Benzil

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Benzil
Benzil
Nazivi
IUPAC naziv
1,2-diphenylethane-1,2-dione
Drugi nazivi
dibenzoil
bibenzoil
difenilglioksal
difeniletandion
1,2-difeniletan-1,2-dion
1,2-difenil-etandion
difenil-α,β-diketon
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.004.689
  • InChI=1S/C14H10O2/c15-13(11-7-3-1-4-8-11)14(16)12-9-5-2-6-10-12/h1-10H DaY
    Ključ: WURBFLDFSFBTLW-UHFFFAOYSA-N DaY
  • InChI=1/C14H10O2/c15-13(11-7-3-1-4-8-11)14(16)12-9-5-2-6-10-12/h1-10H
    Ključ: WURBFLDFSFBTLW-UHFFFAOYAZ
  • O=C(C(=O)c1ccccc1)c2ccccc2
  • c1ccc(cc1)C(=O)C(=O)c2ccccc2
Svojstva
C14H10O2
Molarna masa 210,23 g·mol−1
Agregatno stanje žuti kristali ili prah
Gustina 1,23 g/cm3, чврсти материјал (1.255 g/cm3)
Tačka topljenja 94.43-95.08 °C, 201.97-203.14 °F, 367-368 K
Tačka ključanja 346- 348 °C, 654.8-658.4 °F, 619-621 K
nerastvoran
Rastvorljivost u benzen rastvoran
Struktura
Kristalna rešetka/struktura P31,221[3]
Dipolni moment 3.8 D[4]
Opasnosti
Glavne opasnosti Iritant
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 1: Must be pre-heated before ignition can occur. Flash point over 93 °C (200 °F). E.g., canola oilHealth code 2: Intense or continued but not chronic exposure could cause temporary incapacitation or possible residual injury. E.g., chloroformKod reaktivnosti 0: Normalno stabilan, čak i pod stanjem izloženosti vatri; nije reaktivan s vodom (npr. tečni azot)Special hazards (white): no code
1
2
0
Srodna jedinjenja
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
DaY verifikuj (šta je DaYNeN ?)
Reference infokutije

Benzil je aromačni 1,2-diketon, sa hemijskom formulom (С6Н5СО)2 ili kraće (PhCO)2. Njegovo sistemsko ime po IUPAC-u je 1,2-difenil-1,2-etandion. Poznat je i pod drugim imenima kao dibenzoil, bibenzoil, difenilglioksal, difeniletandion, 1,2-difeniletan-1,2-dion, 1,2-difenil-etandion, difenil-α,β-diketon. Nalazi se u čvrstom stanju. Kristali su mu žute boje.

Ovaj diketon se koristi kao intermedijer u organskoj sintezi. Benzil se takođe koristi kao fotoinicijator slobodnih radikala za lečenje polimernih mreža. Ultraljubičasto zračenje rastavlja benzil, stvarajući slobodne radikale koji se kreću kroz polimerni materijal, stvarajući unakrsne veze između indivedualnih polimernih lanaca. Nedavno benzil je identifikovan kao selektivni inhibitor enzima karboksilesteraza, proteina uključenih u metalolizam esterifikovanih lekova i ksenobiotika.

Dobijanje benzila[uredi | uredi izvor]

Benzil se lako može dobiti oksidacijom benzoina azotnom kiselinom, hloridom i jodidom. Čak i blaga oksidaciona sredstva, kao Felingov rastvor ili bakar-sulfat u piridinu mogu dovesti do reakcije. U praksi se za oksidaciju benzoina u benzil najčešće koristi bakar-sulfat u piridinu i azotna kiselina. Kod oksidacije benzoina sa bakar-sulfatom koristi se njegov rastvor u piridinu, jer piridin sprečavava taloženje bakar oksida, nije isparljiv kao amonijak, i ponaša se kao delimični rastvarač za benzoin. Pri oksidaciji benzoina sa azotnom kiselinom izdvajaju se otrovni oksidi azota, pa je sintezu neophodno izvoditi u digestoru.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Acta Cryst. B43 398 (1987)
  4. ^ Spectrochim. Acta A60 (8-9) 1805 (2004)
  5. ^ „Benzil”. Organic Syntheses, Coll. 1: 87. 1941. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]