Aleksandar Kristić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Kristić
Lični podaci
Puno ime Aleksandar Kristić
Datum rođenja (1970-10-05)5. oktobar 1970.(53 god.)
Mesto rođenja Valjevo, SFRJ
Visina 1,86 m
Pozicija odbrambeni
Juniorska karijera
Krušik
Crvena zvezda
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1990—1994
1990—1991
1995
1996
1996—1997
1997—1998
1998—2001
2001—2002
Crvena zvezda
Bor (poz.)
Degerforš
OFK Beograd
Zemun
Crvena zvezda
Salernitana
Beograd
51
16
7
6
21
15
2
17
(0)
(0)
(0)
(2)
(1)
(1)
(1)
(1)
Reprezentativna karijera
1998. SR Jugoslavija 1 (0)
Trenerska karijera

2008—2010
2010
2011
2011—2012
2014
2015—2016
OFK Beograd (mlađe kat.)
Crvena zvezda (pomoćnik)
Crvena zvezda
Crvena zvezda (mlađe kat.)
Napredak Kruševac
Buriram junajted (pomoćnik)
Peking (pomoćnik)

Aleksandar Kristić (Valjevo, 5. oktobar 1970) je bivši srpski fudbaler, a danas fudbalski trener.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Fudbalom je počeo da se bavi u pionirima valjevskog Krušika, gde su ga na finalnom turniru Prvenstva Srbije zapazili ljudi iz Crvene zvezde, pa je u maju 1984. sa svega 13 i po godina prešao u redove crveno-belih. Prošao je Zvezdinu omladinsku školu, a za prvi tim je u periodu od 1992. do 1995. godine i tokom prolećnog dela sezone 1997/98. odigrao ukupno 84 takmičarske utakmice, postigao jedan gol i učestvovao u osvajanju dve šampionske titule 1992. i 1995. godine i dva nacionalna kupa 1993. i 1995. godine.

Pre nego što je debitovao za Zvezdu bio je na pozajmicama u Boru i Mačvi iz Šapca, a Vladica Popović mu je pružio šansu na tri poslednja meča u šampionatu 1991/92, kada je ekipa treću godinu u nizu osvojila titulu prvaka.[1] Bio je u timu i na dva Kup susreta te sezone. Kristić je u sezoni 1992/93. odigrao 17 ligaških mečeva, a u osvajanju Kupa je zabeležio šest nastupa. Naredne sezone se u drugom delu ustalio u odbrani crveno-belih odigravši ukupno 24 prvenstvena i tri Kup meča, ali klub nije uspeo da osvoji trofej.

Ipak, Zvezda u sezoni 1994/95. stiže do duple krune, a Kristić je odigrao sedam ligaških i dva Kup susreta. Kasnije je tokom 1995. nosio dres švedskog Degerforša, a OFK Beograda 1996. godine. U sezoni 1996/97 nastupao je za Zemun, odigravši 21 prvenstveni meč uz jedan gol. U Zvezdu se vratio u drugom delu 1997. godine, kada je pojačao mladi tim koji su predvodili Dejan Stanković i Perica Ognjenović. Odigrao je 15 utakmica u prvenstvu, postigao gol glavom na 109. večitom derbiju, kada je doveo Zvezdu u vođstvo, da bi kasnije Dejan Stanković obezbedio crveno-belima pobedu u Humskoj od 2:1.[2] Kristić je zabeležio i pet odigranih susreta u Kupu, ali je Obilić zaustavio ekipu u polufinalu na penale. Tim sa Vračara je osvojio i titulu te sezone.

Aca Kristić je karijeru nastavio u italijanskoj Salernitani, čiji je član bio od 1998. do 2001. godine. U prvoj sezoni je zatresao mrežu glavom na debiju protiv Bolonje, samo 30 sekundi po ulasku u igru u pobedi ekipe iz Salerna od 4:0, ali je kasnije njegov tim ispao u Seriju B. Na kraju karijere je nosio dres Beograda u sezoni 2001/02, kada je na 17 utakmica jednom uspeo da se upiše u strelce.

Kristić je za reprezentaciju SR Jugoslavije nastupio na jednom susretu: 25. februara 1998. u prijateljskoj utakmici protiv Argentine (1:3) u Mar de Plati.[3]

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Vodio je ekipe Hajduka sa Liona, Palilulca i Sopota, a pet godina je bio i trener u mlađim kategorijama OFK Beograda.[4] U Crvenoj zvezdi je bio pomoćni trener od 2007. do 2010. godine, a prvi tim je preuzeo u avgustu 2010. godine, nakon ostavke Ratka Dostanića.[5] U poslednjem kolu jesenjeg dela, Zvezda je remizirala protiv Vojvodine (2:2) u Beogradu, nakon vođstva od 2:0, pa je smenjen zbog zaostatka od pet bodova na tabeli.

Vodio je i mlađe kategorije crveno-belih, a u sezoni 2011/12. bio je na klupi kruševačkog Napretka, da bi 2013. postao asistent Božidara Bandovića u azerbejdžanskom Bakuu. Radio je i kao pomoćni trener u omladinskoj selekciji Srbije, a od 2014. godine bio je pomoćnik Bandoviću u Buriram junajtedu sa Tajlanda, da bi kasnije na poziv Aleksandra Stanojevića stigao u redove Peking Enterprajzisa gde je bio asistent u stručnom štabu.

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vukosavljević 2022, str. 794—795.
  2. ^ Vl, V. (21. 2. 2024). „Stanković odlučio (video)”. Sportski žurnal. Pristupljeno 21. 2. 2024. 
  3. ^ „Aleksandar Kristić”. Reprezentacija.rs. Pristupljeno 7. 1. 2012. 
  4. ^ „U fudbalu ne sme da bude demokratije”. politika.rs. Pristupljeno 11. 9. 2010. 
  5. ^ „Kristić umesto Dostanića”. Crvenazvezdafk.com. Pristupljeno 7. 1. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]