Erik Erikson
Erik Erikson | |
---|---|
Datum rođenja | 15. jun 1902. |
Mesto rođenja | Frankfurt[1], Nemačko carstvo |
Datum smrti | 12. maj 1994.91 god.) ( |
Mesto smrti | Harvič, SAD |
Prethodnik | |
Naslednik |
Erik Erikson (dan. Erik Homburger Erikson; Frankfurt, 15. jun 1902 — Harvič, 12. maj 1994) bio je američko-danski psihoanalitičar jevrejskog porekla.[8] Tokom svog višedecenijskog rada bavio se dečjom psihoanalizom, odnosom društva i ličnosti i analizom istorijskih ličnosti. Poznat je po teoriji psihosocijalnog razvoja čoveka i uvođenju termina kriza identiteta.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Erik Erikson je rođen u Frankfurtu u Nemačkoj.[9] Eriksonov pravi otac, poreklom Danac, napustio je njegovu majku Karlu pre njegovog rođenja. Majka Karla, poreklom Jevrejka, samostalno ga je podizala prve tri godine. Zatim se udala za dr Teodora Hombergera i preselila u Karlsrue u južnoj Nemačkoj. Njegova majka i očuh su dugo godina čuvali detalje njegovog rođenja u tajnosti. U osnovnoj školi su ga ismevali zbog nordijskog izgleda, a u gimnaziji zbog jevrejskog porekla. Njegovi biografi smatraju da je upravo to razlog njegove zainteresovanosti za krizu identiteta.
Nakon završetka gimnazije, nastavio je školovanje u Beču kod Ane Frojd. Po završetku psihoanalitičke obuke dobio je sertifikat Bečkog psihoanalitičkog društva. U to vreme upoznao je Džoan Serson sa kojom je imao troje dece.
Nakon dolaska nacista na vlast, napustio je Beč i otišao u Kopenhagen, a zatim u Boston. U SAD, gde mu je ponuđeno mesto na Harvardskom medicinskom fakultetu, započeo je privatnu psihoanalitičku praksu.[10]
Kasnije je predavao na Jejlu i Univerzitetu Kalifornije. Nakon što je dobio američko državljanstvo, zvanično je promenio ime u Erik Erikson. U svojim knjigama je pisao o uticaju kulture na ličnost i analizirao istorijske ličnosti, među kojima Maksima Gorkog, Adolfa Hitlera i dr. Za knjigu Gandijeva istina dobio je Pulicerovu nagradu. Godine 1950. napustio je Kalifornijski univerzitet.[11] Narednih dvadeset godina proveo je na klinici u Masačusetsu i na Harvardu. Nakon povlačenja posvetio se pisanju. Umro je u snu u 92. godini života.
Teorija[uredi | uredi izvor]
Erik Erikson je ego-psiholog frojdovske orijentacije. To znači da prihvata osnovne Frojdove ideje, ali takođe prihvata i ideje o egu koje su dodali pristalice Sigmunda Frojda. On je više pisao i govorio o društvenom i kulturnom uticaju na čoveka, a manje o biološkom uticaju.
Epigenetski princip razvoja[uredi | uredi izvor]
Erik Erikson je najpoznatiji po svojoj razradi Frojdove teorije stadijuma razvoja. Prema Eriksonu, razvoj čoveka se odvija po epigenetskom principu. Prema tom principu, ličnost se razvija kroz osam stadijuma. Napredovanje razvoja kroz stadijume zavisi od uspeha u prethodnim stadijumima.
Svaki stadijum sadrži određene razvojne zadatke koje treba ispuniti pre njegovog okončanja. Prelaz iz jednog u drugi stadijum praćen je psihosocijalnim krizama, koje se sastoje iz dva dela. Npr, infantilnu psihosocijalnu krizu čini „poverenje-nepoverenje“. Erikson kaže da mora da se uspostavi ravnoteža između dva dela (u navedenom slučaju između poverenja i nepoverenja).
Trajanje stadijuma ima optimalno vreme, tj. do prelaza iz jednog u drugi stadijum ne dolazi naglo. Takođe nije moguće usporiti tempo niti zaštititi decu od zahteva koje postavlja život. Za svaki zadatak postoji određeno vreme.
Ukoliko uspešno prođemo određeni stadijum, mi sa sobom nosimo psihosocijalnu vrlinu ili snagu koja nam pomaže u prolasku kroz druge stadijume. Sa druge strane, ukoliko neuspešno prođemo kroz određeni stadijum, možemo razviti maladaptacije i malignitete koji mogu ugroziti budući razvoj. Malignitet je najnepovoljniji jer uključuje previše negativnog i premalo pozitivnog (npr. previše nepoverenja). Malignacija nije toliko nepovoljna. Ona uključuje previše pozitivnog, a premalo negativnog (npr. previše poverenja).
Stadijumi psihosocijalnog razvoja[uredi | uredi izvor]
Erikson je proširio broj stadijuma sa pet, koliko je opisao Frojd, na osam. On je Frojdov genitalni stadijum stavio u period adolescencije i dodao još tri stadijuma odraslog doba, jer se, prema Eriksonu, razvoj ličnosti nastavlja i nakon adolescencije.
Erikson je dosta pisao i govorio o odnosu generacija ili uzajamnosti (njegov termin). Frojd je govorio da roditelji dramatično utiču na decu, a prema Eriksonu, i deca utiču na svoje roditelje. Pogodan primer za tu tezu je majka koja je još uvek u adolescenciji.
Prvi stadijum (poverenje --- nepoverenje)[uredi | uredi izvor]
- Naziv stadijuma: oralno-motorni
- Trajanje stadijuma: od rođenja do 1. godine
- Psihosocijalna kriza: poverenje --- nepoverenje
- Glavno pitanje: Da li je društvo pouzdano ili nije?
- Razvojni zadatak: društveno vezivanje; razvitak senzornih, perceptivnih i motornih funkcija
- Psihosocijalne vrline: nada, vera
- Maladaptacije i maligniteti: senzorna poremećenost (previše poverenja) --- povučenost (previše nepoverenja)
- Značajne veze: sa majkom
Drugi stadijum (autonomija --- stid i sumnja)[uredi | uredi izvor]
- Naziv stadijuma: analno-muskularni
- Trajanje stadijuma: od 1. do 3. godine
- Psihosocijalna kriza: autonomija --- stid i sumnja
- Glavno pitanje: Da li mi treba pomoć drugih ili ne?
- Razvojni zadatak: kretanje; razvoj mašte; razvoj govora; samokontrola
- Psihosocijalne vrline: snaga volje, odlučnost
- Maladaptacije i maligniteti: impulsivnost (previše autonomije) --- kompulsivnost (previše stida i sumnje)
- Značajne veze: sa oba roditelja
Treći stadijum (inicijativa --- krivica)[uredi | uredi izvor]
- Naziv stadijuma: genitalno-lokomotorni
- Trajanje stadijuma: od 3. do 6. godine
- Psihosocijalna kriza: inicijativa --- krivica
- Glavno pitanje: Koliko sam moralan?
- Razvojni zadatak: razrešenje Edipovog kompleksa; rani razvoj moralnosti; razvoj samopoštovanja
- Psihosocijalne vrline: usmerenost ka izvršenju ciljeva, hrabrost
- Maladaptacije i maligniteti: bezobzirnost (previše inicijative) --- inhibiranost (previše krivice)
- Značajne veze: sa užom porodicom
Četvrti stadijum (marljivost --- inferiornost)[uredi | uredi izvor]
- Naziv stadijuma: latencija
- Trajanje stadijuma: od 6. do 12. godine
- Psihosocijalna kriza: marljivost --- inferiornost
- Glavno pitanje: Da li sam dobar u onom što radim?
- Razvojni zadatak: priajteljstvo; učenje veština; timska igra; samoprocenjivanje
- Psihosocijalne vrline: kompetentnost
- Maladaptacije i maligniteti: jednostrana virtuoznost (previše marljivosti) --- inertnost (previše inferiornosti)
- Značajne veze: sa susedstvom i školom
Peti stadijum (identitet --- konfuzija identiteta)[uredi | uredi izvor]
- Naziv stadijuma: adolescencija
- Trajanje stadijuma: od 12. do 18. godine
- Psihosocijalna kriza: identitet --- konfuzija identiteta
- Glavno pitanje: Šta je moj cilj u životu?
- Razvojni zadatak: telesno sazrevanje; emocionalni razvoj; pripadnost vršnjačkim grupam; polni odnosi
- Psihosocijalne vrline: vernost, lojalnost
- Maladaptacije i maligniteti: fanatizam --- neprihvatanje (prevelika konfuzija identiteta)
- Značajne veze: sa vršnjacima
Šesti stadijum (bliskost --- izolacija)[uredi | uredi izvor]
- Naziv stadijuma: mlado odraslo doba
- Trajanje stadijuma: od 18. do 40. godine
- Psihosocijalna kriza: bliskost --- izolacija
- Razvojni zadatak: stabilne veze; rađanje dece; rad
- Psihosocijalne vrline: ljubav
- Maladaptacije i maligniteti: promiskuitetnost (previše bliskosti) --- okretanje sebi (previše izolacije)
- Značajne veze: sa bračnim drugom i prijateljima
Sedmi stadijum (plodotvornost --- stagnacija)[uredi | uredi izvor]
- Naziv stadijuma: srednje odraslo doba
- Trajanje stadijuma: od 40. do 65. godine
- Psihosocijalna kriza: plodotvornost --- stagnacija
- Glavno pitanje: Da li ću ikad uraditi nešto korisno?
- Razvojni zadatak: negovanje emotivne veze ili braka; upravljanje karijerom i domaćinstvom; roditeljstvo
- Psihosocijalne vrline: briga
- Maladaptacije i maligniteti: hiperekstenzija (previše plodotvornosti) --- odbacivanje
- Značajne veze: sa ukućanima i saradnicima
Osmi stadijum (integritet --- beznadežnost)[uredi | uredi izvor]
- Naziv stadijuma: zrelo doba
- Trajanje stadijuma: od 65. godine do smrti
- Psihosocijalna kriza: integritet --- beznadežnost
- Razvojni zadatak: unapređenje intelektualne snage; usmeravanje energije na nove stvari i radnje; promena ugla gledanja na smrt
- Psihosocijalne vrline: mudrost, razboritost
- Maladaptacije i maligniteti: sujeta (previše mudrosti) --- duboki očaj (previše beznadežnosti)
- Značajne veze: sa čovečanstvom (eng. mankind) ili „svojom vrstom“ (eng. "my kind")
Najznačajnija dela[uredi | uredi izvor]
- Dete i društvo (Childhood and Society) 1950, 1963.
- Mladi čovek Luter (Young Man Luther) 1958.
- Uvid i odgovornost (Insight and Responsibility) 1964.
- Omladina, kriza, identifikacija (Identity: Youth and Crisis) 1968.
- Gandijeva istina (Gandhi's Truth) 1969.
- Dimenzije novog identiteta (Dimensions of a New Identity) 1974.
- Životna istorija i istorijski trenutak (Life History and the Historical Moment) 1975.
- Identitet i životni ciklus (Identity and the Life Cycle) 1959, 1980.
- Završeni životni cilkus (The Life Cycle Completed) 1982.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Erik Erikson, 91, Psychoanalyst Who Reshaped Views of Human Growth, Dies”. The New York Times. 13. 3. 1994. Pristupljeno 19. 10. 2017.
- ^ a b Burston 2007, str. 93.
- ^ Stevens 2008, str. 109.
- ^ McLeod, Saul (2017) [2008]. „Erik Erikson”. Simply Psychology. Arhivirano iz originala 20. 10. 2017. g. Pristupljeno 20. 10. 2017.
- ^ Heathcoate 2010, str. 257.
- ^ Eckenfels 2008, str. vii.
- ^ Ireland, Corydon (17. 10. 2013). „Howard Gardner: 'A Blessing of Influences'”. Harvard Gazette. Cambridge, Massachusetts: Harvard University. Arhivirano iz originala 21. 10. 2017. g. Pristupljeno 20. 10. 2017.
- ^ „Erik Erikson | Psychoanalytic Theory & Identity Development | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2024-01-25. Pristupljeno 2024-02-02.
- ^ „Erik Erikson”. www.erikson.edu.
- ^ „Erik Erikson”. Encyclopedia. 2018.
- ^ gazetteimport (2002-03-07). „Erik Erikson”. Harvard Gazette (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-02-02.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Arnett, Jeffrey Jensen (2000). „Emerging Adulthood: A Theory of Development from the Late Teens Through the Twenties”. American Psychologist. 55 (5): 469—480. CiteSeerX 10.1.1.462.7685 . ISSN 1935-990X. doi:10.1037/0003-066x.55.5.469.
- Burston, Daniel (2007). Erik Erikson and the American Psyche: Ego, Ethics, and Evolution. Lanham, Maryland: Jason Aronson. ISBN 978-0-7657-0495-5.
- Eckenfels, Edward J. (2008). Doctors Serving People: Restoring Humanism to Medicine through Student Community Service. New Brunswick, New Jersey: Rutgers University Press. ISBN 978-0-8135-4315-4.
- Engler, Barbara (2008). Personality Theories: An Introduction (8th izd.). Belmont, California: Wadsworth Publishing. ISBN 978-0-547-14834-2.
- ——— (2014). Personality Theories: An Introduction (9th izd.). Belmont, California: Wadsworth Publishing. ISBN 978-1-285-08880-8.
- Erikson, Erik H. (1974). Dimensions of a New Identity. Jefferson Lectures in the Humanities. New York: W. W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-00923-1.
- Erikson, Erik H.; Erikson, Joan M. (1997). The Life Cycle Completed (extended izd.). New York: W. W. Norton & Company (objavljeno 1998). ISBN 978-0-393-34743-2.
- Erikson Bloland, Sue (2005). In the Shadow of Fame: A Memoir by the Daughter of Erik H. Erikson. New York: Viking Press. ISBN 978-0-670-03374-4.
- Fadiman, James; Frager, Robert (2002). Personality and Personal Growth (5th izd.). Upper Saddle River, New Jersey: Prentice Hall. ISBN 978-0-13-040961-4.
- Friedman, Lawrence Jacob (2000). Identity's Architect: A Biography of Erik H. Erikson. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-00437-5.
- Haggbloom, Steven J.; Warnick, Renee; Warnick, Jason E.; Jones, Vinessa K.; Yarbrough, Gary L.; Russell, Tenea M.; Borecky, Chris M.; McGahhey, Reagan; Powell, John L., III; Beavers, Jamie; Monte, Emmanuelle (2002). „The 100 Most Eminent Psychologists of the 20th Century”. Review of General Psychology. 6 (2): 139—152. ISSN 1939-1552. doi:10.1037/1089-2680.6.2.139. Pristupljeno 20. 10. 2017.
- Heathcoate, Ann (2010). „Eric Berne's Development of Ego State Theory: Where Did It All Begin and Who Influenced Him?” (PDF). Transactional Analysis Journal. 40 (3–4): 254—260. ISSN 2329-5244. doi:10.1177/036215371004000310. Arhivirano iz originala (PDF) 02. 08. 2016. g. Pristupljeno 20. 10. 2017.
- Hoare, Carol Hren (2002). Erikson on Development in Adulthood: New Insights from the Unpublished Papers. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-513175-8.
- Paranjpe, Anand C. (2005). „Erikson, Erik Homburger”. Ur.: Shook, John R. The Dictionary of Modern American Philosophers. 2. Bristol, England: Thoemmes Continuum. str. 734—737. ISBN 978-1-84371-037-0. doi:10.1093/acref/9780199754663.001.0001.
- Stevens, Richard (1983). Erik Erikson: An Introduction. New York: St. Martin's Press. ISBN 978-0-312-25812-2.
- ——— (2008). Erik H. Erikson: Explorer of Identity and the Life Cycle. Basingstoke, England: Palgrave Macmillan. ISBN 978-1-4039-9986-3.
- Andersen, D. C. (1993). „Beyond Rumor and Reductionism: A Textual Dialogue with Erik H. Erikson”. The Psychohistory Review. 22 (1): 35—68. ISSN 0363-891X. PMID 11623368.
- Bondurant, Joan V.; Fisher, Margaret W.; Sutherland, J. D. (1971). „Gandhi: A Psychoanalytic View”. Review of Gandhi's Truth: On the Origins of Militant Nonviolence by Erikson, Erik H. The American Historical Review. 76 (4): 1104—1115. ISSN 0002-8762. JSTOR 1849243. doi:10.2307/1849243.
- Brenman-Gibson, Margaret (1997). „The Legacy of Erik Hamburger Erikson”. Psychoanalytic Review. 84 (3): 329—335. ISSN 0033-2836. PMID 9279928.
- Capps, Donald; Capps, Walter H.; Bradford, M. Gerald, ur. (1977). Encounter with Erikson: Historical Interpretation and Religious Biography. Missoula, Montanta: Scholars Press.
- Carney, J. E. (1993). „'Is It Really So Terrible Her?': Karl Menninger's Pursuit of Erik Erikson”. The Psychohistory Review. 22 (1): 119—153. ISSN 0363-891X. PMID 11623367.
- Coles, Robert (1970). Erik H. Erikson: The Growth of His Work. Boston: Little, Brown and Company. OCLC 898775065.
- Coles, Robert; Fitzpatrick, J. J. (1976). „The Writings of Erik H. Erikson”. The Psychohistory Review. 5 (3): 42—46. ISSN 0363-891X. PMID 11615801.
- Crunden, Robert M. (1973). „Freud, Erikson, and the Historian: A Bibliographical Survey”. Canadian Review of American Studies. 4 (1): 48—64. ISSN 0007-7720. PMID 11634791. doi:10.3138/CRAS-004-01-04.
- Douvan, Elizabeth (1997). „Erik Erikson: Critical Times, Critical Theory” (PDF). Child Psychiatry and Human Development. 28 (1): 15—21. ISSN 1573-3327. PMID 9256525. doi:10.1023/A:1025188901554. hdl:2027.42/43955.
- Eagle, Morris (1997). „Contributions of Erik Erikson”. Psychoanalytic Review. 84 (3): 337—347. ISSN 0033-2836. PMID 9279929.
- Elms, Alan C. (2008). „Erikson, Erik Homburger”. Ur.: Koertge, Noretta. New Dictionary of Scientific Biography. 2. Farmington Hills, Michigan: Gale Group. str. 406—412. ISBN 978-0-684-31322-1.
- Evans, Richard I. (1967). Dialogue with Erik Erikson. New York: E. P. Dutton & Co.
- Fitzpatrick, J. J. (1976). „Erik H. Erikson and Psychohistory”. Bulletin of the Menninger Clinic. 40 (4): 295—314. ISSN 0025-9284. PMID 791417.
- Goethals, George W. (1976). „The Evolution of Sexual and Genital Intimacy: A Comparison of the Views of Erik H. Erikson and Harry Stack Sullivan”. The Journal of the American Academy of Psychoanalysis. 4 (4): 529—544. ISSN 1546-0371. PMID 799636. doi:10.1521/jaap.1.1976.4.4.529.
- Hoffman, L. E. (1993). „Erikson on Hitler: The Origins of 'Hitler's Imagery and German Youth'”. The Psychohistory Review. 22 (1): 69—86. ISSN 0363-891X. PMID 11623369.
- Masson, J. L. (1974). „India and the Unconscious: Erik Erikson on Gandhi”. The International Journal of Psycho-Analysis. 55 (4): 519—529. ISSN 1745-8315. PMID 4616017.
- Roazen, Paul (1976). Erik H. Erikson: The Power and Limits of a Vision. New York: Free Press.
- ——— (1993). „Erik H. Erikson as a Teacher”. The Psychohistory Review. 22 (1): 101—117. ISSN 0363-891X. PMID 11623366.
- Schnell, R. L. (1980). „Contributions to Psychohistory: IV. Individual Experience in Historiography and Psychoanalysis: Significance of Erik Erikson and Robert Coles”. Psychological Reports. 46 (2): 591—612. ISSN 0033-2941. PMID 6992185. doi:10.2466/pr0.1980.46.2.591.
- Strozier, Charles B. (1976). „Disciplined Subjectivity and the Psychohistorian: A Critical Look at the Work of Erik H. Erikson”. The Psychohistory Review. 5 (3): 28—31. ISSN 0363-891X. PMID 11615797.
- Wallerstein, Robert S.; Goldberger, Leo, ur. (1998). Ideas and Identities: The Life and Work of Erik Erikson. Madison, Connecticut: International Universities Press. ISBN 978-0-8236-2445-4.
- Weiner, M. B. (1979). „Caring for the Elderly. Psychological Aging: Aspects of Normal Personality and Development in Old Age. Part II. Erik Erikson: Resolutions of Psychosocial Tasks”. The Journal of Nursing Care. 12 (5): 27—28. PMID 374748.
- Welchman, Kit (2000). Erik Erikson: His Life, Work, and Significance. Buckingham, England: Open University Press. ISBN 978-0-335-20157-0.
- Wurgaft, Lewis D. (1976). „Erik Erikson: From Luther to Gandhi”. Psychoanalytic Review. 63 (2): 209—233. ISSN 0033-2836. PMID 788015.
- Zock, Hetty (2004). A Psychology of Ultimate Concern: Erik H. Erikson's Contribution to the Psychology of Religion (2nd izd.). Amsterdam: Rodopi. ISBN 978-90-5183-180-1.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Psihosocijalni razvoj
- The Developmental Stages of Erik Erikson
- Erikson's Theory of Psychosocial Development Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. novembar 2010)