Alkesta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
„Alkestina smrt“, Angelika Kaufman

Alkesta[1] (Alkestis, Alkestija ili Alkestida, grč. Ἄλκηστις) je u grčkoj mitologiji bila jedna od Pelijada, kćerka Pelije, kralja Jolka i Anaksibije ili Filomahe.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Homer ju je u „Ilijadi“ nazivao najčasnijom od svih Pelijada.[2] Samo ona nije učestvovala u ubistvu svog oca. Njome je uspeo da se oženi Admet, uz Apolonovu pomoć. U grčkoj mitologiji, Alkesta je predstavljala simbol supružničke ljubavi, jer je toliko volela svog supruga da je pristala da umre umesto njega. Međutim, iz Podzemlja ju je ili izveo Herakle i to mlađu i lepšu nego što je bila ili Persefona, dirnuta njenom požrtvovanošću.[1] Kasniji, ali i drevni kritičari su pokušali da objasne njen povratak u život na racionalan način. Prema njihovim tvrdnjama, ona je patila od teške bolesti, ali ju je izlečio lekar koji se zvao Herakle.[2] Ona je sa Admetom imala sina Eumela i kćerku Perimelu.[3]

Umetnost[uredi | uredi izvor]

Mit o Alkesti obradio je Euripid u svojoj istoimenoj drami napisanoj 438. p. n. e. Pojedine scene iz tog mita su bile čest motiv u likovnoj umetnosti, na primer, likovne predstave na pompeanskim freskama, reljefi na etrurskim urnama i rimskim sarkofazima. Na tamburu stuba Artemiziona u Efesu je predstavljena sa raznim ličnostima koje se pojavljuju u mitu, poput Herakla i Tanatosa i to je najverovatnije bio Skopasov rad. Postojale su i predstave u rimskoj provincijskoj umetnosti, poput reljefa u grobnici Vindonija na nekropoli u Šempetru. Konačno, bila je i česta tema ranohrišćanske ikonografije.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  2. ^ a b Greek Myth Index: Alcestis Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. decembar 2010), Pristupljeno 8. 4. 2013.
  3. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Alcestis; Family

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]