Atrezija tankog creva

С Википедије, слободне енциклопедије
Atrezija creva

Atrezija tankog creva ili jejunoilealna atrezija je kongenitalna anomalija kontinuiteta creva, u kojoj postoji potpuna neprolaznost tankog creva.

Etiopatogeneza[уреди | уреди извор]

Tanko crevo u ovih pacijenata je skraćeno, a često ga prate i multiple atrezije i malrotacija. Od tipa atrezije zavisi prognoza pacijenta. Udružene anomalije su veoma retke. Za razliku od atrezije u stenozi tankog creva postoji kontinuitet i creva i mezenterijuma, a dva segmenta su povezana kratkim suženim, ponekad rigidnim delom.[1][2]

Klasifikacija[уреди | уреди извор]

Jejunoilealne atrezije se klasifikauju na četiri tipa, stim što je treći podeljen na dve podgrupe.[3]

Klasifikacija atrezije tankog creva
Tip atrezije Karakteristike
Prva grupa Membrana deli proksimalni dilatirani i distalni kolabirani kraj creva. Crevo i mezenterijum su u kontinuitetu.
Druga grupa Slepo završeni krajevi creva su povezani fibroznom trakom, a mezenterijum može biti, a i ne mora, u kontinuitetu
Treća grupa

Prve podgrupe (IIIa) — ima krajeve koji se slepo završavaju, ne dodiruju i postoji defekt u mezenterijumu. Tip IIIb ima veoma lošu prognozu.

Druga podgrupa (IIIb) — karakteriše se krajevima koji se ne dodiruju, a pored defekta u mezenterijumu dominira vaskularna anomalija mezenetrijuma, te se distalne vijuge ileuma snabdevaju iz kolaterala desnog kolona, uvijajući se oko mezoa poiprimajući izgled spiralno oljuštene kore jabuke

Četvrta grupa Ovu grupu karakterišu brojne infekcije.

Embriologija[уреди | уреди извор]

Različite teorije pokušavaju da objasne nastanak atrezije. Po jednima uzrokovana je izostankom rekanalizacije čvrste vrpce, a po drugima vaskularnim poremećajima (vaskularne teorija).

Genetika[уреди | уреди извор]

Ova jejunoilealn anomalija nema genetsku osnovu, osim u slučaju tipa IIIb.

Epidemiologija[уреди | уреди извор]

Jejunoilealne atrezije čine 80–95% svih atrezija creva. Incidencija im je od 1:330 do 1: 1500 živorođenih.

Klinička slika[уреди | уреди извор]

Kliničkom slikom dominiraju sledećp simptomi i znaci koji se razvijaju odmah nakon rođenja (od prvog ili drugog dana života):

Crevna opstrukcija

Kod niskih opstrukcija dominira distenzija trbuha za razliku od visokih, te se povraćanje javlja kasnije.

Povraćanje zelenog sadržaja

Brzina javljanja povraćanja zavisi od nivoa opstrukcije

Poremećena evakuacija mekonijalne stolice

Ona može biti potpuno odsutna, a može se javiti u manjoj količini i kod atrezije ili stenoze.

Ukoliko se ne dijagnostikujena vreme, može dovesti do perforacije creva ili razvoja respiratornog distresa.

Dijagnoza[уреди | уреди извор]

Pre rođenja

Prenatalno se vidi polihidramnion, koji ukazuje na mogućnost postojanja atrezije digestivnog trakta.

Nakon rođenja

Nakon rođenja dijagnoza se postavlja na osnovu nativne radiografije trbuha u stojećem stavu. Kada se na radiografiji konstatuje prisustvo hidroaeričnih nivoa, treba posumnjati na crevnu opstrukciju.

Kontrastno ispitivanje, irigografija, radi se da bi se razlikovala atrezija tankog i debelog creva. Kod atrezija tankog creva kolon je slabo razvijen, nekorišćen (mikrokolon). Ukoliko se radi o delimičnoj neprolaznosti tankog creva, radi se kontrastno ispitivanje, pasaža, da bi se ustanovili priroda i nivo prepreke.

Terapija[уреди | уреди извор]

Konzervativna terapija

Čim se jave prvi simptomi opstrukcije neophodno je plasirati nazogastričnu sondu radi dekompresije i sprečavanja aspiracije. Uključuje se intravenska rehidratacija i daju antibiotici.

S obzirom da adinamični ileus može da potraje duže vreme, uključuje se totalna parenteralna ishrana.

Hirurška terapija

Hirurško lečenje podrazumeva odstranjenje prepreke i anastomozu creva kojom se uspostavlja kontinuitet crevnog lumena.[4]

Ukoliko je crevna vijuga iznad prepreke dilatirana, neophodna je njena resekcija ili sužavanje da bi se lakše uspostavio motilitet creva.

Prognoza[уреди | уреди извор]

Preživljavanje bolesnika za atrezijom creva iznosi 90%.

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Singh V, Pathak M: Congenital Neonatal Intestinal Obstruction. Retrospcetive Analysis atTertiary Care Hospital. J Neonatal Surg 2016 Oct 10. . doi:10.21699/jns.v5i4393.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  2. ^ Verma A, Rattan KN, Yadau R. Neonatal Intestinal Obstruction: A 15 Year Experience ina Tertiary Care Hospital. J Clin Diagn Res 2016; 10 (2): 10-13.
  3. ^ Maciej Bagłaj: Kongenitalna atrofija tankog creva. U: Pedijatrijska hirurgija . Jerzy Czernik (ur.). Ed. I. Varšava: Wydawnictwo Lekarskie PZWL, 2005, str. 164-80. ISBN 83-200-3066-8 .
  4. ^ MacKinlay GA, Surgical pediatrics, U: McIntosh N, ur. Forfar and Arneil's Textbook ofPediatrics, London: Elsevier Limited; 2008. Str 1603-1626.

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Prem Puri: Newborn Surgery, 2003.
  • Samuels ME, Majewski J, Alirezaie N, Fernandez I, Casals F, Patey N, Decaluwe H, Gosselin I, Haddad E, Hodgkinson A, Idaghdour Y, Marchand V, Michaud JL, Rodrigue, M-A, Desjardins S, Dubois S, Le Deist F, Awadalla P, Raymond V, Maranda B, Exome sequencing identifies mutations in the gene TTC7A in French-Canadian cases with hereditary multiple intestinal atresia. J Med Genet 50: 324-329
  • Mishalany HG, Der Kaloustian VM (1971) Familial multiple-level intestinal atresia: report of two siblings. J Pediat 79: 124

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Класификација


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).