Pređi na sadržaj

M1 karabin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
M1 karabin
M1 karabin.
Vrstapoluatomatski karabin
Poreklo SAD
Upotreba
Upotreba uSAD drugi
Bojno delovanjeDrugi svetski rat
Prvi indokineski rat
Alžirski rat za nezavisnost
Korejski rat
Vijetnamski rat
Građanski rat u Kambodži
Angolski građanski rat
Proizvodnja
Proizvedeno6.500.000 komada
Specifikacije
Masa2.4 kg
Dužina900 mm
Dužina cevi460 mm
Kalibar7.62x33 mm
Vrsta operacijeOdvod barutnih gasova, povratni zatvarač
Način dejstvapojedinačno i rafalno (M2)
Brzina paljbemaks. 750 met/min
Brzina zrna607 m/s
Maks. ef. domet250 m
Magacin15 ili 30 metaka metaka
Nišanmehanički

M1 karabin je američki poluatomatski karabin kalibra „.30 Carbine”.[1] M1 karabin je nastao tokom Drugog svetskog rata i korišćen je u mnogim drugim sukobima širom sveta. Ovaj karabin odlikuju mala težina,jednostavnost korišćenja i preciznost.

Tokom rata se pokazao kao dostojno oružje koje nose artiljerci, komandosi, padobranci i gerilci, a veoma često je bio cenjeniji od automata.

Nasuprot karabinu M1, američka vojska je kao službenu pušku koristila M1 Garand.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

M1 Garand (gore) i M1 karabin (ispod)

Američka vojska je tokom 1938. razmišljala o potrebi da se takozvana druga linija tj. pozadinske trupe naoružaju jeftinijim i lakšim za korišćenje, pištoljem ili nekim karabinom za koji nije potrebna specijalna obuka.

Tokom 1941. kompanija Vinčester je napravila novi metak poznat kao „.30 Carbine” tj. 7.62x33mm koji je po karakteristima sličan municiji revolvera Magnum. Novi metak je bio znatno jači od municije koju je koristio pištolj M1911 ali ipak dosta slabiji od metka puške M1 Garand.

Firma Vinčeste je u novom kalibru napravila i novi laki poluatomatski karabin.

Karabin M1 je bio lagano i udobno oružje iz kojeg se može pucati jednom rukom poput pištolja i takođe je bio lakši od svih ostalih automata tog vremena.

Čim se M1 karabin pojavio na bojištu Drugog svetskog rata, veoma brzo je stekao ogromnu popularnost zbog laganosti i dosta bolje preciznosti u odnosu na automate, karabin M1 se pokazao kao sjajno oružje za gradsku i gerilsku borbu na manjim udaljenostima.

Tokom 1944. se pojavila i verzija M2 sa mogućnošću automatske paljbe i kapaciteta 30 metaka. Proizvedeno je ukupno oko 600.000 komada ali se ova verzija nikada nije proslavila kao poluatomatski M1 karabin.

Tokom Korejskog rata, karabini M1 su i dalje korišćeni gde su se ovog puta ponovo efektivno upotrebljavali u borbama protiv Severne Koreje.

Tokom Vijetnamskog rata, karabine M1 su koristile snage južnog Vijetnama u borbi protiv svojih sunarodnika sa severa.


Tokom 1943. i 1944, saveznici su manji broj ovih karabina isporučili četnicima i partizanima. Postoji i jedna fotografija na kojoj se Dragoljub Mihailović može videti kako nosi M1 karabin na leđima dok razgovara sa narodom.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Meche, W. Derek, M1 Carbine: The collector's item you can actually use, Guns.com, 6 June 2013, http://www.guns.com/review/2013/06/06/m1-carbine/ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. март 2016)
  2. ^ Hogg & Weeks 2000, стр. 290

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]