PEP terapija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antiretroviralni lekovi protiv HIV-a

Post-exposure prophylaxis, Post-exposure prevention (srp. Prevencija nakon izloženosti) je preventivna metoda u medicini koja se primenjuje nakon izloženosti patogenu.

HIV[uredi | uredi izvor]

PEP je bezbedan i efikasan način prevencije HIV-a kod ljudi koji su imali rizik od infekcije u protekla 72 časa.[1]

Rizično ponašanje[uredi | uredi izvor]

U rizično ponašanje, tačnije indikacije za korišćenje PEP-a su intravensko korišćenje narkotika, nezaštićeni seksualni odnos (vaginalni, analni, oralni). Naročito su rizični analni i vaginalni seks.[1]

Testiranje pred terapiju[uredi | uredi izvor]

Pred PEP terapiju protiv HIV-a potrebno je testirati se na HIV. Ukoliko je osoba HIV pozitivna, PEP se ne primenjuje. U tom slučaju potrebno je otpočeti proceduru lečenja infekcije HIV-om.[1]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Režim PEP-a se najčešće sastoji od 3 antiretroviralna leka, koje je neophodno uzeti najkasnije 72 časa nakon potencijalne izloženosti virusu. Terapija se nastavlja tokom 4 nedelje. Lekovi koji se najčešće koriste su tenofovir disoproxil fumarate i emtricitabine i još inhibitor integraze, na primer Raltegravir.[1]

Tetanus[uredi | uredi izvor]

Rane se čiste i strana tela i nekrotično tkivo se uklanjaju. PEP se sastoji od antitetanusnih antitela, ali antitela pomažu u uklanjanju samo nevezane molekule tetanusnog toksina.[2]

Tetanusni antitoksin ne izaziva otpornost na toksin, zbog njegove velike jačine.[2]

Hepatitis[uredi | uredi izvor]

Nakon izloženosti hepatitis Be virusu (HBV), moguće je primeniti PEP tako da se spreči infekcija i razvoj hroničnih bolesti. PEP može predstavljati ili hepatitis Be vakcina ili hepatitis Be imunoglobulin (koji se dodaje uz vakcinu).[3]

Takođe, i novorođenčad treba da primi vakcinu i imunoglobuline najkasnije 12 sati nakon rođenja.[3]

Lajmska bolest[uredi | uredi izvor]

Nakon ujeda krpelja primenjuje se jedna doza doksiciklina (doxycycline) da bi se mogućnost razvoja lajmske bolesti značajno umanjila. Nakon uboda takođe je moguće primeniti antibiotike.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Siedner, Mark J; Tumarkin, Ethan; Bogoch, Isaac I (2018-11-29). „HIV post-exposure prophylaxis (PEP)”. BMJ (na jeziku: engleski): k4928. ISSN 0959-8138. doi:10.1136/bmj.k4928. 
  2. ^ a b „Tetanus” (PDF). Center for disease control. Pristupljeno 02. 07. 2021. 
  3. ^ a b „Postexposure Prophylaxis”. Center for disease control and prevention. Pristupljeno 06. 07. 2021. 
  4. ^ „Tick Bite Prophylaxis”. Center for disease control and prevention. Pristupljeno 06. 07. 2021.