Vasilij Žukovski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasilij Žukovski
Vasilij Andrejevič Žukovski, ruski pnjsnik
Lični podaci
Puno imeVasilij Andrejevič Žukovski
Datum rođenja(1783-02-09)9. februar 1783.
Mesto rođenjaMošenskoje, Ruska Imperija
Datum smrti12. april 1852.(1852-04-12) (69 god.)
Mesto smrtiBaden-Baden, Veliko vojvodstvo Baden

Potpis

Vasilij Andrejevič Žukovski (rus. Василий Андреевич Жуковский, Mošenskoje, 9. februar 1783Baden, 12. april 1852) je bio ruski pesnik, jedan od osnivača romantizma u ruskoj poeziji, prevodilac i kritičar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u selu Mošenskoje u pokrajini Tula​​ u Rusiji. Začetnik je ruskog romantizma. Bio je punopravni član Carske ruske akademije 1818), počasni član Kraljevske akademije nauka (1827—1841). Akademik (1841) u Odeljenju za ruski jezik i književnost Krunskog savetnika (1841).

Sa navršenih četrnaest godina, 1797. godine, otišao je u internat Moskovskog univerziteta gde je studirao četiri godine. Na Moskovskom univerzitetu stekao je svo svoje obrazovanje.

Godine 1812. pridružio se policiji i otišao da se bori protiv Napoleonovih trupa. U logoru u Tarutinu, napisao je delo „Pesma o logoru ruskih vojnika“ koja je vremenom postala poznatija od svih dotadašnjih poetskih dela. Ovom pesmom uspeo je da privuče pažnju širokih masa koje su se priključile ruskoj vojsci.

Za počasnog člana Sanktpeterburške akademije nauka imenovan je 1827. godine.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Prvo delo koje je izašlo u štanpanom izdanju, bila je pesma „Misli na grobu“ (1797), koju je napisao u četrnaestoj godini života ponesen emocijama kada je čuo vest o smrti V. A. Iushkova.[1]

Tokom 1802. godine sastao sa Nikolajem Karamzinom i u „Glasniku Evrope“ objavio je prvi slobodan prevod elegije „Seosko groblje“ , engleskog pesnika Tomasa Greja. Pesma je privukla veliku pažnju tadašnjeg društva.

Naredne godine, 1903, objavio je priču „Vadim iz Novgoroda“ napisanu po ugledu na istorijski romani Nikolaja Mihajloviča Karamzina.

Od 1805-1806 njegova poetska snaga brzo je rasla. Vrh karijere dostigao je u periodu od 1808.1812 godine. Sve ovo vreme radio je u „Glasniku Evrope“. Urednik istoimenog časopisa bio je 1809. i 1809. godine.

Godine 1808. napisao je rimejk balade „Lenor“, Augusta Burgera, nemačkog kompozitora, kojoj daje ime „Ljudmila“. Nastankom ove balade u ruskoj literaturi nastao je romantizam.

Jedan od glavnih članova književnog društva Arzamas postao je 1815. godine. U formi stripova vodio je strastvenu borbu sa konzervativizmom dotadašnje klasične poezije. U Volodgi je upoznao pesnika Konstantina Nikolajeviča Batjuškova i postao je jedan od njegovih prijatelja i pokrovitelja.

Žukovski je bio autor prve zvanične himne Rusije. „Ruska molitva“ napisana je 1816. godine po uzoru na englesku himnu - „Bože čuvaj kralja“. Muzika je takođe bila korišćena iz kompozicije engleske himne.

Godine 1817. postao je profesor ruskog jezika princeze Šarlote (Aleksandra Fjodorovna) buduće carice. U jesen 1826. godine bio je imenovan za mentora prestolonaslednika, budućeg cara Aleksandara II.

Porodični život[uredi | uredi izvor]

Marka sa likom V. Žukovskog

U 58. godini života (1841) oženio se u Diseldorfu ćerkom starog prijatelja, slikara Evgrafa Reiterna, dvadesetogodišnjom Elizabetom Reitern. Tokom zajedničkog života dobili su dvoje dece:

  • ćerku - Aleksandra Žukovski (1842—1912)
  • sina - Pavel Žukovski (1845—1912)

Početkom 1842. nastavio je sa prevodima. Preveo je Homerovu pesmu „Odiseju“ koja je bila objavljena dva puta, 1848. i 1849. godine.

Poslednjih dvanaest godina svog života proveo je sa svojom porodicom u Nemačkoj. Izvesno vreme živeli su u Diseldorfu a kasnije su se preselili u Frankfurt. Skoro svake godine odlazio je da poseti rodnu Rusiju sve dok mu se supruga nije teško razbolela.

Vasilij Žukovski umro je 12. aprila 1852. u Badenu. Telo je transportovano u Rusiju. Sahranjen je u Petrogradu u nekropoli velikana.


Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Orden Svete Ane (11.06.1812)
  • Medalja U znak sećanja na rat 1812.
  • Orden Svetog Vladimira (12.07.1825)
  • Orden Svetog Stanislava (30.08.1833)
  • Orden belog orla (30.08.1849)

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

  • „Pesma o logoru ruskih vojnika“ (1812) - istorijska pesma
  • „Vadim“ (1817) - balada
  • „Pesma“ (1818) - romantičnih pesama
  • „Boja zaveta“ (1819) - romantična pesama
  • „More“ (1822) - romantična pesama
  • „Zloupetreba Ceresa“ (1830) - balada
  • „Trijumf pobednika“ (1830) - balada
  • „Priča o caru Berendu“ (1831) - bajka
  • „Uspavana princeza“ (1831) - bajka

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zvanični sajt Ministarstva srednje škole”. Arhivirano iz originala 13. 05. 2016. g. Pristupljeno 26. 04. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]