Buda (titula)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za istorijsku ličnost vidi Gotama Buda.

Buda (pali/sanskrit: buddha - budan) je zvanje u budizmu koje se daje osobi koja je postigla potpunu budnost. Priroda Bude se naziva budinstvo.

Buda je biće koje je u sebi je do kraja iskorenilo mržnju, pohlepu i neznanje, oslobodivši se tako patnje. Buda ili „Budni“ je onaj koji vidi stvari kakve zaista jesu i koji je dostigao stanje bestrašća koje se naziva nirvana (pali: nibana). On je spoznao istinu (darmu) i ponovo otkrio put oslobođenja, koji je davno pre njega bio potpuno zaboravljen.[1]

Za budizam je karakteristično da učenje koje je izneo Buda ne predstavlja nikakvo božansko otkrovenje, već samo prepoznavanje prirodnih zakona po kojima se odvija ovaj svet, onoga što je oduvek bilo, što jeste i što će zauvek biti.[2] On je sagledao istinsku stvarnost, nezamagljenu našim zabludama i neznanjem, video je njene unutrašnje zakonitosti. To je znanje koje su uvek iznova otkrivale sve prethodne i koje će otkrivati sve buduće Bude.[2]

Po budističkoj doktrini, savršeno znanje koje Buda obznanjuje vremenom biva izgubljeno za svet, pa stoga mora da se sačeka dolazak nekog novog bude, koji će ga ponovo izložiti i obznaniti. Svaki sledeći buda objavljuje istu darmu kad se ona izgubi među ljudima. Prema predanju, postoji duga linija Buda koja se proteže u beskonačnu prošlost. Poslednji Buda rodio se kao Sidarta Gautama u Indiji i u 6. veku p. n. e. On je samo jedan u nizu od 28 Buda prema teravada budizmu.[1]

Imena buda[uredi | uredi izvor]

Slika 35 buda, prema tibetanskoj tradiciji.

Pali kanon sadrži knjigu pod naslovom Budin rodoslov (Buda-vamsa) u kojoj se navode imena dvadeset četiri bude koji su prethodili Gotami, uključujući i njega samog, kao dvadeset petog. Od njih dvadeset četvorice, poslednja sedmorica se pominju i u drugim delima pronađenim u Pali kanonu. Ta sedmorica su Vipasi, Sikhi, Vesabhu, Kakusandha, Konagamana, Kasapa i Gotama. Prethodnih osamnaestoro koje pominje samo Buda-vamsa su: Dipankara, Kondana, Mangala, Sumana, Revata, Sobhita, Anomadasi, Paduma, Narada, Padumutara, Sumedha, Suđata, Pijadasi, Athadasi, Dhamadasi, Sidhatha, Tisa i Phusa. Pored Gotame i buda koji su mu prethodili, pali kanon pominje i one bude koji će tek doći, posle sadašnje budističke ere. Imena te desetorice prema Čakavata-Sihanada Suti (DN, III, pp. 75ff.) su: Meteja, Utama, Rama, Pasenadi, Kosala, Abhibhu, Dighasoni, Sankača, Subha, Todeja i Nalagiripalaleja. Najvažniji među njima je sledeći Budin naslednik, Buda koji dolazi Meteja.[1]


Prema palijskom predanju buda se rađa isključivo u Đambuputi (Indiji), jednom od četiri velika kontinenta u indijskoj kosmologiji i to poglavito u Mađđhima-desi, tj. u „ srednjoj zemlji“, otprilike u oblasti u kojoj je budizam i doživeo svoj izvorni istorijski razvoj[1]. Svaki buda ne propoveda samo istinu (darmu) koja je izgubljena za ljude, već osniva i Red (Sangha) i ne prelazi u nibanu dok učenje ne budu čvrsto ustanovljeno (DN, III, pp. 122).

Za pojam bude vezuje se i pojam bodisatve, što označava stanje bića koje prethodi potpunom stanju budastva. Biće koje se prosvetlito, spoznalo istinu i postalo buda, ali tu istinu ne objavljuje, naziva se izdvojenim ili „povučenim“ Budom (pali: Pačeka buda; sanskrit: Pratjeka buda).

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.
  2. ^ a b Kovačević 2014, str. 52.
  3. ^ „Put ispravnosti”. Arhivirano iz originala 18. 07. 2011. g. Pristupljeno 02. 01. 2011. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]