Zamak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alkazar, Segovija (Španija)

Zamak ili burg je srednjovekovno boravište vladara ili feudalca, utvrđeni dvorac radi lakše odbrane od neprijatelja neretko strateški postavljenog na teško pristupačnom mestu obično velikoj uzvisini.[1]

Značenje izraza[uredi | uredi izvor]

Pod terminom „zamak” (u slovenskim jezicima) ili „burg” (nemački) uobičajeno se podrazumeva srednjovekovni utvrđeni zamak, za razliku od preistorijskog zamka koji se naziva „gradina”, i grada kao skup stambenih objekata, javnih zgrada sa zajedničkim društvenim centrom i objektima javne namene koji je utvrđen iz nužde. Zamak je prvenstveno stambeni objekat obično jedne feudalne porodice i spada u profanu arhitekturu.[2]

Funkcije zamka[uredi | uredi izvor]

Najčešće je služio kao administrativni centar iz kojeg se kontroliše okolno područje. U srednjem veku zamkove su koristili kao svoje sedište razni vladari kao svoju bezbednu rezidenciju i bili su to ujedno i vredni arhitektonski spomenici kulture.[3] Mogu da se jave (u zavisnosti od toga da li su nastali u srednjem veku ili kasnije) kao utvrđeni zamkovi ili neutvrđeni zamkovi.

Vrste zamkova u Srbiji i na zapadu[uredi | uredi izvor]

Vrsta zamkova i dvoraca koji su karakteristični za Srbiju su po pravilu u ruševinama. Uglavnom su građeni dvorci i konaci koji su arhitektonski osobeni objekti i nisu utvrđeni ali se u izgledu umnogome razlikuju od zamkova i palata u Evropi zapadnog sveta — od zamkova u Francuskoj, Italiji, Češkoj ili Slovačkoj i koncipirani su na osnovu narodne arhitekture i arhitekture srpske srednjovekovne gradske kuće.

Zamak se često pojavljuje u mitološkim pričama i bajkama i predstavljen je mistično.

Vrste zamkova[uredi | uredi izvor]

Zamak je obično veliki kompleks građevina koje su bogato ukrašene i monumentalne, i koje su služile vlasteli i plemstvu a kasnije i buržoaziji kao reprezentativni i luksuzni smeštaj i za stanovanje. Mnogi gradovi su se razvili od utvrđenih zamkova i tvrđava po nekada tvrđavske ili manastirske koncepcije. Postoje i vodeni, lovački, zamkovi za specijalne prilike. Oko zamka se formira podgrađe ako nije tip koji se nalazi na nepristupačnim mestima u kom se slučaju formira naselje u arealu zamkova koji mogu da imaju i posebna utvrđenja i u srednjem veku se tu radi o nastanku srednjovekovnih gradova tipa zamkova za razliku od srednjovekovnih gradova tipa tvrđava.

Razlikuju se zamkovi koji su postavljeni na rekama ili jezerima ili je okolo njih vodena prepreka i tada se govori o vodenim zamkovima. Za lovačke svrhe su postavljani lovački zamkovi koji služe kao objekat u kojem se prima odabrano plemstvo za lovove koji se tu organizuju. Kao zamci letnjikovci služe zgrade u kojima se samo boravi radi zadovoljstva a manje se tu govori o državničkim poslovima. U Srbiji se grade konaci koji su takođe jedna vrsta profane arhitekture kao i palate i dvorovi.

U osnovi zamkove stvarala je stambena kula sa utvrđenjem, a odbrambena kula (donžon) ili stambena palata i ova utvrđenja mogu biti samostalna ili u sastavu zamka ili grada. U 14. i 15. veku su se zamkovi proširili sa dvorištima ili nadvorjima i drugim sadržajima. Na spoljašnjim dvorištima bili su privredni objekti — mlinovi, skladišta žitarica i stambeni objekti za privredne administratore, kao i skladišta i zanatske radnje. Na glavnom dvorištu je bio bunar ili cisterna i stambena kula koja je imala u prizemlju skladišta, na prvom spratu su bile prostorije za stanovanje gospodara, a nad njima stražara. U zamku sa dvorcem je služila kula samo radi zaštite i odbrane. Plemić i gospodar zamka je stanovao na drugom spratu zamka, pod njim je bila dvorana za vitezove, a u prizemlju skladišta. U 14. i 15. veku su zamkovi imali i kapelice. U odbrambenom smislu se u 13. veku težište odbrane preselilo od odbrambene kule na odbrambene zidine u koje su se ugradile dalje tvrđave i kule. Najveći zamak je u Pragu na Hradčanima.

Razvoj zamkova[uredi | uredi izvor]

Istorija zamkova je počelja u srednjem veku a kada se počelo upotrebljavati teško streljačko oružje i kada se više nije moglo odbraniti u utvrđenima s jedne strane i kada je sigurnost bila povećana stvaranjem država i u unutrašnjostima država zamkovi su gubili odbrambenu funkciju i postali su luksuzna i reprezentativna prebivališta.

Kao celi gradovi su izgledali veliki zamkovi u doba baroka- bogato ukrašavani, sadržajni. i reprezentativni. U doba klasicizma se arhitekti više orijentišu na antiku.

U doba istoricizma i eklektizujućim stilovima se grade zamkovi koji ponavljaju prošle stilove zamka i uopšte arhitekture.

Današnje funkcije zamka[uredi | uredi izvor]

U današnje doba samo malo zamkova pripada nekim od vlasnika i njima se vrlo teško određuju neki od sadržaja i funkcije kojim bi služili iako su neki pretvoreni u muzeje a neki se pretvaraju u hotele.

Ova profana arhitektura je manje proučena od sakralne arhitekture.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Coulson 2003, str. 16
  2. ^ Creighton & Higham 2003, str. 6, chpt 1
  3. ^ Liddiard 2005, str. 15–17.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]