Aragonski građanski rat
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Dodavanje vikiveza, prebacivanje u perfekat. |
Aragonski građanski rat | ||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Papir potpisan u Kaspi, koji je označio kraj rata | ||||||||||||
| ||||||||||||
Sukobljene strane | ||||||||||||
Kraljevina Aragon |
Kneževina Katalonija |
Kraljevina Valensija | ||||||||||
Komandanti i vođe | ||||||||||||
Đaume II od Urđela, Antonio de Luna, Fadrike de Luna, Porodica Urea, Fernando, infant Kastilje, Nadbiskup Saragose † |
Luis od Kalabrije, Huan de Prades |
Alfonso I od Gandije †, Alfonso II od Gandije, Porodica Sentelas, Porodica Vilaregut | ||||||||||
Jačina | ||||||||||||
Ogromna | Mala | Mala | ||||||||||
Žrtve i gubici | ||||||||||||
Vrlo veliki | Mali | Veliki |
Aragonski građanski rat (31. maj 1410 — 28. jun 1412) bio je sukob koji se dogodio zbog toga što je aragonski kralj Martin umro bez legitimnih muških naslednika. Tada se javilo mnogo pretendenata na presto. Za vreme rata Kruna Aragona na Iberijskom poluostrvu je bila je podeljena na tri tabora, iako su oni bili u međusobnom sukobu. Rat se završio sporazumom iz Kaspe i dolaskom Fernanda, infanta od Kastilje na vlast u Kruni Aragona.
Spisak kandidata[uredi | uredi izvor]
Uspon Fernanda, infanta Kastilje, kao kandidata za aragonski presto[uredi | uredi izvor]
Fernando je bio jedan od pretendenata za aragonski presto, jer je njegova majka bila kćerka aragonskog kralja Perea IV Svečanog. Bio je jedan od najslabijih pretendenata, ali moćniji pretendenti su se borili međusobno, pa je Fernando ojačao. Fernandovim pristalicama se pridružio uticanog nadbiskup Saragose, koji je u savez sa Fernandom uvukao mnoge moćne plemiće Aragona. Novi grof Urgela Antonio de Luna je ubio nadbiskupa i pokušao da osvoji Saragosu, ali nije doživeo ponižavajući poraz. Taj poraz je izazvao jačanje Fernanda u Aragonu. Od septembra 1411. godine Fernando je bio najmoćniji pretendent za aragonski presto, Fernando nije postigao nikakve uspehe u provinciji Valensiji. U januaru 1412. u bici kod Morvedrea Antonio de Luna je poražen od strane Fernandovih snaga.[traži se izvor]
Sporazum iz Kaspe[uredi | uredi izvor]
Avinjonski antipapa Benedikt XIII (papa 1393-1423) je odlučio da donese mir Aragonu pa je naredio da se sva tri kraljevstva: Aragon, Valensija i Katalonija, koja su tih godina nastala na tlu Aragona izaberu po tri svoja predsavnika. Predstavnici Aragona su bili:
- Domingo Ram, biskop Ueske,
- Fransisko de Aranda, kartuzijanski monah,
- Berenger de Barafi, jedan od najuglednijih pravnika tog doba.
Predstavnici Katalonije su bili:
- Pedro Zagariga, nadbiskup Taragone,
- Guljelmo de Velseka, jedan od najuglednijih advokata,
- Bernando de Gualbes, pravnik.
Predstavnici Valensije su bili:
- Bonifacio Ferer, veliki majstor Kartuzijanaca i Dominikanaca,
- Visente Ferer, veoma rečit i pobožan monah,
- Hines Rabasa, advokat.
29. maja svih devet predstavnika se sastalo u Kaspi i do 28. juna odlučili u Fernandovu korist, za šta je najviše bio zaslužan Vensente Ferera.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Chaytor, H. J. A History of Aragon and Catalonia. London: Methuen, 1933.