Borba kod Šumate Trnice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Borba kod Šumate Trnice
Vreme3. april 1912.
Mesto
Povodčetničke akcije u Makedoniji
UzrokBorba za Makedoniju
Ishod srpski poraz
Sukobljene strane
srpski četnici Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
vojvoda Todor Krstić-Algunjski nepoznato
Jačina
30 četnika turske devrije
Žrtve i gubici
4 mrtva, 2 ranjena 2 mrtva

Na Veliku sredu, 3. aprila/21.marta 1912. godine, došao je u preševsko selo Rajčevce vojvoda Todor Krstić-Algunjski, sa četom od oko 30 ljudi. Oko 10 časova pre podne, na mestu Šumata Trnica, četa je naišla na veliko odeljenje devrija[1]. Četovođa Omalj Glišić iz čete vojvode Petka Ilića se sukobio sa turskom vojskom.[2] Posle jednočasovne borbe četnici su se povukli noseći dvojicu ranjenih, koji su prebačeni u vranjsku Vojnu bolnicu. Jedan od ranjenih bio je vojvoda Boško. U borbi su poginuli potporučnik Omilj Glišić, Sveta Mihailović, Kosta Đorđević i Antonije Sokolović (sin vojvode Gligora Sokolovića). Turci su imali dvojicu poginulih. Potporučnik Omilj S. Glišić[3] je tu na mestu gde je poginuo - i sahranjen.

Vojin Popović-Vuk je prihvatio četu i smestio je u selo Dubočica.

Drugačije podatke o broju poginulih uputio je nadzorni granični oficir iz Ristovca. Po njemu u borbi je poginulo šest četnika. Verodostojniji su podaci koje je Političkom odeljenju Ministarstva inostranih dela uputio član Izvršnog odbora Lazarević, koji je Ministarstvu uputio navedeni spisak poginulih. On je iskoristio mogućnost da od ranjenih četnika sazna njihov broj i imena.[4][5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Ilić (2006): Srpska četnička akcija 1903-1912,p. 143

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ turska straža, patrola
  2. ^ "Beogradske opštinske novine", Beograd 1939. godine
  3. ^ "Balkanski rat u slici i reči", Beograd 21. jul 1913. godine
  4. ^ AS,MIDS,IoV,F.12,pp. lično,Pov.br. 32,Stepan Stepanović Ministru inostranih dela
  5. ^ AS,MIDS,IoV,F.12,Lazarević Ministarstvu inostranih dela telegramom 23/5 III/IV 1912