Lupanje srca

С Википедије, слободне енциклопедије
Lupanje srca
Ventricular fibrillation.png
Fibrilacija srčanih komora
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostkardiologija
urgentna medicina

Lupanje, preskakanje ili aritmija srca je nenormalni srčani ritam, koji obično uključuje nepravilnosti u frekvenciji i redosledu što se može jasno videti na EKG-u.[1][2] Sve aritmije, a pogotovo one hronične mogu biti opasne. Nepravilnim radom srce ne obavlja svoju funkciju zadovoljavajuće, što šteti organizmu, a osim toga, srce se opterećuje, ugrožava samo sebe i može doći do razvoja ozbiljnijeg oštećenja srčanog mišića. Hronična aritmija može vremenom značajno oštetiti i oslabiti srčani mišić i dovesti do srčane insuficijencije.[3][4]

Naziv[уреди | уреди извор]

Naziv aritmija nije pravilan jer doslovno prevedeno znači „bez ritma" - pa zato umesto reči „aritmija" podesniji bi bio naziv „disritmija". U praksi se on međutim ne koristi nego se umesto pravilnog koristi naziv aritmija.[3]

Etiologija[уреди | уреди извор]

Standardni 12-kanalni EKG je najvažniji i najjednostavniji test za identifikaciju pacijenta sa mehanizmi nepravilnog srčanog rada

Aritmije nastaju zbog nenormalnog stvaranja ili provođenja impulsa. Mogu se javiti i kod normalnog zdravog srca - ektopički udarci, atrijske fibrilacije, pa se tako ventrikularne i supraventrikularne aritmije mogu se javiti i kod potpuno zdravih ljudi.[5][6]

Aritmije mogu uzrokovati psihološki uzroci, bolest, operativni zahvat ili neki lekovi.

Aritmija može biti:[7][8][9]

Tahikardija [уреди | уреди извор]

Tahikardni poremećaj srca, izazvan je ubrzanim radom srca, obično iznad 100 otkucaja u minuti. Mehanizam je zasnovan na fokalnim impulsima ili reentry fenomenu. Fokalni impulsi nastali usled smetnji u stvaranju električnih impulsa u srcu, posledica su:

Povećani automatizam: nadražljivost u SA čvoru ili Purkinjeovim vlaknima je pojačana. Abnormalni automatizam: U pretkomorskim ili komorskim strukturama koje nemaju osobinu “prirodnog pacemakera” nastaje spontani nadražaj.·

Triger aktivnost: kao ishod patološkog naknadnog potencijala. Triger aktivnost uvek predhodi (npr aritmije u okviru hipokalijemije, hiperkalijemije, usled postojanja bradikardije, zatim kod intoksikacije digitalisom itd).

Fokalni impulsi nastali usled smetnji u provođenju električnih impulsa u srcu: „Reentry“ (kružna nadražljivost): Impuls je u jednom smeru blokiran, a u drugom smeru nastavlja da se sprovodi. Nadražaj nastaje ponovo nakon oporavka prvobitnog blokiranog sprovodnog puta (manjak podražljivosti) i time se kružni nadražaj zatvara.

Bradikardija[уреди | уреди извор]

Bradikardni poremećaj srca, izazvan je usporenjem rada srca koja počinje kada se brzina rada srca smanji ispod 60 otkucaja u minuti. Bradiaritmija se normalno pojavljuje tokom sna. Uzroci bradikardije mogu biti srčanog i nesrčanog porekla.[10][11]

Nesrčani uzoci: kao posledica uzimanje nekih lekova; poremećaji elektrolita (hipokalijemija), poremećaji funkcije endokrinih žlezda (smanjena funkcija štitaste žlezde); snižena telesna temperatura; prevaga parasimpatičkog nervnog sistema; neurološki poremećaji; dugotrajno ležanje.[12][13]

Uzroci od strane srca: uzrokovani koronarnom bolesti srca, srčanim manama, degenerativnim primarnim električnim poremećajima. Najčešći uzroci bradikardije srčanog porekla su: poremećaji koji nastaju u SA čvoru i u AV čvoru.

Faktori rizika[уреди | уреди извор]

Najčešća bolesna stanja koja uzrokuju aritmije su:

Aritmija može predstavljati gubitak normalne komunikacije između pretkomorskog provodnog sistema i komora. Zbog činjenice da su pretkomore električno izolovani od komora i povezani su samo AV snopom, pretkom,ore mogu ući u tahikardiju bez poremećaja rada komora.. Često se upotrebljavaju pojmovi ventrikularne i supraventrikularne aritmije. Ventrikularne aritmije potiču iz komora, a supraventrikularne iz dela srca iznad komora, bilo iz pretkomora ili AV čvora.

Klinička slika[уреди | уреди извор]

Dijagnoza[уреди | уреди извор]

Dijagnoza aritmija postavlja se:

  • EKG monitoringom
  • Dijagnostikom osnovnog kardijalnog, ili psihosomatskog oboljenja: vrsta bolesti, procena funkcije komora.
  • Psihosomatske dijagnostike

Diferencijalna dijagnoza[уреди | уреди извор]

Terapija[уреди | уреди извор]

Terapija aritmija zavisiće od tipa i težine osnovne bolesti, i ima za cilj:[15]

  • otklanjanje simptoma
  • prevenciju komplikacija (tromboembolije, kardiomiopatije)
  • prevenciju naprasne srčane smrti.

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Wolfe CL, Nibley C, Bhandari A, et al: Polymorphous ventricular tachycardia associated with acute myocardial infarcion. Circulaion 1991;84:1543-1551
  2. ^ Travica-Kojadinović, Dr Tisa. „Aritmija Srca”. Kardiologija (на језику: српски). Приступљено 2021-01-23. 
  3. ^ а б Atwood, Sandra; Stanton, Cheryl; Jenny Storey Davenport (2008). Introduction to Basic Cardiac Dysrhythmias (4. изд.). Mosby/JEMS. ISBN 978-0-323-05225-2. 
  4. ^ Walraven, Gail (2005). Basic Arrhythmias (6. изд.). Prentice Hall. ISBN 978-0-13-117591-4. 
  5. ^ „Arrhythmia: Causes, symptoms, types, and treatment”. www.medicalnewstoday.com (на језику: енглески). 2020-02-28. Приступљено 2021-01-23. 
  6. ^ Guasch E, Mont L. Diagnosis, pathophysiology, and management of exercise-induced arrhythmias. Nat Rev Cardiol. 2017 Feb. 14(2):88-101
  7. ^ „Arrhythmia | NHLBI, NIH”. www.nhlbi.nih.gov. Приступљено 23. 1. 2021. 
  8. ^ „Arrhythmia”. WebMD (на језику: енглески). Приступљено 23. 1. 2021. 
  9. ^ „Categories of Arrhythmias”. Texas Heart Institute (на језику: енглески). Приступљено 2021-01-23. 
  10. ^ Devinsky O. Effects of seizures on autonomic and cardiovascular function. Epilepsy Curr. 2004;4(2):43-46. doi:10.1111/j.1535-7597.2004.42001.x 2.
  11. ^ Seeck M, Blanke O, Jallon P, Picard F, Zaim S. Symptomatic postictal cardiac asystole in a young patient with partial seizures. Europace 2001;3:247-52. doi:10.1053/eupc.2001.0173
  12. ^ Wung SF. Bradyarrhythmias: clinical presentation, diagnosis, and management. Crit Care Nurs Clin North Am. 2016 Sep. 28(3):297-308
  13. ^ Malik MG, Franklin SM, Whigham LA, Castellanos A, Fontaine JM. Asymptomatic sinus bradycardia following bariatric surgery. Am J Cardiol. 2014 Mar 15. 113(6):1049-53.
  14. ^ Antman EM, Berlin JA: Declining incidence of ventricular ibrillaion in myocardial infarcion: Implicaions for prophylacic use of lidocaine. Circulaion 1992;86:764–773
  15. ^ Grantham HJ. Emergency management of acute cardiac arrhythmias. Aust Fam Physician. 2007 Jul. 36(7):492-7.

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Walraven, Gail (2005). Basic Arrhythmias (6. изд.). Prentice Hall. ISBN 978-0-13-117591-4. 
  • Atwood, Sandra; Stanton, Cheryl; Jenny Storey Davenport (2008). Introduction to Basic Cardiac Dysrhythmias (4. изд.). Mosby/JEMS. ISBN 978-0-323-05225-2. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi