Veljko Simić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Veljko Simić
FC Salzburg FK Roter Stern Belgrad 04.jpg
Simić pred početak utakmice protiv
Red Bula u Salcburgu
Lični podaci
Puno ime Veljko Simić
Datum rođenja (1995-02-17)17. februar 1995.(29 god.)
Mesto rođenja Lazarevac, SR Jugoslavija
Visina 1,80 m
Masa 70 kg
Pozicija prednji vezni / krilo
Klupske informacije
Trenutni klub
Omonija
Broj 21
Juniorska karijera
0000—2013. Crvena zvezda
2013—2014. Bazel
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
2012—2013. Crvena zvezda 0 (0)
2014—2017. Bazel 0 (0)
2014—2015. Domžale 17 (0)
2016. Šafhauzen 10 (0)
2016—2017. Kjaso 33 (4)
2017. Vintertur 3 (0)
2018. Zemun 16 (5)
2018—2020. Crvena zvezda 44 (9)
2021—2023. Vojvodina 87 (20)
2023— Omonija 3 (1)
Reprezentativna karijera**
2011—2012. Srbija do 17 6 (3)
2013—2014. Srbija do 19 7 (5)
2014. Srbija do 20 1 (0)
2015. Srbija do 23 1 (0)
2023— Srbija 1 (1)
* Datum aktuelizovanja: 5. septembar 2023.
** Datum aktuelizovanja: 26. januar 2023.

Veljko Simić (Lazarevac, 17. februar 1995) srpski je fudbaler koji igra na sredini terena.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Veljko Simić, fudbaler rođen u Lazarevcu, ponikao je u omladinskoj školi Crvene zvezde. Prvom timu crveno-belih priključen je kao omladinac i jedan od tada najperspektivnijih igrača u klupskoj akademiji. Iz Ljutice Bogdana se otisnuo u inostranstvo i bio je član klubova u Švajcarskoj i Sloveniji. Po povratku u Srbiju, početkom 2018. godine Simić je nastupao za Zemun,[1] sve do drugog kola sezone 2018/19. Posle zapaženih partija u Zemunu, Simić se 30. jula 2018. vratio u Crvenu zvezdu, sa kojom je potpisao četvorogodišnji ugovor.[2] Debitovao je za crveno-bele u trećem kolu Superlige Srbije, 4. avgusta 2018. godine, na gostovanju Voždovcu, kada je posle nešto više od 60 sekundi provedenih na terenu postigao prvenac u Zvezdinoj pobedi od 2:1.[3] Za dve i po godine, Simić je u crveno-belom dresu odigrao 62 utakmice i postigao 15 golova, uz osvojene dve titule prvaka Srbije. Jednu od najboljih partija prikazao je na utakmici Kupa Srbije protiv Trepče, kada se četiri puta upisao u listu strelaca. On se na taj način našao u društvu legendi Crvene zvezde kao što su Kosta Tomašević, Bora Kostić i Dule Savić, kojima je ovo takođe pošlo za rukom.[4] U januaru 2021. je raskinuo ugovor sa Crvenom zvezdom,[5] nakon čega je prešao u novosadsku Vojvodinu.[6] Nakon dve i po godine u Vojvodini, Simić je u julu 2023. potpisao za Omoniju iz Nikozije.[7]

Način igre[uredi | uredi izvor]

Simić je 180 centimetara visoki fudbaler,[8] koji je tokom karijere nastupao na više pozicija u veznom redu.[9] Najbolje se snalazi u ofanzivnom delu terena, po krilima, ili iza najisturenijeg igrača.[10] Simić je prvoj ekipi Crvene zvezde priključen kao omladinac i jedan od tada najperspektivnijih igrača u klupskoj akademiji.[11][12][13] Klub je nedugo zatim napustio, bez zvaničnih nastupa, a iskustvo među seniorima sticao je igrajući u Švajcarskoj i Sloveniji.[14] Po povratku u Srbiju, početkom 2018, Simić je pristupio ekipi Zemuna, gde mu je dodeljen dres sa brojem 10.[15] Trener Milan Milanović je Simića u drugom delu sezone 2017/18. najčešće koristio kao jednog od trojice fudbalera u prednjoj veznoj liniji, zajedno sa Miljanom Vukadinovićem i Justasom Lasickasom, obično iza prvog špica ekipe, Dejana Đenića, u formaciji 4-2-3-1. Time mu je omogućio direktno učešće u napadačkim akcijama, dok je sam Simić postigao 3 pogotka do kraja šampionata.[9] Uključujući prva dva kola naredne sezone, u kojima je takođe postizao golove, Simić je bio strelac u četiri uzastopne utakmice Zemuna u Superligi Srbije, čime se svrstao među nosioce ove ekipe.[16] Vrativši se u Crvenu zvezdu, Simić je predstavljen kao konkurent Lorencu Ebisiliju na mestu kreativnog veziste.[17] Trener Vladan Milojević je, kasnije, Simića najčešće koristio na bočnim pozicijama u napadačkom delu terena.[18]

Privatno[uredi | uredi izvor]

Simićeva sestra od rođene tetke je rukometašica Andrea Lekić.[19]

Golovi za reprezentaciju[uredi | uredi izvor]

Ažurirano 26. januara 2023.
# Datum Mesto Protivnik Gol Rezultat Takmičenje
1. 25. januar 2023. Los Anđeles, SAD  Sjedinjene Države 2 : 1 2 : 1 Prijateljska utakmica

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zemun vratio u Srbiju Zvezdin biser”. mozzartsport.com. 11. 1. 2018. Pristupljeno 12. 1. 2021. 
  2. ^ „Veljko Simić na četiri godine!”. crvenazvezdafk.com. 30. 7. 2018. Pristupljeno 12. 1. 2021. 
  3. ^ „"Prvenci" Simića i Stojiljkovića i prvi gol Zvezdi”. Mondo.rs. 4. 8. 2018. Pristupljeno 12. 1. 2021. 
  4. ^ „Simić u društvu odabranih”. crvenazvezdafk.com. 15. 10. 2019. Pristupljeno 13. 1. 2021. 
  5. ^ „Zvezda i Simić sporazumno raskinuli ugovor”. crvenazvezdafk.com. 11. 1. 2021. Pristupljeno 12. 1. 2021. 
  6. ^ „Veljko Simić potpisao za Vojvodinu”. fkvojvodina.rs. 13. 1. 2021. Pristupljeno 13. 1. 2021. 
  7. ^ „Zvanično: Veljko Simić došao po titulu na Kipar”. mozzartsport.com. 19. 7. 2023. Pristupljeno 5. 9. 2023. 
  8. ^ „Simić, Veljko”. srbijafudbal.com. Arhivirano iz originala 31. 7. 2018. g. Pristupljeno 31. 7. 2018. 
  9. ^ a b Veljko Simić na sajtu Transfermarkt (jezik: engleski)
  10. ^ „Zvezda vraća svog đaka: Veljko Simić potpisuje na četiri godine”. Sportski žurnal. 28. 7. 2018. Pristupljeno 31. 7. 2018. 
  11. ^ „Džajić: Sukob s Čovićem me ne zanima!”. Kurir. 29. 1. 2013. Pristupljeno 31. 7. 2018. 
  12. ^ „Otkrivamo: Talentovani Veljko Simić ne sme da igra u Bazelu! Vraća li se u Zvezdu?”. Telegraf. 10. 7. 2014. Pristupljeno 31. 7. 2018. 
  13. ^ „Zvezda vraća 'odbeglog sina'! Veljko Simić ponovo na "Marakani"!”. Informer. 27. 7. 2018. Pristupljeno 31. 7. 2018. 
  14. ^ „Povratak na Marakanu Zvezda ima novog ofanzivnog veznog, a evo kako igra /video/”. Blic. 30. 7. 2018. Pristupljeno 31. 7. 2018. 
  15. ^ „Simić, Veljko - sezona 2017/18.”. Superliga Srbije u fudbalu, zvanična prezentacija. Pristupljeno 31. 7. 2018. 
  16. ^ „Veljko Simić stiže na Marakanu u velikom stilu: Šokirao je Vojvodinu u 97. minutu u Zemunu! (foto)”. Telegraf. 28. 7. 2018. Pristupljeno 31. 7. 2018. 
  17. ^ „Zvanično: Veljko Simić Zvezdin četiri godine”. mozzartsport.com. 30. 7. 2018. Pristupljeno 31. 7. 2018. 
  18. ^ „Novi odlazak sa "Marakane"! Krilni napadač Zvezde na listi želja kluba iz Austrije!”. hotsport.rs. Informer. 6. 6. 2019. Pristupljeno 6. 6. 2019. 
  19. ^ Guzijan, Jovana (4. 6. 2019). „Teme do Arene - Andrea Lekić - epizoda 15”. Arena sport. Jutjub. Pristupljeno 29. 7. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]