Bitka za Novu Britaniju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka za Novu Britaniju
Deo rata na Pacifiku u Drugom svetskom ratu

Istočna Nova Gvineja i Nova Britanija
Vreme15. decembar 1943 - 6. mart 1944.
Mesto
Ishod Saveznička pobeda
Sukobljene strane
 Japan  SAD
 Australija
Komandanti i vođe
Daglas Makartur
Jačina
Japan 100.000 Sjedinjene Američke Države 20.000 (1942)
Žrtve i gubici
3.100 poginulih, 722 ranjena i 10 nestalih laki

Bitka za Novu Britaniju (engl. New Britain campaign), vođena od 15. decembra 1943. do 29. februara 1944, bila je saveznička pobeda tokom rata na Pacifiku.[1]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Bizmarkov arhipelag u zapadnom delu Tihog okeana (severoistočno od Nove Gvineje) čine ostrva Nova Britanija, Nova Irska, Lavongaj i mnoga manja, među kojima su i Admiralitetska ostrva. U svom nadiranju kroz Tihi okean, Japanci su iz svoje baze na ostrvu Truk preduzeli 23. januara 1942. desantnu operaciju i zauzeli Rabaul na Novoj Britaniji i Kevijeng na Novoj Irskoj, koji su branile slabe australijske snage. Tim su praktično ovladali čitavim arhipelagom sa koga su usmerili operacije ka Solomonovim ostrvima, a potom i prema Novoj Gvineji, da bi se preko Bune dokopali Port Morzbija, glavne savezničke luke na Novoj Gvineji.[1]

Krajem 1943. saveznici su preduzeli operaciju čišćenja Bizmarkovog arhipelaga. Nakon zauzimanja luka Bune, Lae i Salamaue na Novoj Gvineji, operacija je usmerena na zauzimanje zapadnog dela Nove Britanije, odakle su japanske vazdušne snage ugrožavale važne prolaze Dempjer (engl. Selat Dampier) i Vitjez (engl. Vitiaz Strait). Ove prolaze Japanci su nastojali da kontrolišu po svaku cenu, pa su još u januaru i martu 1943. uputili iz Rabaula dva konvoja: prvi je uspeo da se probije do luke Lae, a drugi je uništila saveznička avijacija - delom u Bizmarkovom moru, a delom istočno od Salamaue. Posle ovog poraza Japanci su prevozili pojačanja na Novu Gvineju samo manjim brodovima i podmornicama. Da bi ovladali prolazima Dempjer i Vitjez, saveznici su prodrli duž severne obale Nove Gvineje i preduzeli desantne operacije na Novu Britaniju. [1]

Bitka[uredi | uredi izvor]

Japanske snage[uredi | uredi izvor]

Novu Britaniju branila je japanska 17. armija (jačine oko 90.000 ljudi) uglavnom grupisana oko Rabaula. Na zapadnom delu Nove Britanije bila je 63. pešadijska brigada (oko 8.000 ljudi): 53. pešadijski puk branio je rt Gloster (engl. Cape Gloucester, na kome je bila glavna vazduhoplovna baza), 141. pešadijski puk (bez jednog bataljona) obalu od Ajsege (engl. Aisega) od teke Itni, a 1 bataljon 141. pešadijskog puka (oko 1.000 ljudi) aerodrom Arave (engl. Arawe).[2]

Prvi američki desant[uredi | uredi izvor]

Američka borbena grupa Direktor (112. konjički (oklopni) puk i 148. artiljerijski divizion), posle vazdušne pripreme i uz brodsku artiljerijsku podršku, iskrcala se 15. decembra 1943. kod Arave i pretrpela osetne gubitke. zauzela je razoreni aerodrom, ali na sebe nije prvukla japanske rezerve, pa je u birbi za Gloster ostala neaktivna.[2]

Drugi desant[uredi | uredi izvor]

Drugi američki desant izvršen je 26. decembra u 7 časova i 30 minuta snagama 1. divizije mornaričke pešadije, sa 32. pešadijskom divizijom u rezervi, radi zauzimanja aerodroma Gloster koji je branilo 7.500 japanskih vojnika. Američke glavne snage, 1. pešadijski puk (bez 2. bataljona) i 7. pešadijski puk, iskrcale su se na odseku od rta Gloster do zaliva Borgen (engl. Borgen Bay), a pomoćne (2. bataljon iz 1. pešadijskog puka) kod Tavalija (engl. Tauali). 5. pešadijski puk zadržan je u rezervi na Novoj Gvineji. Sve iskrcane snage, osim 1. pešadijskog puka (bez 2. bataljona), koji je preduzeo napad u pravcu aerodroma, ostale su neaktivne. Japanci su uporno branili aerodrom, a istovremeno su sa 141. pešadijskim pukom vršili pritisak na američki 7. pešadijski puk. Amerikanci su zbog toga 29. decembra iskrcali 5. pešadijski puk, koji je sa 1. pešadijskim pukom uz podršku tenkova 30. decembra zauzeo aerodrom.[2]

Osvajanje zapadnog dela ostrva[uredi | uredi izvor]

Teške borbe u kojima su saveznici ovladali zapadnim delom Nove Britanije trajale su do 31. decembra.[1] Japanci su se povukli prema zalivu Borgen. Borbe u rejonu ovog zaliva vodili su američki 5. i 7. pešadijski puk do 16. januara 1944, kada je, najzad, prestao japanski otpor. Borbena Grupa A (5. pešadijski puk) iskrcala se 6. marta na poluostrvo Viloumez (engl. Willaumez) kod Volupaja (engl. Volupai), slomila japanske branioce (1. bataljon iz 54. pešadijskog puka) i posle prodora kroz džunglu zauzela aerodrom Talasea. Time su završene borbe na zapadnom delu Nove Britanije.[2]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Japanci su u borbama od 26. decembra 1943. do 16. januara 1944. imali 3.100 poginulih, 722 ranjena i 10 nestalih vojnika.[2]

Uprkos pobedi saveznika, japanske snage u Rabaulu (oko 100.000 vojnika) kao i oko 300 operativnih aviona na Bizmarkovom arhipelagu i dalje su ugrožavali kako savezničko nadiranje duž severne obale Nove Gvineje, tako i prolaze Dempjer i Vitjez. Tek posle ofanzive američkog vazduhoplovstva sa Solomonovih ostrva protiv japanskih aerodroma i, naročito, posle napada američkih nosača aviona na ostrvo Truk 17. februara 1944, Japanci su povukli i poslednje vazduhoplovne snage iz Rabaula. To je omogućilo saveznicima da uspešno nastave dejstva. Iskrcavanjem na Admiralitetska ostrva (29. februara 1944), japanske snage u Rabaulu su zaobiđene. Odsečene, ostale su neaktivne sve do 6. septembra 1945, kada su se predale komandantu australijske 1. armije, generalu Vernonu Sterdiju (engl. Vernon Srurdee).[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 1), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1970), str. 636-637
  2. ^ a b v g d Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 6), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1973), str. 154

Literatura[uredi | uredi izvor]