Alberto Đilardino

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alberto Đilardino
Đilardino u dresu Fjorentine
Lični podaci
Datum rođenja (1982-07-05)5. jul 1982.(41 god.)
Mesto rođenja Bjela, Italija
Visina 1,84 m
Pozicija Napadač
Klupske informacije
Trenutni klub
Sijena (trener)
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1999—2000
2000—2002
2002—2005
2005—2008
2008—2012
2012—2014
2012—2013
2014—2015
2015
2015—2016
2016—2017
2017
2017—2018
Pjačenca
Verona
Parma
Milan
Fjorentina
Đenova
Bolonja
Guangdžou Evergrande
Fiorentina
Palermo
Empoli
Peskara
Specija
17
39
96
94
118
50
36
14
14
33
14
3
16
(3)
(5)
(50)
(36)
(48)
(19)
(13)
(5)
(4)
(10)
(0)
(0)
(6)
Reprezentativna karijera
2004—2013  Italija 57 (19)
Trenerska karijera
2019
2019—2020
2020—2021
2022—
Recato
Pro Verčeli
Sijena
Đenova

Alberto Đilardino (ital. Alberto Gilardino; Bjela, 5. jul 1982) je bivši italijanski fudbaler i trenutni trener Đenova.[1] Sa reprezentacijom Italije osvojio je Svetsko prvenstvo u fudbalu 2006.

Đilardino drži rekord kao najmlađi fudbaler koji je stigao do 100 golova u Seriji A.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Karijeru je započeo u Pjačenci, gde je debitovao u Seriji A protiv budućeg kluba, Milana. Prodat je 2001. u Helas Veronu gde je igrao dosta dobro, ali se nije baš iskazao u postizanju golova. Bivši trener njegovog tadašnjeg kluba, Čezare Prandeli zatražio je da se dovede u Parmu.[2] Na početku nije bio puno efikasan (5 golova u prvoj sezoni), ali naredne sezone postigao je 23 pogotka i bio drugi strelac sezone.

U sezoni 2004/05. proglašen je najboljim igračem lige. Bilo je to dovoljno da ga zapazi veliki Milan, koji ga 17. jula 2005. dovodi u svoje redove za 25.000.000 evra. U Milanu je bio dovoljno dobar za nacionalno prvenstvo, postigavši 17 golova, ali u Ligi šampiona nije bio ni približno tako dobar. U sezoni nakon skandala "Kalčopoli", njegov Milan igrao je loše, a Đilardino se u potpunosti utopio u to sivilo, pa su započele priče o njegovom odlasku sa San Sira. To se i dogodilo na kraju sezone 2007/08., kada potpisuje za Fjorentinu. U Fjorentini je proveo četiri sezone i odigrao 118 ligaških utakmica na kojima je postigao 48 golova.

U januaru 2012. Đilardino je potpisao četvorogodišnji ugovor sa Đenovom. Izabrao je broj 82 na dresu. Postigao je 4 gola na 14 utakmica drugog dela sezone 2011/12.

Dana 31. avgusta 2012. Đilardino je otišao na pozajmicu u Bolonju.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Godine 2004, nastupao je na Olimpijadi u Atini gde je osvojio bronzanu medalju, takođe je pre toga i postao prvak Evrope za uzrast ispod 21 godine.[3] Nastupao je na Svetskom prvenstvu 2006. gde je sa reprezentacijom Italije postao prvak sveta. Na tom takmičenju postigao je pogodak reprezentaciji SAD, i asistirao Del Pjeru za pogodak Nemcima u polufinalu. Takođe je nastupao na Svetskom prvenstvu 2010. u Južnoj Africi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Tournaments, latest news, latest video, futsal, beach soccer”. web.archive.org. 2015-09-06. Arhivirano iz originala 04. 05. 2017. g. Pristupljeno 2024-02-05. 
  2. ^ „Alberto Gilardino Bio, Stats, and Results | Olympics at Sports-Reference.com”. web.archive.org. 2016-12-03. Arhivirano iz originala 13. 12. 2012. g. Pristupljeno 2024-02-05. 
  3. ^ „Alberto Gilardino”. olympics.com. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]