Fosfat — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
мНема описа измене
Ред 9: Ред 9:


Fosfatne soli se formiraju kad se pozitivno-naelektrisani jon veže za negativno-naelektrisane atome kiseonika, formirajući jonsko [[hemijsko jedinjenje|jedinjenje]]. Mnogi fosfati nisu [[rastvorljivost|rastvorni]] u [[voda|vodi]] na [[standardna temperatura i pritisak|standardnoj temperaturi i pritisku]]. [[Natrijum]], [[kalijum]], [[rubidijum]], [[cezijum]] i [[amonijum]] fosfati su rastvorni u vodi. Većina drugih fosfata su veoma malo rastvorni ili nerastvorni u vodi. Kao pravilo, hidrogen i dihidrogen fosfati su nešto rastvorniji od korespondirajućih fosfata. [[Pirofosfat]]i su uglavnom rastvorni u vodi.
Fosfatne soli se formiraju kad se pozitivno-naelektrisani jon veže za negativno-naelektrisane atome kiseonika, formirajući jonsko [[hemijsko jedinjenje|jedinjenje]]. Mnogi fosfati nisu [[rastvorljivost|rastvorni]] u [[voda|vodi]] na [[standardna temperatura i pritisak|standardnoj temperaturi i pritisku]]. [[Natrijum]], [[kalijum]], [[rubidijum]], [[cezijum]] i [[amonijum]] fosfati su rastvorni u vodi. Većina drugih fosfata su veoma malo rastvorni ili nerastvorni u vodi. Kao pravilo, hidrogen i dihidrogen fosfati su nešto rastvorniji od korespondirajućih fosfata. [[Pirofosfat]]i su uglavnom rastvorni u vodi.

U razređenim vodenim rastvorima, fosfat postoji u četiri oblika. U jako-baznoj sredini, fosfatni jon (-{PO}-<sub>4</sub><sup>3−</sup>) predominira, dok u slabo-baznim uslovima, hidrogen fosfatni jon (-{HPO}-<sub>4</sub><sup>2−</sup>) je prevalentan. U slabo-kiselim uslovima, dihidrogen fosfatni jon (-{H<sub>2</sub>PO<sub>4</sub></sup>−</sup>}-) je najzastupljeniji. U jako-kiseloj sredini, fosforna kiselina (-{H<sub>3</sub>PO<sub>4</sub>}-) je glavna forma.


==Literatura==
==Literatura==

Верзија на датум 17. октобар 2010. у 04:40

Generalna hemijska struktura organofosfata.
Датотека:Phosphate Group.PNG
Strukturna formula fosfatne funkcionalne grupe kao što se nalazi u slabo kiselim vodenim rastvorima. U baznim vodenim rastvorima, grupa donira dva atoma vodonika i jonizovana je kao fosfatna grupa sa negativnim naelektrisanjem od 2.[1]

Fosfat, je neorganskoj hemiji so fosforne kiseline. U organskoj hemiji, fosfat, ili organofosfat, je estar fosforne kiseline. Organski fosfati su važni u biohemiji i biogeohemiji ili ekologiji. Neorganiski fosfati se iskopavaju da bi se dobio fosfor za upotrebu u agrikulturi i industriji.[2][3][4] Na povišenim temperaturama u čvrstom stanju, fosfati mogu da se kondenzuju i formiraju pirofosfate.

Hemijske osobine

Fosfatni jon je poliatomski jon sa empirijskom formulom PO43− i molarnom masom od 94.973 g/mol. On se sastoji od jednog centralnog atoma fosfora atom okruženog sa četiri atoma kiseonika u tetraedarskoj konfiguraciji. Fosfatni jon nosi tri negativa formalna naelektrisanja i on je konjugovana baza hidrogen fosfatnog jona, HPO42-, koji je konjugovana baza H2PO4-, dihidrogen fosfatnog jona, koji je konjugovana baza H3PO4, fosforne kiseline. On je hipervalentni molekul (atom fosfora ima 10 elektrona u svojoj valentnoj ljuski). Fosfat je takođe organofosforno jedinjenje sa formulom OP(OR)3.

Fosfatne soli se formiraju kad se pozitivno-naelektrisani jon veže za negativno-naelektrisane atome kiseonika, formirajući jonsko jedinjenje. Mnogi fosfati nisu rastvorni u vodi na standardnoj temperaturi i pritisku. Natrijum, kalijum, rubidijum, cezijum i amonijum fosfati su rastvorni u vodi. Većina drugih fosfata su veoma malo rastvorni ili nerastvorni u vodi. Kao pravilo, hidrogen i dihidrogen fosfati su nešto rastvorniji od korespondirajućih fosfata. Pirofosfati su uglavnom rastvorni u vodi.

U razređenim vodenim rastvorima, fosfat postoji u četiri oblika. U jako-baznoj sredini, fosfatni jon (PO43−) predominira, dok u slabo-baznim uslovima, hidrogen fosfatni jon (HPO42−) je prevalentan. U slabo-kiselim uslovima, dihidrogen fosfatni jon (H2PO4−) je najzastupljeniji. U jako-kiseloj sredini, fosforna kiselina (H3PO4) je glavna forma.

Literatura

  1. ^ Campbell, Neil A. (2005). Biology (Seventh изд.). San Francisco, California: Benjamin Cummings. стр. 65. ISBN 0-8053-7171-0.  Непознати параметар |coauthors= игнорисан [|author= се препоручује] (помоћ)
  2. ^ „Phosphate Primer”. 
  3. ^ Lynn A. Kuntz (2006). „Figuring Out Phosphates”.  Непознати параметар |month= игнорисан (помоћ)
  4. ^ Lynn A. Kuntz (2006). „Food Product Design”.  Непознати параметар |month= игнорисан (помоћ)