Zenon Kosidovski
Zenon Kosidovski | |
---|---|
Datum rođenja | 22. jun 1898. |
Mesto rođenja | Inovroclav, danas Poljska |
Datum smrti | 14. septembar 1978.80 god.) ( |
Mesto smrti | Varšava, Poljska |
Zenon Kosidovski (polj. Zenon Kosidowski; Inovroclav, 22. jun 1898 — Varšava, 14. septembar 1978) je bio poljski pisac, esejista i pesnik. Dela su mu prevođena na bugarski, kineski, češki, litvanski, letonski, moldavski, ruski, rumunski, srpski, hrvatski, slovački, ukrajinski, mađarski jezik.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Zenon Kosidovski je rođen u Inovroclavu, sin Antonija i Valentine (rođene Fidler). Kao mladić služio je u nemačkoj vojsci, koju je napustio da bi mogao da učestvuje u Velikopoljskom ustanku. Od godine 1919—1922 studirao je humanističke nauke i polonistiku na univerzitetu Adam Mickijevič u Poznanju i na Jagelonskom univerzitetu u Krakovu, gde je diplomirao nemačke i poljske studije. Nakon studija nekoliko godina predavao je poljski jezik u srednjim školama.
Uređivao je (1919—1920) ekspresionistički magazin (Zdrój) Izvor 1919. gde je debitovao kao pesnik knjigom pesama Ludi lovac („Szalony łowca”). Nastanio se u Poznanju. Zatim je radio kao poljski filolog u jednoj srednjoj školi u Lođu. Od 1928. do 1939. bio je glavni urednik i direktor Poljskog radija u Poznanju, a od 1934 . - predsednik Sindikata poljskih pisaca u Poznanju i jedan od glavnih pokretača tribine Književni četvrtak. Tamo je ostao sve dok nije otišao u Varšavu 1937. godine. U godinama 1939—1951 boravio je u SAD, gde je, između ostalog predavao istoriju poljske kulture na Univerzitetu u Los Anđelesu od (1945—1949). U toj zemlji uređivao je „Tygodnik Polski” (1942-43), a od 1950. - u poljskoj ambasadi u Vašingtonu, uređivao je časopis „Poland of Today”.
Po povratku u zemlju godine 1951. počinje najplodniji period njegovog književnog rada. Pisanje naučno-popularnih dela donelo mu je mnogobrojne čitaoce u Poljskoj i drugim zemljama.
Napisao je sledeća naučno-popularna dela o istorijama starih civilizacija:
- Kad je sunce bilo bog, („Gdy słońce było bogiem”), (1956)
- Kraljevstvo zlatnih suza, („Królestwo złotych łez”), (1960)
- Biblijske legende, („Opowieści biblijne”), (1963)
- Lisipovi konji, („Rumaki Lizypa”), (1965)
- Priče jevanđelista, („Opowieści ewangelistów”), (posmrtno 1979)
U svojim knjigama opisao je život u Starom Egiptu, Judeji, Mesopotamiji i u mnogim drugim iščezlim civilizacijama.
U svoje dve knjige, „Biblijske priče” i „Priče evanđelista”, on je predstavio biblijske događaje u kritičnom i skeptičnom svetlu (međutim, nije dovodio u pitanje istoričnost mnogih biblijskih likova, uključujući Isusa iz Nazareta).
Sahranjen na vojnom groblju Povazki u Varšavi (kw. B35-7-9).
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Akademski srebrni lovor Poljske akademije književnosti (1938)
Državna nagrada II stepena (1964)
Nagrada Društva za promociju sekularne kulture (1965)
Sve njegove knjige prevedene su na srpski jezik i doživele su više izdanja. Izdavač, Agencija Trivić 2005. godine, objavila je sabrana dela ovog popularnog pisca.