Vatroslav Mimica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vatroslav Mimica
Lični podaci
Datum rođenja(1923-06-25)25. jun 1923.
Mesto rođenjaOmiš, Kraljevina SHS
Datum smrti15. februar 2020.(2020-02-15) (96 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
Veza do IMDb-a

Vatroslav Mimica (Omiš, 25. jun 1923Zagreb, 15. februar 2020) bio je jugoslovenski i hrvatski filmski reditelj, scenarista i producent, tvorac nekih od najpoznatijih ostvarenja jugoslovenske kinematografije, a srpskoj publici najpoznatiji kao režiser filma o epskom srpskom junaku Banović Strahinji. Po mišljenju Peterburške federacije kino-štampe Vatroslav Mimica je najveći hrvatski režiser i producent.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pre Drugog svetskog rata upisao je Medicinski fakultet Univerziteta u Zagrebu, a za vreme fašističke ND Hrvatske godine 1942. postaje član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Od 1943. se priključio jugoslovenskim partizanima i učestvovao u Narodnooslobodilačkoj borbi u sklopu partizanskih sanitetskih jedinica.[2]

Rad na filmu[uredi | uredi izvor]

Nakon rata, Mimica je nastavio studiranje medicine, ali uporedo piše književne i filmske kritike. Filmsku karijeru započinje 1950. godine kada je postao direktor studija Jadran filma. Međutim, dve godine kasnije, Mimica je napustio ovo preduzeće zbog neslaganja s njegovim kreativnim konceptima. Njegov debi kao nezavisnog reditelja i scenariste je film U Oluji (1952). U drugoj polovini 1950-ih Mimica je postao zainteresovan za animirane filmove i postao je jedan od vodećih direktora Zagrebačke škole animiranog filma i napravio je nekoliko značajnih ostvarenja.[3] Godine 1960. Mimica se povukao iz sfere animiranog filma, iako će njegov poslednji posao u animaciji biti film Vatrogasci (1971), i vratio se igranim filmovima, od kojih su najpoznatiji nagrađivani Prometej s otoka Viševice, Seljačka buna 1573. i poslednje ostvarenje Banović Strahinja.[4]

Godine 1961. zajedno sa italijanskim kolegama ekranizuje istorijsku dramu Sulejman Osvajač. Film Prometej s otoka Viševice (1964) dobio je u Puli 1965. godine Zlatnu arenu za film (ex aequo) i specijalnu nagradu na IV Moskovskom međunarodnom filmskom festivalu.[5] Za film Ponedeljak ili utorak (1966) Mimica je osvojio Zlatnu Arenu za najbolju režiju. Motive latentnog ljudskog zla Mimica ispituje u filmovima Kaja, ubit ću te! (1967) i Hranjenik (1970).[6] Nakon filma Kaja, ubit ću te! (1967) vraća se tradicionalnim filmovima i prvi od njih je Događaj (1969). Sledećim filmom, Hranjenik (1970), ponovo analizira zlo kao jedan od aspekata ljudske prirode i suštinu totalitarizma u konkretnoj istorijskoj situaciji vraćajući gledaoce na temu Drugog svetskog rata i dešavanjima u nacističkom koncentracionom logoru.[2] Nakon toga Mimica je napravio još nekoliko filmova, od kojih su najvažniji Seljačka buna 1573. (1975) koji prikazuje kako su seljaci na severu Hrvatske i susednim područjima Slavonije, izmučeni zlostavljanjem i iskorišćavanjem od strane lokalnih feudalaca poput okrutnog Franje Tahija, podigli ustanak krajem XVI veka; i film Banović Strahinja (1981) snimljen po motivima srpske narodne pesme Banović Strahinja.[7] Scenario za film je napisao u saradnji sa Aleksandrom Sašom Petrovićem.[8] 2001. godine na filmskom festivalu u Puli Mimica je dobio nagradu za doprinos kinematografiji tokom svoje karijere.[9]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Otac je holivudskog režisera Serđa Mimice-Gecana.

Filmografija (rediteljska)[uredi | uredi izvor]

Scenariji[uredi | uredi izvor]

Producentska ostvarenja[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Balkanskie filьmы v sovetskom prokate”. Pristupljeno 2. 7. 2015. 
  2. ^ a b Harton, Andrew James. „Kinoeye”. Pristupljeno 14. 10. 2017. 
  3. ^ „Animirani filmovi: Vatroslav Mimica”. matica.hr. Pristupljeno 14. 10. 2017. 
  4. ^ „Filmovi Vatroslava Mimice”. imdb. 
  5. ^ „Filmski leksikon”. film.lzmk.hr. 
  6. ^ „U senci Holokausta”. matica.hr. Pristupljeno 14. 10. 2017. 
  7. ^ „Vatroslav Mimica, reditelj "Banović Strahinje". RTV revija. novembar 1980. Pristupljeno 14. 10. 2017. 
  8. ^ „Aleksandar Petrović”. aleksandarpetrovic. Arhivirano iz originala 16. 10. 2017. g. Pristupljeno 15. 10. 2017. 
  9. ^ „Pulski filmski festival”. arhiv.pulafilmfestival. Arhivirano iz originala 16. 10. 2017. g. Pristupljeno 14. 10. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]