InuYasha

С Википедије, слободне енциклопедије
Inujaša
Naslovna strana prvog toma mange
戦国お伽草子–犬夜叉
(Sengoku Otogizōshi InuYasha)
ŽanrAkcija, avantura, komedija, drama, fantastika, romansa, triler[1]
Manga
AutorRumiko Takahaši
IzdavačShogakukan
Engleski izdavačViz Media
Ciljna grupaŠonen
ČasopisWeekly Shōnen Sunday
Prvo izlaženje13. novembar 1996.18. jun 2008.
Tomovi56 (spisak tomova)
TV anime
Režiser Masaši Ikeda (Masashi Ikeda)
Jasunao Aoki (Yasunao Aoki)
Scenarista Kacujuki Sumisava (Katsuyuki Sumisawa)
Studio Sunrise
Nosilac licence Madman Entertainment (Australija, Novi Zeland)
Viz Media (Kanada, SAD)
Mreža Animax, Nippon TV, Yomiuri TV, TV5
Engleska mreža ABC, 7 (Australija, Novi Zeland)
YTV (Kanada)
Animax Asia (Južna i jugoistočna Azija)
Cartoon Network (SAD)
Premijerno prikazivanje 16. oktobar 2000.13. septembar 2004.
Epizode 167 (Spisak epizoda)
TV anime
InuYasha: The Final Act
Režiser Jasunao Aoki (Yasunao Aoki)
Scenarista Kacujuki Sumisava (Katsuyuki Sumisawa)
Studio Sunrise
Nosilac licence Viz Media
Mreža Yomiuri TV, TV5
Engleska mreža Animax Asia
Premijerno prikazivanje 3. oktobar 2009.29. mart 2010.
Epizode 26 (Spisak epizoda)
Dugometražni crtani filmovi
  1. InuYasha the Movie: Affections Touching Across Time
  2. InuYasha the Movie: The Castle Beyond the Looking Glass
  3. InuYasha the Movie: Swords of an Honorable Ruler
  4. InuYasha the Movie: Fire on the Mystic Island
Portal Strip

InuYasha (犬夜叉) je naziv franšize koja obuhvata mangu autorke Rumiko Takahaši, i na njoj zasnovane anime i filmove. Manga je objavljivana u časopisu Weekly Shōnen Sunday od 13. novembra 1996. do 18. juna 2008. godine.[2] Serija prati avanture srednjoškolke koja putuje kroz vreme, poludemona, pohotljivog sveštenika, lisičijeg demona, istrebljivačice demona, i nekomate tokom razdoblja Sengoku, dok pokušavaju da pronađu sve deliće dragulja zvanog Shikon no Tama (四魂の玉, "Dragulj četiri duše") i zadrže ih van domašaja zlikovaca, naročito poludemona Narakua. U časopisu Animage, Inujaša se našao na listi 20 najboljih animea godine čak pet puta, od 2001. do 2006.

Radnja mange[уреди | уреди извор]

Priča počinje Inujašinim begom s Draguljem četiri duše iz sela. U begu ga sveštenica Kikjo ustreli za stablo. Nesposoban da se pomakne, Inujaša ispusti dragulj i izgubi svest.

U modernom Tokiju živi obična devojka Kagome Higuraši. Sa njom u kući žive i njen deda, majka i mlađi brat. Kao i svi tinejdžeri i ona je živahna, sanjiva i ne brine se o budućnosti, ali je i marljiva učenica u školi. Jednog dana u bunaru u hramu slučajno upadne u vremenski portal i stigne u Japan u srednjem veku. Tamo ju je našao demon koji je želeo da se domogne Dragulja i ubije Kagome. Pošto je bio prejak da bi se Kagome sama odbranila, oslobodila je Inujašu, kog je ona ustrelila i posle 50 godina i dalje držala onesvešćenog za stablo. On je ubio demona, ali je hteo ubiti i Kagome. Tada je naišla sveštenica Kaede koja je stavila čarobnu ogrlicu Inujaši oko vrata i kada bi Kagome rekla "Sedi!", ona bi mu zabila glavu u zemlju. Pošto je Dragulj raznesen i krhotine raznet po čitavom Japanu, Inujaša je primoran da sarađuje sa Kagome, jer ona može da oseti Dragulj. Inujaša se polako zaljubljuje u Kagome... Ona je reinkarnacija sveštenice Kikjo koja ga je ustrelila... On je bio zaljubljen u Kikjo kao i ona u njega. Naraku ih je oboje prevario i okrenuo ih jedno protiv drugog. Kikjo je tada umrla od smrtonosne rane, ali je kasnije veštica oživela. Kagome je zavolela Inujašu, kao i on nju. Oni započinju svoju avanturu. Usput sreću malog lisca-demona Šipa, sveštenika Mirokua i ubicu demona Sango. Oni putuju zajedno. Kasnije sreću vuka demona Kogu, koji je zaljubljen u Kagome, Sešomarua koji je Inujašin stariji brat, njih dvojica se preziru. Inujaša ima veliki mač Tecaigu koji treba da ojača do maksimuma, a Sešomaru ima Tenseigu, on ima moć da leči, dok Tecaiga ima moć da razara.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „"Inuyasha" (2000)”. IMDb. Pristupljeno 28. 6. 2010. 
  2. ^ „Inuyasha (manga)”. Anime News Network. Pristupljeno 3. 7. 2010. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]