Pređi na sadržaj

PH mokraće

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
pH mokraće
Klasifikacija i spoljašnji resursi

pH mokraće je mera (vrednost) aktivnosti vodonikovih jona (H+) u rastvoru mokraće, koja zavisi od funkcija bubrega koji treba da uklone višak kiselih ili alkalnih jedinjenja. Zato je poremećaj održavanje acidobazne ravnoteže (ili pH) mokraće jedna od najvažnijih pokazatelja narušenih funkcija bubrega[1][2].

Osnovne karakteristike pH mokraće[uredi | uredi izvor]

  • Fiziološki pH mokraće je 4.5 do 8
  • Kiseo pH mokraće je 4.5 do 5.5
  • Alkalan pH mokraće je 6.5 do 8
  • Fiziološki nemoguć je pH mokraće manji od 4 i veći od 8
  • Mokraćna infekcija udružena je sa alkalnom mokraćom (pH mokraće > 7.5) NH3 se pretvara u NH4 jon koji precipitira sa Ca-Mg-NH4 fosfatom u kamenove (kalkuloza)
  • Stajanjem na sobnoj temperaturi mokraća postaje alkalna

Metode za određivanje pH mokraće[uredi | uredi izvor]

Rezultati na traci se očitavaju: upoređivanjem sa kolor skalom na pakovanju
Poređenje između dve reaktivne trake, jedne patološke (levo, od pacijenta sa nekontrolisanim dijabetes melitusom) i nereagovane trake. Od vrha do dna patološka traka pokazuje: leukocite (-), nitrite (-), urobilinogen (-), proteine (+), pH (5), hemoglobin (+), specifičnu težinu (1,025), ketone (+++ +), bilirubin (+), glukoza (+++).

Od metode za određivanje pH mokraće najčešće se koriste:

Test trakom

Test trakom impregniranom smesom metilen-crveno i brom-timol-plavo (na kojoj se očitava pH mokraće od 5 do 9, sa tačnošću 0.5 jedinice)

Test trake za mokraću izrađeni su u obliku uskih traka od celuloze i prozirne plastike (0.5h8 sm) na kojoj se nalaze polja impregnirana reagensima u kojima se odvijaju hemijske reakcije.

Na originalnim bočicama sa test trakama nalazi se kolor skala boje nastale u reakciji sa sastojcima mokraće.

Rezultati na traci se očitavaju:

  • upoređivanjem sa kolor skalom
  • na aparatu - čitaču test traka (refleksiona fotometrija)

Rezultati sa test traka se izražavaju numerički (brojčano). Vreme od uranjanja trake u urin do očitavanja nastale boje utiče na tačnost metode (optimalno od 60 do 120 sek.)

Trake treba čuvati po uputstvu (na suvom i hladno mesto), u protivnom mogu da daju pogrešne rezultate

pH metrom za mokraću

Uzroci promene pH u mokraći[3][4][5][6][7][uredi | uredi izvor]

Uzroci povišenih vrednosti pH mokraće[uredi | uredi izvor]

  • Bakteriurija (bakteriurija), kod mokraćnih infekcija izazvanih mikroorganizmima koji sadrže ureazu
  • Vegetarijanska dijeta (ishrana)
  • Bolest bubrega sa poremećajem u metabolizmu amonijaka
  • Lekovi: antibiotici, soda bikarbona, acetazolamid. unos natrijum-bikarbonata i kalijum-citrata
  • Dugo stajanje mokraće na sobnoj temperaturi
  • Veći unos južnog voća
  • Metabolička i respiratorna alkaloza
  • Povraćanje i diareja (gubitak HCl)

Uzroci sniženih vrednosti pH mokraće[uredi | uredi izvor]

Nizak pH mokraće mogu uzrokovati[8][9]; spoljašnji uzroci i unutrašnji uzroci kao što su;

  • Metabolička, respiratorna acidoza
  • Lekovi: amonijum hlorid, metenamin mandelat,
  • Šećerna bolest
  • Gladovanje
  • Veliki unos proteina (meso)
  • Unos amonijum hlorida (​​test acidifikacije)
  • Kod renalne tubularne acidoze stalno je pH mokraće veći od 5.5
  • U testu acidifikacije stalno je pH mokraće manji od 5.5
  • Oštećena funkcija tubula dovodi do smanjene izmene H+ sa katjonima i smanjene sekrecije NH4+
  • Visoka telesna temperatura
  • Maligni tumori

Značaj[uredi | uredi izvor]

Rastvorljivost različitih komponeneti kao što su mokraćna kiselina, fosfati, amonijum urat kao i cistin zavise od pH. Fosfati i amonijum-urat se bolje rastvaraju u kiseloj mokraći a mokraćna kiselina i cistin u alkalnoj.

Uticaj promene pH na nivo cistina u mokraći

Ovo je posebno važno u lečenju cistinskih i uratnih kamenacae gde se davanjem alkalija ovi kamenci mogu hemijskim putem rastvoriti. Međutim, alkalizacija mokraće uvek nosi opasnost od taloženja fosfata. U slučaju da je pH mokraće manji od 5,5 postoje povoljni uslovi za kristalizaciju mokraćne kiseline i stvaranje uratnog kamenja.

Kristali mokraćne kiseline mogu da postanu jezgro za kristalizaciju i kalcijum-oksalata, pa prema tome, dugotrajna povećana kiselost urina može dovesti do stvaranja kako uratnih, tako i kalcijumskih kamenaca.

Uticaj pH mokraće na rastvorljivost kristalizujućih supstanci u mokraći[9]
Vrsta kamena pH Nalaz u mokraći
Cistinski Kiseo Cistin
Uratni 5 - 5,5 Mokraćna kiselina
Kalcijum-fosfatni > 6,6 Ca, PO4
Kalcijum-oksalatni 5,6 - 6,5 Ca, oksalati
Magnezijum-amonijum fosfatni > 7,2 Mg, NH4, PO4

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Remuzzi G, Bertani T. „Pathophysiology of progressive nephropathies.”. New England Journal of Medicine. 339 (20): 1448—56. 1998. 
  2. ^ Z. Anđelković, Lj. Somer, M. Perović, V. Avramović, Lj. Milenkova, N. Kostovska, A. Petrović: Histološka građa organa, 1. izdanje ("Bonafides" Niš, 2001) ISBN 86-7434-003-2
  3. ^ Barbara A. Bullock, Reet L. Henze, Focus on Pathophysiology
  4. ^ Drew Provan: Clinical and Laboratory Investigation (Oxford Handbook)
  5. ^ Ravel R.: Clinical Laboratory Medicine, Mosby
  6. ^ Samir P. Desai, MD: Clinical's guide to Laboratory Medicine
  7. ^ Topić Elizabeta, Primorac Dragan, Janković Stipan:Мedicinsko biokemijska dijagnostika u praksi
  8. ^ Lerolle, N.; Lantz, B.; Paillard, F.; Gattegno, B.; Flahault, A.; Ronco, P.; Houillier, P.; Rondeau, E. (2002). „Risk factors for nephrolithiasis in patients with familial idiopathic hypercalciuria”. The American Journal of Medicine. 113 (2): 99—103. PMID 12133747. doi:10.1016/s0002-9343(02)01152-x. 
  9. ^ a b Milenkovic Z. Dragica: Procena nivoa magnezijuma, pirofosfata, citrata i glikozoaminoglikana urinu kao faktora rizika u nastanku kalkuloze. Doktorska disertacija, Medicinski fakultet, Beograd, 1991.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).