Ivo Šuste
| Ivo Šuste | |||
|---|---|---|---|
| Lični podaci | |||
| Datum rođenja | 16. decembar 1903. | ||
| Mesto rođenja | Split, | ||
| Datum smrti | 22. februar 1977. (73 god.) | ||
| Mesto smrti | Zagreb, | ||
| Seniorska karijera | |||
| Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
| 1920—1924 1924—1926 |
Hajduk Split Konkordija |
87 |
(1) |
| Reprezentativna karijera | |||
| 1934 | Jugoslavija | 3 | (0) |
| Trenerska karijera | |||
| 1934—1935 | Jugoslavija | ||
Ivo Šuste (Split, 16. decembar 1903 — Zagreb, 22. februar 1977) bio je hrvatski fudbaler i fudbalski trener, veslač, novinar i plivač. Igrao je na poziciji golmana, a posle je igrao i u napadu. Nakon što je prestao igrati fudbal, radio je kao novinar.
Karijera[uredi | uredi izvor]
Trenirao je veslanje u Gusaru iz Splita.[1] 1923. je igrao u sastavu Hajduka iz Splita koji je bio državni prvak. U Hajduku je bio od 1920. do 1924. godine. Zbog školovanja je otišao u Zagreb. Tamo je igrao za Konkordiju za koju je igrao do 1926. godine, nakon čega radi kao novinar. Posao ga je odveo u Beograd de je bio dopisnik novina iz Zagreba. 1934. je postao trener jugoslovenske reprezentacije. Jugoslaviju je vodio sa trojicom trenera, za izbor igrača s Matom Miodragovićem iz Beograda i Petrom Plešom iz Zagreba. Prvi put je vodio 26. avgusta u Beogradu protiv Poljske, a zadnji put 1. januara 1935. u Atini protiv Rumunije.[2]
Jeseni 1938. je bio deo akcijskog odbora koji je bio sastavljen radi reorganizovanja hrvatskog fudbala u samostalnu reprezentaciju i odvajanja hrvatskog sporta od jugoslovenskog. U njemu su bili: Ivo Kraljević iz Građanskog, Marijan Dujmović i Lucijan Kovačić iz HAŠK-a, Ivo Šuste iz Hajduka, Bogdan Cuvaj iz Konkordije.[3] Postao je utemeljivač hrvatske sportske sloge, vrhovnog sportskog tela Banovine Hrvatske, u kojoj je postao tajnikom skupa s Josipom Horvatom. Radio je do 7. aprila 1941. godine. Uspostavom NDH, jednom je išao u ministarstvo na razmenu mišljenja kod predstavnika za sport Josipa Miljkovića zajedno s Tihomirom Majcenom i Ivom Kraljevićem. Do obnove Hajduka nije bio više uključen u sport.
Kad je Hajduk obnavljao svoj rat u Drugom svetskom ratu, Šuste je bio u Zagrebu. Bio je u drugoj grupi igrača kojima se uputilo poziv za odlazak na Vis obnoviti Hajduk: Ivo Šuste, Fabjan Kaliterna, Ante Bakotić, Tonči Bonačić, Gajo Rafaneli, Šime Milutin, Ante Kesić, Josip Lin, Ratko Kacijan, Zvone Koceić Pićo, Veljko Poduje, Vlado Kragić, Ivo Kurir, Đuro Purišić. Šuste se odazvao pozivu.[4]
Posle rata bio je bio plivač. Mnogo je doprineo uspesima Mladosti. Predsedavao je Hrvatskim plivačkim savezom.
Rođak je hrvatskog predsednika Matice hrvatske Igora Zidića. Još dok je Zidić bio student istorije umetnosti, Šuste mu je poklonio pisaći stroj.
Iz Šustine ostavštine je ostao Hrvatski sportski muzej koji je preuzeo plivački klub – HAŠK 1913.[5]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nacional Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. april 2012) Igor Zidić - devetnaest opasnih godina karizmatičnog modernista
- ^ (engleski) RSSSF Yugoslavia National Team List of Results 1930-1939
- ^ HRHB.info, Forum hrvatskih integralista Nogometni vremeplov: HŠK Hajduk Split i Hrvatski nogomet za vrijeme Banovine Hrvatske
- ^ Baština 35 23-42, Split 2009. Mladen Cukrov: Šezdeset pet godina obnove Hajduka na otoku Visu, str. 30.
- ^ Muzejski dokumentacijski centar Hrvatski športski muzej
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Solinska kronika Jurica Gizdić: NOGOMETNE PRIČE IZ BIJELOGA U DRŽAVNI DRES Ivo ŠUSTE - Branič snažnoga i čistoga udarca, 15. oktobra 2011.
