Đakomo Mateoti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đakomo Mateoti
Lični podaci
Datum rođenja(1885-05-22)22. maj 1885.
Mesto rođenjaFrata Polezine, Kraljevina Italija
Datum smrti10. jun 1924.(1924-06-10) (39 god.)
Mesto smrtiRim, Kraljevina Italija
UniverzitetUniverzitet u Bolonji
ProfesijaPravnik
Politička karijera
Politička
stranka
Socijalistička partija

Đakomo Mateoti (ital. Giacomo Matteotti; Frata Polezine, 22. maj 1885Rim, 10. jun 1924) bio je italijanski političar, socijalista. Dana 30. maja 1924. godine, Mateoti je u italijanskom Parlamentu otvoreno govorio o neregularnostima tokom nedavno održanih izbora, konkretno o tome kako su fašisti lažirali glasove, i koristili nasilje da steknu više glasova. Jedanaest dana nakon toga, fašisti su ga kidnapovali i izvršili atentat na njega.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Đakomo Mateoti potiče iz bogate porodice iz Frata Polezine, u okrugu Rovigo, regionu Veneto. Diplomirao je pravo na Univerzitetu u Bolonji.

Nakon studija, Mateoti se pridružio Italijanskoj socijalističkoj partiji. Bio je izabran u Dom poslanika Republike Italije 1919. godine, i reizabran na mandat od 1921. do 1924. godine. U to vreme, zauzima poziciju generalnog sekretara njegove partije. Međutim, u međuvremenu Musolini je jačao svoju vlast, između ostalog, vršeći terorističke napade na levičare. Đakomo Mateoti je 30. maja 1924. godine u Parlamentu uputio optužbe na račun fašističke partije. Manje od dve nedelje nakon toga, 10. juna, šestorica fašističkih pristalica su kidnapovali Mateotija u Rimu, ubili ga, a njegovo telo na brzinu sahranili van grada, blizu grada Rijano.[1]

Posledice izazvane Mateotovom smrću[uredi | uredi izvor]

Oko Mateotijevog nestanka, kao i pronalaska njegovog tela par nedelja kasnije, se digla velika prašina. Italijanska javnost je, bez sumnje, shvatila umešanost fašista u ovaj zločin i reagovala je protiv fašističke vladavine.[2]

Opozicioni poslanici su se povukli iz Parlamenta, u akciji poznatoj kao Aventin secesija, iz protesta zbog ubistva i radili su na rušenju Musolinija. Međutim parlamentarne snage su se pokazale neefikasne i nemoćne pred događajima koji su doveli do Musolinijevog preuzimanja vlasti 1922. godine, te nije došlo do odlučne akcije protiv Musolinija. Uprkos produžene sudske istrage, šest osumnjičenih, koji su uhapšeni zbog ubistva, oslobođeni su.

Kriza koju je izazvalo ubistvo Mateotija je poljuljala ugled fašističke stranke, kao i ugled samog Musolinija. Samim tim, 3. januara 1925. godine, Musolini je u govoru u Parlamentu preuzeo potpunu odgovornost, kao šef Nacionalne fašističke stranke. Međutim, kontradiktorno, neposredno pre toga je dao direktnu naredbu da ubistvo ostane nerazjašnjeno. Takođe, u istom govoru, izazvao je svoje protivnike da ga krivično gone za kriminal, ali, očekivano, postupak nikada nije bio pokrenut, budući da su njegovi protivnici bili suviše slabi da preduzmu nešto o tom pitanju.[3]

Atentat na Mateotija predstavlja prekretnicu u istoriji italijanskog fašizma. Musolini je nakon toga napustio plan rada Parlamenta, preduzeo značajne korake da stvori totalitarnu državu, uključujući i cenzuru štampe, isključenje ne-fašističkih ministara, kao i formiranje tajne policije.[1][2]

Epilog[uredi | uredi izvor]

Po završetku Drugog svetskog rata, demokratski režim je pokrenuo novu istragu, a preživela trojica ubica su osuđeni na 30 godina zatvora.

Mateotijevo ime danas predstavlja simbol antifašističke borbe i u Drugom svetskom ratu ga je nosilo više partizanskih jedinica u pokretu otpora.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Đakomo Mateoti, Britanika. Pristupljeno 5. marta 2016.
  2. ^ a b Hegemonija i revolucionarna strategija, Kris Bamberi, marks21.info, 22. januar 2011. Pristupljeno 5. marta 2016.
  3. ^ Moj heroj: Đakomo Mateoti, Lusi Hjus Halet, Gardijan, 8. novembar 2013.
  4. ^ Ime koje je simbol antifašističke borbe[mrtva veza], Aleksandra Đorđević, superradio.rs, 10. jun 2015. Pristupljeno 5. marta 2016.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]