Пређи на садржај

Softver otvorenog koda

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Отворен изворни код)

Otvoreni softver (eng. Open source software) se odnosi na softver čiji je izvorni kod dostupan unutar „open source” licence svim korisnicima koji ga mogu menjati, prepravljati i poboljšavati njegov sadržaj. To znači da uz „open source” programe dolazi i čitav izvorni kod u nekom programskom jeziku, što nije slučaj sa plaćenim softverom.

Otvoreni softver je razvijan u kooperativnom javnom maniru. To je najistaknutiji primer razvoja otvorenog koda, često praćenog u odnosu sa (tehnički definisano) korisnički generisanim sadržajima ili (zakonski definisano) pokretom otvorenih sadržaja (eng. open-content movements)[1]

Model otvorenog koda i razvojna saradnja konkurencije iz više nezavisnih izvora ostvarili su širok opseg dizajnerskih perspektiva, više nego što bi ijedna razvojna softverska kompanija samostalno mogla da ostvari u dužem periodu. U izveštaju (eng. Standish Group) iz 2008. godine navodi se da je usvajanje modela softvera otvorenog koda dovelo do ušteda od strane korisnika od oko 60 milijardi dolara na godišnjem nivou.[2][3]

Istorijat i karakteristike

[уреди | уреди извор]

Godine 1998, grupa pojedinaca je predstavila „open source” termin koji bi zamenio „free software”. Taj potez je označio početak open source softvera koji se mogao slobodno preuzimati sa interneta te u isto vreme videti i prepravljati njegov izvorni kod. Cilj otvorenog softvera je napraviti programe razumljivijim i dostupnim.

Danas je sve češći slučaj da se od strane zajednice, termini besplatan softver (eng. free software) i softver otvorenog koda (eng. open source software) koriste kao sinonimi ili da se opiše zajedništvo između besplatnog softvera i softvera otvorenog koda. Jedina razlika u upotrebi između ova dva termina nastaje u davanju prednosti jednom terminu u odnosu na drugi (otvoreni kod ili besplatan softver) kojom se daje mogućnost da se zna na šta se cilja. Richard Stallman je u svom članku Zašto je „slobodni softver” bolji od „otvorenog koda” - eng. Why “Free Software” is better than “Open Source”[4] to objasnio na sledeći način: „Otvoreni kod je metodologija razvoja, a besplatan softver je društveni pokret.”

Sa više od 180 000 projekata otvorenog koda koji su danas dostupni, kompleksnost odlučivanja kako upravljati korišćenjem otvorenog koda u okviru „zatvorenih izvora”(енгл. closed-source), komercijalnih preduzeća, je drastično porasla.[5]

Na osnovu zaključaka sa Konferencije otvorenog koda (eng. Open Source Business Conference survey[6]) četiri su glavna razloga zašto pojedinci i organizacije sve češće biraju softver otvorenog koda: niža cena, bezbednost, otvorenost koda i bolji kvalitet.

Definicija

[уреди | уреди извор]

Definicija Inicijative otvorenog koda (eng. The Open Source Initiative's - OSI) prepoznata je kao standardna ili de facto definicija za softver otvorenog koda.[7] Erik S. Rejmond i Brus Pirens su osnovali OSI organizaciju u februaru 1998. godine. Nakon 20 godina evidencije razvoja zatvorenog i otvorenog koda u Internet uslovima, Inicijativa otvorenog koda - OSI je nastavila da predstavlja pogodnosti „otvorenog koda” komercijalnim preduzećima. Njihov naglasak je na prikazivanju praktičnih koristi besplatno dostupnih izvornih kodova i želja da se ostvare veliki softverski projekti i visoko-tehnološke primene u industriji sa otvorenim kodom. Definicija je zasnovana na Debijanskim smernicama za slobodan softver, koje je napisao i prilagodio prvenstveno Perens.[8][9][10] Perens nije zasnovao svoje pisanje na „četiri slobode“ Fondacije za slobodni softver (FSF), koje su bile široko dostupne tek kasnije.[11]

OSI koriste definiciju otvorenog koda (eng. The Open Source Definition) da bi determinisali da se softverska licenca može smatrati otvorenim kodom. Njihova definicija bazirana je na smernicama eng. Debian Free Software Guidelines, koje je napisao i prilagođavao Bruce Perens.[12]

Po Perensovoj definiciji otvoreni kod je opisan kao širok opšti tip softverske licence koji izvorni kod čini javno dostupnim sa opuštenim ili nepostojećim ograničenjima autorskih prava. Izričita karakteristika otvorenog koda je da on može biti korišćen bez ikakvih ograničenja u upotrebi i distribuciji od strane bilo koje organizacije ili korisnika. U principu ovakav način funkcionisanja garantuje kontinuirani pristup radovima na softveru koji su u progresu i originalnim kodovima gotovih radova glavnih saradnika, što ovakvim softverima daje značajnu prednost.[13]

Dok je prvobitno inicijalno termin "otvoreni kod"(eng. open source)korišćen da se opiše izvorni kod softvera, danas se ovaj termin upotrebljava i u raznim drugim oblastima, kao što je npr. ekologija, gde nailazimo na termin eng.Open source ecology[14], što je pokret za decentralizaciju tehnologije. Međutim česte su i pogrešne primene ovog termina u nekim oblastima koje imaju različite, ponekada i suprotstavljene principe i koje se samo delimično preklapaju sa inicijalnim značenjem pojma.[15]

Uprkos tome što ga je u početku prihvatio,[16] Ričard Stolman iz FSF-a sada se odlučno protivi da se termin „otvoreni izvor” primenjuje na ono što oni nazivaju „slobodnim softverom“. Iako se slaže da ova dva termina opisuju „skoro istu kategoriju softvera“, Stalman smatra izjednačavanje pojmova netačnim i obmanjujućim.[17] Stolman se takođe protivi deklarativnom pragmatizmu Inicijative otvorenog koda, jer se plaši da su slobodno softverski ideali slobode i zajednice ugroženi kompromitovanjem idealističkih standarda FSF-a za slobodu softvera.[18] FSF smatra da je besplatni softver podskup softvera otvorenog koda, a Ričard Stolman je objasnio da se DRM softver, na primer, može razviti kao otvoreni kod, uprkos tome što ne daje svojim korisnicima slobodu (ograničava ih), a samim tim se ne kvalifikuje kao slobodan softver.[19]

Licenciranje otvorenog koda

[уреди | уреди извор]

Open source licenciranje određuje povlastice i ograničenja za licensora koji mora pratiti ta pravila da bi koristio, mijenjao i proslijeđivao open source softver.

Licenca otvorenog koda definiše prava i obaveze koje davalac licence dodeljuje licensoru - autoru . Licenca otvorenog koda daje nosiocu licence pravo da kopira, modifikuje i distribuira izvorni kod (ili dr. sadržaje). Takođe licenca otvorenog koda nameće i određene obaveze licensoru, kao što je npr. da modifikacije koda koje se distribuiraju moraju biti dostupne u obliku izvornog koda, a navodi autora moraju biti pripisani programskoj dokumentaciji.

Inicijalno autor stiče pravo da nakon stvaranja dela poseduje autorsko pravo u tom delu i nadalje zadržava vlasništvo nad tim delom (autorstvom) dok mu licenca dozvoljava da koristi ovo pravo, kao pravo dodeljeno licencom, tj. dok god on održava obaveze definisane licencom prema vlasniku otvorenog koda. Autor takođe ima prava da dodeli, čak i proda, nasuprot pravilu slobodne licence otvorenog koda, eksluzivna autorska prava na bilo koji deo sopstvenog rada, posle čega novi vlasnik kontroliše prava nad tim delom. Zapravo je vlasništvo autorskog prava odvojeno od vlasništva na rad, odnosno product rada, tako da osoba može posedovati deo koda, ili kopiju koda bez prava da ga nadalje kopira, menja ili redistribuira.

Kada npr. neki autor doprinese kodu nekog projekta otvorenog koda (npr. eng. |Apache.org), on to radi pod izričitom licencom (npr. Licencni ugovor Apache saradnika) ili pod implicitnom licencom (npr. licenca izvornog koda pod kojim je projekat Apache licenciran). Neki projekti otvorenog koda ne uzimaju doprinose koda pod licencu, ali zahtevaju zajdeničku dodelu autorskih prava kako bi prihvatili doprinose kodu u projektu. (npr. OpenOffice.org i njihov sporazum o udruživanje autorskih prava.)

Stavljanje koda (ili drugih sadržaja) u javni domen je način odricanja autora (ili vlasnika autorskih prava) u tom delu koda. Licenca se ne dodeljuje i nije potrebna, da bi se ovakav rad, redistribuiran u javnom domenu koristio, ali i kopirao, modifikovao ili distribuirao.

Neki primeri open source licensi uključuju Apache License, BSD license, GNU General Public License, GNU Lesser General Public License, MIT License, Eclipse Public License i Mozilla Public License.

Pokret otvorenog softvera

[уреди | уреди извор]

Pokret otvorenog softvera je većinom podržan od strane velikog broja programera, naučnika i ostalih računarskih korinika koji zagovaraju neograničen pristup izvornom kodu nekog programa. Slobodni softver i otvoreni softver su slični ali ne isti pokreti, iako su osnovani sa sličnim namjerama. Zagovornici otvorenog softvera su mišljenja da je njihov način superiorni od zatvorenog softvera, te da su u mogućnosti zajedničkim i neograničenim radom napraviti program bolji nego kod zatvorenih projekata. Prema open source advokatima, oko 90% računarskih programera se slaže s tim da se softver ne prodaje direktno, već da se softver osmišljava za druge namjene koje bi koristile samom korisniku, uostalom vrijednost programa se mjeri po njegovoj korisnosti nego po tržišnoj cijeni i uspjehu. Prema zagovornicima open source softvera to je budućnost računarstva jer bi time ponudili sve znanje drugim postojećim i potencijalnim programerima.

Primeri otvorenog softvera

[уреди | уреди извор]

Danas postoji mnogo otvorenih softvera koji obuhvataju skoro svaku vrstu softvera danas kao što su obrađivači teksta (OpenOffice.org), antivirusni programi (ClamAV), internet pretraživači (Mozilla Firefox), email klijente (KMail), obrađivač filma (VirtualDub), svirači filma (Media Player Classic), 3D grafički program za modeliranje (Blender 3D), obrađivači zvuka (Audacity), program za sažimanje podataka (7-Zip) kao i čitavi operativni sistemi (Linux, BSD/juniks itd.)

Za detaljniji spisak „open source” softvera pogledajte spisak otvorenog softvera.

Vidi još

[уреди | уреди извор]

Reference

[уреди | уреди извор]
  1. ^ Verts, William T. (13. 1. 2008). „Open source software”. World Book Online Reference Center. Архивирано из оригинала 1. 1. 2011. г. Приступљено 30. 3. 2015. 
  2. ^ Rothwell, Richard (5. 8. 2008). „Creating wealth with free software”. Free Software Magazine. Архивирано из оригинала 8. 9. 2008. г. Приступљено 8. 9. 2008. 
  3. ^ „Standish Newsroom — Open Source” (Саопштење). Boston. 16. 4. 2008. Архивирано из оригинала 18. 1. 2012. г. Приступљено 8. 9. 2008. 
  4. ^ „Why "Free Software" is better than "Open Source"”. 
  5. ^ Andrew T. Pham, Verint Systems Inc. and Matthew B. Weinstein and Jamie L. Ryerson. "Easy as ABC: Categorizing Open Source Licenses Архивирано на сајту Wayback Machine (8. новембар 2012)"; www.IPO.org. June 2010.
  6. ^ Irina Guseva (@irina_guseva) (26. 3. 2009). „Bad Economy Is Good for Open Source”. Cmswire.com. Приступљено 25. 3. 2012. 
  7. ^ „International Authority & Recognition”. Opensource.org. 21. 4. 2015. Архивирано из оригинала 23. 7. 2019. г. Приступљено 7. 12. 2017. 
  8. ^ Perens, Bruce. Open Sources: Voices from the Open Source Revolution Архивирано 15 септембар 2014 на сајту Wayback Machine. O'Reilly Media. 1999.
  9. ^ Dibona, Chris; Ockman, Sam (јануар 1999). The Open Source Definition by Bruce Perens. O'Reilly. ISBN 978-1-56592-582-3. 
  10. ^ „The Open Source Definition”. 7. 7. 2006. Архивирано из оригинала 15. 10. 2013. г. Приступљено 24. 8. 2008. , The Open Source Definition according to the Open Source Initiative
  11. ^ „How Many Open Source Licenses Do You Need? – Slashdot”. News.slashdot.org. 2009-02-16. Архивирано из оригинала 17. 7. 2013. г. Приступљено 2012-03-25. 
  12. ^ Perens, Bruce. Open Sources: Voices from the Open Source Revolution. O'Reilly Media. 1999.
  13. ^ Open Source Initiative (24. 7. 2006). „The Open Source Definition (Annotated)”. opensource.org. Архивирано из оригинала 5. 5. 2021. г. Приступљено 22. 7. 2016. 
  14. ^ The Open Source Definition by Bruce Perens. 1999. ISBN 978-1-56592-582-3. 
  15. ^ Feller, Joseph; Fitzgerald, Brian; Hissam, Scott; Lakhani, Karim R. (2005). „Introduction”. Perspectives on Free and Open Source Software. Cambridge, MA: The MIT Press. стр. xvii. ISBN 0-262-06246-1. 
  16. ^ Tiemann, Michael. „History of the OSI”. Open Source Initiative. Архивирано из оригинала 24. 9. 2006. г. Приступљено 13. 5. 2014. 
  17. ^ Stallman, Richard (16. 6. 2007). „Why "Open Source" misses the point of Free Software”. Philosophy of the GNU Project. Free Software Foundation. Архивирано из оригинала 4. 8. 2011. г. Приступљено 23. 7. 2007. „As the advocates of open source draw new users into our community, we free software activists have to work even more to bring the issue of freedom to those new users' attention. We have to say, 'It's free software and it gives you freedom!'—more and louder than ever. Every time you say 'free software' rather than 'open source,' you help our campaign.” 
  18. ^ Stallman, Richard (19. 6. 2007). „Why "Free Software" is better than "Open Source"”. Philosophy of the GNU Project. Free Software Foundation. Архивирано из оригинала 27. 3. 2021. г. Приступљено 23. 7. 2007. „Sooner or later these users will be invited to switch back to proprietary software for some practical advantage. Countless companies seek to offer such temptation, and why would users decline? Only if they have learned to value the freedom free software gives them, for its own sake. It is up to us to spread this idea—and in order to do that, we have to talk about freedom. A certain amount of the 'keep quiet' approach to business can be useful for the community, but we must have plenty of freedom talk too.” 
  19. ^ Stallman, Richard (16. 6. 2007). „Why "Open Source" misses the point of Free Software”. Philosophy of the GNU Project. Free Software Foundation. Архивирано из оригинала 4. 8. 2011. г. Приступљено 23. 7. 2007. „Under the pressure of the movie and record companies, software for individuals to use is increasingly designed specifically to restrict them. This malicious feature is known as DRM or Digital Restrictions Management (see DefectiveByDesign.org), and it is the antithesis in spirit of the freedom that free software aims to provide. [...] Yet some open source supporters have proposed 'open source DRM' software. Their idea is that by publishing the source code of programs designed to restrict your access to encrypted media, and allowing others to change it, they will produce more powerful and reliable software for restricting users like you. Then it will be delivered to you in devices that do not allow you to change it. This software might be 'open source,' and use the open source development model; but it won't be free software since it won't respect the freedom of the users that actually run it. If the open source development model succeeds in making this software more powerful and reliable for restricting you, that will make it even worse.” 

Literatura

[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]
Softver otvorenog koda на Викимедијиној остави.
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Softver_otvorenog_koda&oldid=28456376”