Halogena veza — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Нова страница: '''Halogena veza''' (-{XB}-) je nekovalentna interakcija koja se javlja između atoma halogena (Luisove kiseline) i Luisove baze. Mada ha…
 
Ред 10: Ред 10:


Paralelne relacije se mogu lako uočiti između halogenog i [[vodonična veza|vodoničnog vezivanja]] (-{HB}-). Kod oba tipa vezivanja, postoji relacija između [[Donor elektrona|elektronskog donora]] i [[Akceptor elektrona|elektronskog akceptora]]. Razlika između njih je u grupama koje mogu da deluju kao elektronski donor/elektronski akceptor. Kod vodoničnog vezivanja, atom vodonika deluje kao elektronski akceptor i formira nekovalentnu interakciju putem prihvatanja [[elektronska gustina|elektronske gustine]] sa elektronski bogatog mesta (elektronskog donora). Kod halogennog vezivanja, atom halogena je elektronski akceptor. Simultano, normalna kovalentna veza između -{H}- ili -{X}- i A slabi, te dolazi do umanjenja elektronske gustine na H ili X. Transfer elektronske gustine dovodi do penetracije [[Van der Valsov radijus|van der Valsovog]] obima.<ref name="supramolecular2511">{{citation | last1 = Metrangolo | first1 = P. | last2 = Resnati | first2 = G. | year = 2001 | title = Halogen Bonding: A Paradigm in Supramolecular Chemistry | journal = Chem. Eur. J | volume = 7 | issue = 12 | pages = 2511–2519 | doi = 10.1002/1521-3765(20010618)7:12<2511::AID-CHEM25110>3.0.CO;2-T}}</ref>
Paralelne relacije se mogu lako uočiti između halogenog i [[vodonična veza|vodoničnog vezivanja]] (-{HB}-). Kod oba tipa vezivanja, postoji relacija između [[Donor elektrona|elektronskog donora]] i [[Akceptor elektrona|elektronskog akceptora]]. Razlika između njih je u grupama koje mogu da deluju kao elektronski donor/elektronski akceptor. Kod vodoničnog vezivanja, atom vodonika deluje kao elektronski akceptor i formira nekovalentnu interakciju putem prihvatanja [[elektronska gustina|elektronske gustine]] sa elektronski bogatog mesta (elektronskog donora). Kod halogennog vezivanja, atom halogena je elektronski akceptor. Simultano, normalna kovalentna veza između -{H}- ili -{X}- i A slabi, te dolazi do umanjenja elektronske gustine na H ili X. Transfer elektronske gustine dovodi do penetracije [[Van der Valsov radijus|van der Valsovog]] obima.<ref name="supramolecular2511">{{citation | last1 = Metrangolo | first1 = P. | last2 = Resnati | first2 = G. | year = 2001 | title = Halogen Bonding: A Paradigm in Supramolecular Chemistry | journal = Chem. Eur. J | volume = 7 | issue = 12 | pages = 2511–2519 | doi = 10.1002/1521-3765(20010618)7:12<2511::AID-CHEM25110>3.0.CO;2-T}}</ref>

Halogeni koji učestvuju u halogenom vezivanju su: [[jod]] (-{I}-), [[brom]] (-{Br}-), [[hlor]] (-{Cl}-), i ponekad [[fluor]] (-{F}-). Sva četiri halogena imaju sposobnost delovanja kao XB donori (što je potvrđeno teoretskim proračunima i ekperimentalnim merenjima). Oni slede opšti trend: -{F < Cl < Br < I}-, pri čemu jod formira najjače interakcije.<ref>{{citation
| last = Politzer | first = P. et al.
| year = 2007
| title = An Overview of Halogen Bonding
| journal = J. Mol. Model
| volume = 13
| pages = 305–311
| doi = 10.1007/s00894-006-0154-7
| pmid = 17013631
| last2 = Lane
| first2 = P
| last3 = Concha
| first3 = MC
| last4 = Ma
| first4 = Y
| last5 = Murray
| first5 = JS
| issue = 2
}}</ref>

Dihalogeni (-{I<sub>2</sub>, Br<sub>2</sub>}-, etc.) teže da formiraju jače halogene veze. Jačina i efektivnost hlora i fluora u XB formiranju zavisi od prirode XB donora. Ako je halogen vezan za [[Електронегативност|elektronegativnu]] (elektron povlačeću) grupu, on je skloniji da formira jače halogene veze.<ref>{{citation
| last = Metrangolo | first = P. et al.
| year = 2005
| title = Halogen Bonding Based Recognition Processes: A World Parallel to Hydrogen Bonding<Sup>†</Sup>
| journal = Acc. Chem. Res
| volume = 38
| pages = 386–395
| doi = 10.1021/ar0400995
| pmid = 15895976
| last2 = Neukirch
| first2 = H
| last3 = Pilati
| first3 = T
| last4 = Resnati
| first4 = G
| issue = 5
}}</ref>


==Reference==
==Reference==

Верзија на датум 2. јул 2013. у 23:28

Halogena veza (XB) je nekovalentna interakcija koja se javlja između atoma halogena (Luisove kiseline) i Luisove baze. Mada halogeni učestvuju u drugim tipovima vezivanja (npr. kovalentnom), halogeno vezivanje se specifično odnosi dejstvo halogena kao elektrofilne grupe.

Vezivanje

XB u kompleksu između jod monohlorida i trimetilamina.

Poređenje između vodoničnog i halogenog vezivanja:

Vodonično vezivanje:
Halogeno vezivanje:

U oba slučaja, D (donor) je atom, grupa, ili molekul koji je bogat elektronima i donira ih elektronski siromašnim grupama (H ili X). H je atom vodonika koji učestvuje u HB, i X je atom halogena koji učestvuje u XB. A (akceptor) je elektronski siromašna grupa koja odvlači elektronsku gustinu od H ili X. H-A i X-A, kad se oba atoma razmatraju zajedno, se nazivaju donorima vodonične/halogene veze, a D je HB/XB akceptor. Pošto su atomi halogena Luisove baze, oni mogu da doniraju i primaju halogenu vezu.

Paralelne relacije se mogu lako uočiti između halogenog i vodoničnog vezivanja (HB). Kod oba tipa vezivanja, postoji relacija između elektronskog donora i elektronskog akceptora. Razlika između njih je u grupama koje mogu da deluju kao elektronski donor/elektronski akceptor. Kod vodoničnog vezivanja, atom vodonika deluje kao elektronski akceptor i formira nekovalentnu interakciju putem prihvatanja elektronske gustine sa elektronski bogatog mesta (elektronskog donora). Kod halogennog vezivanja, atom halogena je elektronski akceptor. Simultano, normalna kovalentna veza između H ili X i A slabi, te dolazi do umanjenja elektronske gustine na H ili X. Transfer elektronske gustine dovodi do penetracije van der Valsovog obima.[1]

Halogeni koji učestvuju u halogenom vezivanju su: jod (I), brom (Br), hlor (Cl), i ponekad fluor (F). Sva četiri halogena imaju sposobnost delovanja kao XB donori (što je potvrđeno teoretskim proračunima i ekperimentalnim merenjima). Oni slede opšti trend: F < Cl < Br < I, pri čemu jod formira najjače interakcije.[2]

Dihalogeni (I2, Br2, etc.) teže da formiraju jače halogene veze. Jačina i efektivnost hlora i fluora u XB formiranju zavisi od prirode XB donora. Ako je halogen vezan za elektronegativnu (elektron povlačeću) grupu, on je skloniji da formira jače halogene veze.[3]

Reference

  1. ^ Metrangolo, P.; Resnati, G. (2001), „Halogen Bonding: A Paradigm in Supramolecular Chemistry”, Chem. Eur. J, 7 (12): 2511—2519, doi:10.1002/1521-3765(20010618)7:12<2511::AID-CHEM25110>3.0.CO;2-T 
  2. ^ Politzer, P.; Lane, P; Concha, MC; Ma, Y; Murray, JS; et al. (2007), „An Overview of Halogen Bonding”, J. Mol. Model, 13 (2): 305—311, PMID 17013631, doi:10.1007/s00894-006-0154-7 
  3. ^ Metrangolo, P.; Neukirch, H; Pilati, T; Resnati, G; et al. (2005), „Halogen Bonding Based Recognition Processes: A World Parallel to Hydrogen Bonding”, Acc. Chem. Res, 38 (5): 386—395, PMID 15895976, doi:10.1021/ar0400995