Велики лабуд

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Veliki labud
Veliki labud
Oglašavanje velikog labuda
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
C. cygnus
Binomno ime
Cygnus cygnus
Rasprostranjenje velikog labuda
  Areal gnežđenja
  Prisutan tokom cele godine
  Areal zimovanja
Sinonimi

Cygnus ferus

Pevajući veliki labud, Švedska 2016

Veliki labud (lat. Cygnus cygnus) velika je vrsta labuda iz familije plovki. Ovo je evropski pandan severnoameričkom labudu trubaču (Cygnus buccinator) i tipska vrsta roda Cygnus. Specijski deo imena vrste potiče od lat. cygnus i na latinskom znači “labud”.[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Izgled velikog labuda dosta podseća na malog labuda (Cygnus columbianus). Veliki labud je velika ptica sa dužinom tela 140–165 centimetara i rasponom krila od 205 do 275 centimetara. Teži između 7,4 i 14 kilograma, sa prosečnom težinom oko 9,8—11,4 kilograma kod mužjaka i 8,2—9,2 za ženke. Najveća zabeležena masa ptice je bila teška 15,5 kilograma kod primerka uhvaćenog na zimovanju u Danskoj. Smatra se najtežom pticom letačicom.[3][4] Ostali morfometrijski podaci su: dužina krila 56,2—63,5 centimetara, dužina tarzusa 10,4—13 centimetara i dužina kljuna je od 9,2 do 11,6 centimetara.[5] Ima uglasti oblik glave i varijabilniju šaru na kljinu, pri čemu uvek ima više žute od crne boje, za razliku od kljuna malog labuda. Kao i ostali srodnici, veliki labud je vokalna ptica čije je oglašavanje jako slično labudu trubaču.

Tri velika labuda i jedan labud grbac

Rasprostranjenje i ekologija[uredi | uredi izvor]

Jaja iz muzejske kolekcije

Veliki labud zahteva velike vodene površine za život, pogotovo kada je u fazi rasta i sazrevanja, jer njegove noge ne mogu da ponesu njegovu težinu na duži period. Veliki labud provodi puno vremena u plivanju, pretraživanju vode u potrazi za hranom ili u jedenju biljaka koje rastu na dnu vodenih površina.[6]

Veliki labud ima duboki glas i uprkos svojoj veličini, moćan je letač. Može da migrira stotinama ili hiljadama kilometara do svojih zimovališta u južnoj Evropi i istočnoj Aziji. Gnezdi se u podarktičkoj Evroaziji, južnije od gnezdećeg arela malog labuda u tajgama. Retko se sreće na gnežđenju u Škotskoj, gde se poslednjih godina gnezdilo ne više od pet parova. Može da odluta do Indijskog potkontinenta[7] i zapadne Severne Amerike. Ptice sa gnežđenja na Islandu se redovno viđaju u Velikoj Britaniji i Irskoj.

Veliki labud je monogamna vrsta i labudići ostaju uz roditelje tokom zime i ponekad se pridružuju prošlogodišnjim mladuncima. Gnezdi se u vlažnim područjima, poludivlja ptica pravi gnezdo bilo gde pored vode. U izgradnji gnezda učestvuju oba pola, dok jaja inkubira samo ženka. Ženka polaže između 4 i 7 jaja (maksimalno 12). Labudići se ispiljavaju posle 36 dana inkubacije i imaju braon-sivo paperje. Sposobni su za let posle 120—150 dana.

Pred polazak na migraciju, veliki labud se okuplja u veća jata. U grupisanju im pomaže zvučna signalizacija. [8] Labud koji je dovoljno glasan može ubediti do 61% ostalih jedinki da mu se pridruže.[8] Labud koji se ne oglašava može okupiti tek 35% jedinki jata.[8]

Ovo je vrlo glasna ptica, čije oglašavanje podseća na oglašavanje malog labuda, sa tim da je zvuk velikog labuda rezonantniji i ima niskotonske deonice kloo-kloo-kloo grupisane po tri ili četiri u nizu.

Grip[uredi | uredi izvor]

Veliki labud je poštovana ptica u Evropi.[6] On je nacionalna ptica Finske[9] i prikazan je na finskoj kovanici od 1 evra. Veliki labud je vrsta koja je obuhvaćena Sporazumom o zaštiti afričko-azijskih migratornih ptica močvarica (AEWA). Globalno širenje virusa gripa H5N1 je stiglo do Ujedinjenog Kraljevstva aprila 2006. godine kada je pronađen u uginulom velikom labudu. Labudovi su jako osetljivi na ovaj virus.[10]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2012). Cygnus cygnus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  2. ^ Jobling, James A (2010). Helmov rečnik latinskih imena ptica. London: Christopher Helm. str. 128. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  3. ^ Brazil, Mark (2003). Veliki labud. Christopher Helm Ornithology. ISBN 978-0-7136-6570-3. 
  4. ^ Dunning, John B. Jr., ur. (1992). CRC Vodič za ptičje mase. CRC Press. ISBN 978-0-8493-4258-5. 
  5. ^ Madge, Steve (1992). Waterfowl: Vodič za identifikaciju pataka, gusaka i labudova sveta. Houghton Mifflin Harcourt. ISBN 978-0-395-46726-8. 
  6. ^ a b Mondadori, Arnoldo, ur. (1988). Velika knjiga životinjskog carstva. New York: Arch Cape Press. str. 182—183. 
  7. ^ „Posmatranje velikog labuda posle 113 godina na Hičmalskim vlažnim staništima. | Hill Post”. Hillpost.in. 30. 1. 2013. Pristupljeno 5. 10. 2013. 
  8. ^ a b v Black, J. (2010). „Volakna signalizacija pre početka leta: Mehanizam grupne kohezije i formiranja jata” (PDF). Ethology. 79 (2): 143—157. doi:10.1111/j.1439-0310.1988.tb00707.x. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 27. 09. 2017. 
  9. ^ „Whooper Swan”. wwf.panda.org. Arhivirano iz originala 03. 12. 2016. g. Pristupljeno 2. 12. 2016. 
  10. ^ „Labud sa ptičjim gripom je porekol izvan UK”. BBC News. 11. 4. 2006. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]