Zoran Todorović (političar)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
zoran todorović
Lični podaci
Datum rođenja(1959-02-26)26. februar 1959.
Mesto rođenjaŠabac, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Datum smrti24. oktobar 1997.(1997-10-24) (38 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SR Jugoslavija
Profesijapolitikolog
Delovanje
Član SKJ od1976.
predsednik GK SSRN Beograda
Period19891990.
PrethodnikDragan Tomić
Naslednikfunkcija ukinuta
Generalni sekretar JUL
Period19951997.
NaslednikRatko Krsmanović

Zoran Todorović (Šabac, 26. februar 1959Beograd, 24. oktobar 1997) bio je srpski političar i privrednik. Poznat je po nadimku Kundak, kako su ga nazivali politički protivnici.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Šapcu 26. februara 1959. u radničkoj porodici. U rodnom mestu je završio osnovnu školu i gimnaziju „Vera Blagojević”. Politički se aktivirao još tokom gimnazijskih dana i 1976. postao član Saveza komunista Jugoslavije.[1]

Tokom studija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu upoznao se i zbližio sa profesorom Radošem Smiljkovićem, a bio je i student prodekan. Potom je postao sekretar Predsedništva Univerzitetskig komiteta Saveza komunista na Univerzitetu u Beogradu, gde se sprijateljio sa profesorkom Mirom Marković, suprugom Slobodana Miloševića. Bio je jedan od njenih najbližih prijatelja, što je znatno uticalo na njegovu dalju karijeru.[2] Aprila 1986. izabran je za člana Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda i jednog od izvršnih sekretara Predsedništva Gradskog komiteta.[3] Nakon dvogodišnjeg mandata, 8. juna 1988. postao je sekretar Predsedništva Gradske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Beograda,[4] a 10. oktobra 1989. izabran je za predsednika Predsedništva SSRN Beograda.[5] Na ovoj funkciji ostao je do 31. oktobra 1990. kada su konstituisanjem Gradskog odbora Socijalističke partije Srbije za Beograd, prestali da postoje Gradska konferencija SSRN i Gradski komitet SK Beograda.[1]

U godinama pred uvođenje višepartijskog sistema, stekao je veliku popularnost razvijanjem pluralizma u gradskoj organizaciji Socijalističkog saveza, a januara 1990. organizovao je proslavu pravoslavnog Božića, koju je prenosila Televizija Beograd. U ovom periodu dobio je nadimak „Kunadak”. Jula 1989. izlaganje Stanka Matijaševića, predsednika Gradskog odbora SUBNOR Beograda, koji se protivio dodeli Sedmojulske nagrade Matiji Bećkoviću, nazvao je „kundačenje”. Kako se kasnije i sam prilično oštro odnosio prema političkim protivnicima, od njih je dobio ovaj nadimak.[2]

Godine 1990. prešao je u privredu i postao zamenik generalnog direktora Složenog preduzeća naftne i hemijske industrije Jugoslavije. Potom je bio zamenik generalnog direktora Naftne industrije Srbije (NIS), a od jula 1997. generalmi direktor naftnog preduzeća „Beopetrol”. Nakon osnivanja Jugoslovenske levice (JUL) 1994. postao je njen član, a od 1995. fo smrti je bio njen generalni sekretar.[1]

Ubijen je u atentatu 24. oktobra 1997. u Beogradu, kada ga je nepoznati ubica u upucao ispred zgrade „Beopetrola” na Novom Beogradu.[1] Sahranjen je na Novom bežanijskom groblju.[6][7]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]