Aragonski građanski rat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aragonski građanski rat

Papir potpisan u Kaspi, koji je označio kraj rata
Vreme(31. maj 1410 - 28. jun 1412)
Mesto
Na teritoriji današnjih Španskih regiona Aragona, Katalonije i Valensije
UzrokSmrt kralja Martina bez muških potpmaka
Ishod Sporazum iz Kaspe
Teritorijalne
promene
Kruna Aragona je bila podeljena na tri kraljevine Aragon, Kataloniju i Valensiju, sporazumom iz Kaspe Fernando je ujedinio sve te posede i ponovo stvorio Krunu Aragona
Sukobljene strane

Kraljevina Aragon

Kneževina Katalonija

Kraljevina Valensija
Komandanti i vođe
Đaume II od Urđela,
Antonio de Luna,
Fadrike de Luna,
Porodica Urea,
Fernando, infant Kastilje,
Nadbiskup Saragose
Luis od Kalabrije,
Huan de Prades
Alfonso I od Gandije †,
Alfonso II od Gandije,
Porodica Sentelas,
Porodica Vilaregut
Jačina
Ogromna Mala Mala
Žrtve i gubici
Vrlo veliki Mali Veliki

Aragonski građanski rat (31. maj 141028. jun 1412) bio je sukob koji se dogodio zbog toga što je aragonski kralj Martin umro bez legitimnih muških naslednika. Tada se javilo mnogo pretendenata na presto. Za vreme rata Kruna Aragona na Iberijskom poluostrvu je bila je podeljena na tri tabora, iako su oni bili u međusobnom sukobu. Rat se završio sporazumom iz Kaspe i dolaskom Fernanda, infanta od Kastilje na vlast u Kruni Aragona.

Spisak kandidata[uredi | uredi izvor]

Slika Ime Život Pravo na presto Titula
Alfonsov grb Alfonso I od Gandije (1332-5. mart 1412) Unuk Đaumea II od Aragona Vojvoda od Gandije,
Grof od Ribagorse
Alfonsov grb Alfonso II od Gandije (1358-31. avgust 1422) Praunuk Đaumea II od Aragona Vojvoda od Gandije,
Grof od Ribagorse
Đaume II od Urđela (1380- 1. jun 1433) Njegova supruga Izabela je bila kćerka Perea IV od Aragona iz njegovog braka sa Sibelom od Fortije. Đaume je bio praunuk Alfonsa IV od Aragona Grof Urđela
Antonio de Luna († 1419) Ne legitimni potomak Đaumea I od Aragona i Ruđera de Ljurije Grof Urđela (savladar Đaumea II od Urđela)
Lujov grb Luj III Anžujski (25. septembar 1403- 12. novembar 1434) Unuk po majci Đoana I od Aragona Vojvoda Kalabrije
Fernando, infant Kastilje Fernando od Atekere (27. novembar 1380- 2. april 1416) Unuk po majci Perea IV od Aragona de facto kralj južne Kastilje i infant od Atekere
Fadrike de Luna (1401- 29. maj 1438) Vanbračni sin Martina I od Sicilije, koji je bio sin Martina I od Aragona Uzurpator Antonia de Lune
Grb Huana de Pradesa Huan de Prades (1335—1414) Brat Alfonsa I od Gandije Grof od Pradesa

Uspon Fernanda, infanta Kastilje, kao kandidata za aragonski presto[uredi | uredi izvor]

Fernando je bio jedan od pretendenata za aragonski presto, jer je njegova majka bila kćerka aragonskog kralja Perea IV Svečanog. Bio je jedan od najslabijih pretendenata, ali moćniji pretendenti su se borili međusobno, pa je Fernando ojačao. Fernandovim pristalicama se pridružio uticanog nadbiskup Saragose, koji je u savez sa Fernandom uvukao mnoge moćne plemiće Aragona. Novi grof Urgela Antonio de Luna je ubio nadbiskupa i pokušao da osvoji Saragosu, ali nije doživeo ponižavajući poraz. Taj poraz je izazvao jačanje Fernanda u Aragonu. Od septembra 1411. godine Fernando je bio najmoćniji pretendent za aragonski presto, Fernando nije postigao nikakve uspehe u provinciji Valensiji. U januaru 1412. u bici kod Morvedrea Antonio de Luna je poražen od strane Fernandovih snaga.[traži se izvor]

Sporazum iz Kaspe[uredi | uredi izvor]

Avinjonski antipapa Benedikt XIII (papa 1393-1423) je odlučio da donese mir Aragonu pa je naredio da se sva tri kraljevstva: Aragon, Valensija i Katalonija, koja su tih godina nastala na tlu Aragona izaberu po tri svoja predsavnika. Predstavnici Aragona su bili:

Predstavnici Katalonije su bili:

Predstavnici Valensije su bili:

29. maja svih devet predstavnika se sastalo u Kaspi i do 28. juna odlučili u Fernandovu korist, za šta je najviše bio zaslužan Vensente Ferera.

Literatura[uredi | uredi izvor]