VTC SSV-17 (motorna jedrilica)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
VTC SSV-17

Motorna jedrilica VTC SSV-17
Motorna jedrilica VTC SSV-17

Opšti podaci
Namena Motorna jedrilica
Posada 2
Poreklo  SFR Jugoslavija
Proizvođač VTC Vazduhoplovni tehnički centar Vršac
Probni let 1972.
Uveden u upotrebu 1973.
Povučen iz upotrebe 1974.
Status neaktivan
Prvi operater Sigmund Flugtechnik
Broj primeraka 1
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

VTC SSV-17 je dvoseda motorna jedrilica napravljena 1972. godine u VTC-u (Vazduhoplovni Tehnički Centar iz Vršca) od stakloplastike, namenjena obuci i trenaži sportskih pilota i jedriličara.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Inž. Ivan Šoštarić koprojektant jedrilice SSB-17

Ovu dvosedu motornu jedrilicu zajednički su razvili VTC iz Jugoslavije i Sigmund Flugtehnik (Sigmund Flugtechnik) iz Zapadne Nemačke, pod projektantskim vođstvom Dipl-ing Alfreda Vogta (Alfred Vogt) i Dipl-ing Ivana Šoštarića. Prototip je izveo prvi let 24. juna 1972. a probni pilota je bio naš čuveni pilot i jedriličar A.Stanojevića. Sertifikacija je obavljena u maju 1973. godine, i jedrilica je registrovana brojem YU-M6009. U toku 1973 i 74. godine izvršena su sva tehnička ispitivanja letelice na Tehničkom fakultetu u Beogradu i VOC-u (Vazduhoplovni opitni centar). Ovo je bila prva jedrilica urađena od stakloplastike u nas.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Jedrilica VTC SSV-17 je niskokrilni monoplan koja je odstupala od ustaljenih izgleda jedrilica toga doba, ima pilotsku kabinu sa dva sedišta koja su postavljena jedno pored drugog i jedno pomoćno. Poklopac kabine je napravljen u obliku kupole od pleksiglasa što omogućava pilotima lepu preglednost okoline jedrilice. Poklopac se otvarao unapred a bio je opremljen okovom za odbacivanje poklopca u slučaju vanredne opasnosti. Konstrukcija trupa je polu monokok, elipsastog poprečnog preseka, izvedena kao sendvič konstrukcija od staklenih vlakana. Jedrilica ima u jednom svom delu čeličnu strukturu za koju se vezuju krila, stajni trap i cev koja nosi vertikalni stabilizator na repnom delu jedrilice. Pogonski motor je Franklin 2A-120-A dvocilindrični horizontalni bokser motor od 60 ks koji pokreće Hofmanov (Hoffmann) propeler sa dva kraka. Stajni trap je klasičan sa tri oslone tačke. Glavni točkovi se nalaze ispod krila i delimično se mogu uvući u krila. Opremljeni su amortizerima sa oprugama a treći točak koji se nalazi ispod repa letelice se ne uvlači u toku leta a upravljiv je ("klavirski" točak).

Krila su takođe napravljena od staklo plastike a imaju ramenjaču napravljenu od legura lakih metala. Krila su trapezastog oblika sa pravom napadnom ivicom krila koja je upravna na osu jedrilice. Opremljena su aerodinamičkim kočnicama tipa Schempp-Hirth sa obe površine krila (gornje i donje) ali nemaju zakrilca.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu VTC SSV-17 a prema izvorima[1]

Finesa 1 : 29 pri brzini  km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 250 km/h sa motorom
  • minimalna brzina 160 km/h sa motorom
  • minimalno propadanje   0,85m/s bez motora
Dimenzije
  • razmah krila 17,00m
  • dužina 7,3m
  • visina 2,84m
  • površina krila 18,50m2
  • aeroprofil krila
  • vitkost 15,65
  • maks. opterečenje krila; 36,12kg/m2
Masa
  • sopstvena 428 kg
  • nosivost 240 kg
  • poletna 668 kg
  • vodeni balans; nema
Ostale veličine
  • Tip motora Franklin 2A-120-A
  • snaga motora 60 KS
  • rezervoar goriva lit
  • dolet 800 km
  • autonomija leta h
  • plafon leta m
  • dužina zaleta 250 m
  • dužina poletanja (N=15m) m
  • dužina sletanja (N=15m) m
  • dužina zaustavljanja m

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Oktobra meseca 1974. godine nemački kooperant Sigmund Flugtechnik je tražio da se jedrilica prebaci na sajam u Kassel radi izlaganja. Jedrilica je rastavljena i vozom prebačena do aerodroma u Mosbachu gde je ponovo sastavljena a probni pilot A.Stanojević je sa njom preleteo za Kassel.

Po završetku sajma pilot Stanojević je po veoma lošem vremenu preleteo sa jedrilicom na aerodrom kod Mosbach-a. Posle par dana nemački kooperant je hteo sam da leti na jedrilici i dogodila se nesreća, jedrilica je uništena na sreću pilot je ostao nepovređen. Nakon toga prekinuta je saradnja između VTC-a i Sigmund Flugtechnik. VTC i inž. Šoštarić su nastavili da usavršavaju drugi prototip na osnovu koga je kasnije napravljena motorna jedrilica Šole 77 (motorna jedrilica)[2].

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Nije sačuvana ova jedrilica, jer je jedini prototip uništen pri padu jedrilice.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526. 
  2. ^ Paluba:VTC SSV-17

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Coates, Andrew (1978). Jane's World Sailplanes and Motor Gliders. London: MacDonald and Jane's. str. 97. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]