Kanal korena zuba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kanal korena zuba
Detalji
LatinskiCanalis radicis dentis
Pokazatelji
TAA05.1.03.049
FMA55674
Anatomska terminologija

Kanal korena zuba je anatomski prostor koji se prirodno javlja unutar korena zuba. Sastoji se od pulpne komore (unutar koronalnog dela zuba), glavnog kanala,i složenijih anatomskih grana koje mogu povezivati korenske kanale međusobno ili sa površinom korena.[1][2][3][4][5][6]

Struktura[uredi | uredi izvor]

U središtu svakog zuba je šuplje područje u kojem se nalaze meka tkiva, poput nerva,[7] krvnih sudova i vezivnog tkiva.[8] Ovo šuplje područje sadrži relativno širok prostor u krunskom delu zuba koji se naziva pulpna komora. Ti kanali prolaze kroz središte korena, slično načinu na koji grafit prolazi kroy olovku. Pulpa prima nutriente putem krvnih sudova, a senzorni nervi prenose signale nazad u mozak. Zub se može osloboditi od bola ako dođe do nepovratnog oštećenja pulpe, tretmanom korenskog kanala.

Anatomija korenskih kanala sastoji se od pulpne komore i korenskih kanala. Oba sadrže zubnu pulpu. Manji ogranci, koji se nazivaju pomoćni kanali, najčešće se nalaze u blizini korenskog vrha (apeksa), ali se mogu naći bilo gde po dužini korena. Ukupan broj korenskih kanala po zubu zavisi od broja korena zuba i u rasponu je od jednog do četiri, pet ili više u nekim slučajevima. Ponekad postoji više od jednog korenskog kanala po korenu. Neki zubi imaju promenljiviju unutrašnju anatomiju od drugih.

Neobični oblik korenskog kanala, složeno grananje (posebno postojanje horizontalnih grana) i više korenskih kanala smatraju se glavnim uzrocima zatajenja lečenja korenskih kanala. Npr. ako stomatolog previdi sekundarni korenski kanal, i on ostane neočišćen i nezapečaćen, on će ostati zaražen, uzrokujući da terapija korenskog kanala ne uspe.

Sistem korenskog kanala[uredi | uredi izvor]

Specifične karakteristike i složenost unutrašnje anatomije zuba detaljno su proučavane. Koristeći tehniku replike na hiljadama zuba, Hes je već 1917. godine pojasnio da je unutrašnji prostor zubnih korena često složen sistem sastavljen od centralnog područja (kanali korena s okruglim, ovalnim ili nepravilnim oblikom preseka) i bočnim delovima (peraja, anastomoze i sporedni kanali). Zapravo, ova bočna komponenta može imati relativno veliku zapreminu, što otežava fazu čišćenja instrumentalnim postupkom, pri čemu ostaci vitalne ili nekrotične pulpe tkiva,[9][10] kao i infektivni elementi, ne bivaju lako uklonjeni na ovim prostorima. Stoga je slika korenskih kanala koji imaju glatki, konični oblik uglavnom previše idealistička i podcenjuje doseg instrumentacije korenskih kanala.

Sadržaji[uredi | uredi izvor]

Procedure za korenski kanal

Prostor unutar korenskih kanala ispunjen je visoko vaskularizovanim, labavim vezivnim tkivom, zvanim zubna pulpa.[11] Zubna pulpa je tkivo od koga je sastavljen deo dentina. Zubna pulpa pomaže potpunom formiranju sekundarnih zuba (zubi odraslih) jednu do dve godine nakon izbijanja u ustima. Zubna pulpa takođe hrani i hidrira zubnu strukturu, čineći zub otpornijim, manje krtim i manje sklonim lomljenju prilikom žvakanja tvrde hrane. Uz to, zubna pulpa obezbeđuje toplu i hladnu senzornu funkciju.

Varijacija[uredi | uredi izvor]

Korenski kanal sa izvađenom pulpom, očišćen i pripremljena za punjenje i stavljanje krunice.

Korenski kanali s ovalnim presekom nalaze se u 50–70% korenskih kanala. Pored toga, kanali sa presekom „u obliku suze” su uobičajeni kada jedan koren sadrži dva kanala (kao što se dešava, na primer, sa dodatnim mesijalnim korenom koji se vidi kod donjih kutnjaka), suptilnosti koje mogu biti teže za procenu na klasičnim radiografima.

Nedavna ispitivanja pokazala su da upotreba konusnog CT skeniranja može da otkrije dodatne kanale koji bi bili propušteni u 23% slučajeva, što zauzvrat može dovesti do apikalnog parodontitisa. Naročito gornji kutnjaci imaju predispoziciju da imaju okultni akcesorni kanal kod skoro polovine pacijenata.[12]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Korenski kanal je takođe kolokvijalni pojam za stomatološku operaciju, endodontsku terapiju, gde se pulpa izvadi, prostor dezinfikuje, i zatim napuni.

Kada se koriste rotirajuće nikl-titanijumske (NiTi) bušilice u kanalima s poprečnim presecima ravno ovalnim ili u obliku suze, stvara se kružni otvor zbog rotacionog dejstva metala. Takođe, male šupljine unutar kanala kao što su bukalna ili lingvalna udubljenja, mogu da budu nepristupačna za instrumente, što potencijalno ostavlja rezidualne bolesti tokom dezinfekcije.

Ostaci tkiva ili biofilma duž takvih udubljenja neobrađenih istrumentima mogu dovesti do neuspeha procedure, kako zbog neadekvatne dezinfekcije, tako i zbog nemogućnosti pravilnog zatvaranja prostora korenskih kanala. Shodno tome, biofilm treba ukloniti sredstvom za dezinfekciju, obično natrijum hipohloritom, tokom tretmana korenskog kanala.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Endodontium”. Архивирано из оригинала 2017-02-20. г. Приступљено 2013-07-23. 
  2. ^ Gutmann, James L.; Lovdahl, Paul E. (2011). Problem Solving in the Diagnosis of Odontogenic Pain in problem solving in endodontics (Fifth изд.). 
  3. ^ Iqbal M, Kim S, Yoon F (мај 2007). „An investigation into differential diagnosis of pulp and periapical pain: a PennEndo database study”. Journal of Endodontics. 33 (5): 548—51. PMID 17437869. doi:10.1016/j.joen.2007.01.006. 
  4. ^ „Endodontic diagnosis” (PDF). American Association of Endodontics. 2013. Архивирано (PDF) из оригинала 2021-01-27. г. Приступљено 2018-11-22. 
  5. ^ Rôças IN, Lima KC, Assunção IV, Gomes PN, Bracks IV, Siqueira JF (септембар 2015). „Advanced Caries Microbiota in Teeth with Irreversible Pulpitis”. Journal of Endodontics. 41 (9): 1450—5. PMID 26187422. doi:10.1016/j.joen.2015.05.013. 
  6. ^ Glickman G, Schweitzer J (2016). „universal classification in endodontic diagnosis”. Journal of Multidisciplinary Care. Архивирано из оригинала 2019-04-16. г. Приступљено 2018-11-22. 
  7. ^ Schuh CM, Benso B, Aguayo S (2019-09-18). „Potential Novel Strategies for the Treatment of Dental Pulp-Derived Pain: Pharmacological Approaches and Beyond”. Frontiers in Pharmacology. 10: 1068. PMC 6759635Слободан приступ. PMID 31620000. doi:10.3389/fphar.2019.01068Слободан приступ. 
  8. ^ Hand, Arthur R. (2014-11-21). Fundamentals of oral histology and physiology. Frank, Marion E. (Marion Elizabeth), 1940-. Ames, Iowa. ISBN 978-1-118-93831-7. OCLC 891186059. 
  9. ^ „Differential Diagnosis of Toothache Pain: Part 1, Odontogenic Etiologies | Dentistry Today”. www.dentistrytoday.com (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 2018-11-10. г. Приступљено 2018-11-22. 
  10. ^ „Endodontic diagnosis: If it looks like a horse”. www.dentaleconomics.com. децембар 2007. Архивирано из оригинала 2018-11-22. г. Приступљено 2018-11-22. 
  11. ^ Goldberg, Michel (2014-07-30). The dental pulp : biology, pathology, and regenerative therapies. Heidelberg. ISBN 978-3-642-55160-4. OCLC 885561103. 
  12. ^ Karabucak, B; Bunes, A; Chehoud, C; Kohli, MR; Setzer, F (10. 2. 2016). „Prevalence of Apical Periodontitis in Endodontically Treated Premolars and Molars with Untreated Canal: A Cone-beam Computed Tomography Study”. Journal of Endodontics. 42 (4): 538—41. PMID 26873567. doi:10.1016/j.joen.2015.12.026. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).