Иверак (риба)
| Evropski iverak | |
|---|---|
| |
| |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Actinopterygii |
| Red: | Pleuronectiformes |
| Porodica: | Pleuronectidae |
| Rod: | Platichthys |
| Vrsta: | P. flesus
|
| Binomno ime | |
| Platichthys flesus | |
| Sinonimi[2] | |
| |
Iverak (Platichthys flesus) je riba evropskih obalnih voda, te se pojavljuje od Bijelog mora na sjeveru do Sredozemnog i Crnog mora na jugu. U Sjedinjene Američke Države i Kanadu je uvezena slučajno kroz transport.
Iverak je obično ovalnog oblika. Uobičajeno raste u dužinu oko 30 centimetara, mada su zabilježene dužine i do 60 centimetara. Gornja površina ribe je smeđe ili maslinaste boje sa crvenkastim mrljama i smeđim mrljama. Ova riba može promijeniti boju u skladu sa svojom pozadinom, pružajući efikasnu kamuflažu. Donja strana ribe je biserno bijela, što ribi daje jedno od uobičajenih naziva, a to je bijela pahuljica.
Opis[uredi | uredi izvor]
Iverak je pljosnata riba sa ovalnim tijelom, širine oko polovine dužine. Maksimalna zabilježena dužina je 60 centimetara, a maksimalna zabilježena težina je 14 kilograma. Ipak, uobičajena dužina zrelih jedinki je oko 50 centimetara. [3]
Riba je spljoštena bočno, te pliva i leži na jednoj strani. Tokom razvoja ribe, njene oči prelaze na desnu stranu ribe i ono što se čini da je njena gornja površina je, u stvari, njena desna strana. Oko 30% slučajeva oči se pomijeraju u lijevu stranu, i u tom slučaju lijeva strana ribe postaje njena gornja. Riba ima veoma mala usta na kraju svoje tupo istaknute glave. Gornja površina je buđasta, maslinasta ili blijedo smeđa, sa većim mrljama tamnije braon i nekih nepravilnih crvenkastih mrlja. Donji dio ribe je neprozirno, biserno bijeli, što ribama daje naziv bijela pahuljica. Bočna linija je gotovo ravna i teče po sredini gornje površine zakrivivši se oko kratkih pektoralnih peraja. Koža joj je hrapava.
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]
Iverak je porijeklom iz sjeveroistočnog Atlantskog okeana i Sredozemnog mora. Može se pronaći od Barentsovog, Bijelog i Baltičkog mora do Grčke, Turske, Crnog mora i sjevernoafričke obale. Uvedena je u Iran, a nastanjena je i uz istočnu obalu Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Obično se nalazi blizu obale, u vodi dubine od oko 100 metara i na pješčanim ili blatnjavim podlogama koje su podložne kamuflaži. [1]
Ova riba se može pronaći i u ušćima gdje je tolerantna na niske nivoe saliniteta. Dio svog životnog ciklusa često provodi u slatkoj vodi i veoma često ulazi i u rijeke. Na Britanskim ostrvima pronađena je sve do unutrašnjosti. Za razliku od atlantskog lososa, hrani se u rijekama i ponovo izlazi na more prije mriješćenja.
Život[uredi | uredi izvor]
Iverak živi i hrani se na morskom dnu i u vodama koje su neposredno iznad. Uglavnom je noćno stvorenje, dok se tokom dana odmara na morskom dnu. Hrani se školjkašima i bezkičmenjacima, poput škampi, polihejastih glista, mekušaca i sitnih riba.
Iverak ostavlja slatku vodu u jesen i često se može naći u ušćima kada se pojave prvi mrazovi. Tada riba prelazi u dublju vodu gdje prezimi. U proljeće migrira na mrijestilište, putujući dnevno tri do četiri kilometra, prilikom čega se ne hraneći uopšte. Mriještenje se vrši između februara i maja. Ženka otpušta oko milion jaja koja su lakša od vode. Mužijak oslobađa spermu koja takođe pluta, a oboje jajašca i sperma se izdiže na površinu. Tada se jaja oplođavaju i izliježu nakon šest do jedanaest dana u zavisnosti od temperature vode. Mladi su planktonski i plutaju ka obali, te koriste selektivni transport plimnog toka da bi migrirale u ušća i rijeke. Dok su još mlade, žive u plitkim vodama, ušćima i vodama stalne slanosti. Postaju zreli dok su još relativno mali, mužijaci kada narastu do 11,5 centimetara, a ženke kada narastu do 18 centimetara. Evropski iverak ponekad hibridira sa iverkom zlatopjegom, naročito u zapadnom dijelu Baltičkog mora gdje je ovaj hibrid uobičajen.
Evropski iverak se koristi za ljudsku ishranu, ali nije toliko cijenjen kao, na primjer, iverak zlatopjeg. Najvažniji ribolov se vrši u Baltičkom moru i u vodama u okolini Holandije i Danske. U 2010. godini sveukupni svjetski ulov ove ribe iznosio je devetnaest hiljada tona. Riba se prodaje svježa ili smrznuta, a može se pržiti, kuvati, kuvati na pari, peći ili pripremati u mikrotalasnoj.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Munroe, T.A. (2010). „Platichthys flesus”. The IUCN Red List of Threatened Species. 2010: e.T135717A4191586. doi:10.2305/IUCN.UK.2010-4.RLTS.T135717A4191586.en. Preuzeto 25. marta 2018.
- ^ a b Bailly, Nicolas (2013). „Platichthys flesus (Linnaeus, 1758)”. World Register of Marine Species. Pristupljeno 31. 8. 2013.
- ^ Froese, Rainer; Pauly, Daniel; ur. (2018). Platichthys flesus ” na FishBase-u. [verzija na datum: February 2018]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
| Državne | |
|---|---|
| Ostale | |
