 9—14. . Epub 2013 May 17.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Reinhart K, Bloos F (2005). „The value of venous oximetry”. Curr Opin Crot care. 11: 259—263..
- Dellinger RP; Levy MM, Rhode A (2013). „Surviving Sepsis Campaign: International Guidelines for Management of Severe Sepsis and Septic Shock: 2012”. Crit Care Med. 41 (2): 580—637. .
- Kumar A, Anel R, Bunnell E, et al.: Pulmonary artery occlusion pressure and central venous pressure fail to predict ventricular filling volume, cardiac performance, or the response to volume infusion in normal subjects. Crit Care Med 2004, 32:691-699.
- Pinsky M, Payen D. functional hemodynamic monitoring (2005). Critical Care. 9 (6): 566—572. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ). - Rivers E, Nguyen B, Havstad S, Ressler J, Muzzin A, Knoblich B, Peterson E, Tomlanovich M: Early goaldirected therapy in the treatment of severe sepsis and septic shock. New England Journal of Medicine. 345: 1368. 2001. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ)Y1377. - Marx G, Reinhart K (2006). „Venous oximetry”. Curr Opin Crit care. 12: 263—268..
- Williams G, Grounds M, Rhodes A (2002). „Pulmonary artery catheter”. Curr Opin Crit Care. 8: 251—256.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
![]() | Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |