Istorija Jugoslavije (knjiga)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Istorija Jugoslavije istoriografsko delo Vladimira Ćorovića, jednog od najznačajnijih srpskih istoričara prvi put je objavljeno 1933. godine. Štampana je na velikom formatu na 614 strana dvostubičnim tekstom, a u okviru teksta se nalazi oko 100 ilustracija. To je prvo delo koje prikazuje ukupnu prošlost Srba, Hrvata i Slovenaca. Kratke i popularne istorije ovih naroda pre Ćorovića su pisali Stanoje Stanojević, Vasilj Popović i Anton Melik ali ih je svojim delom Ćorović nadmašio. Prilikom stvaranja ovog dela koristio je ranije istoriografske rezultate, ali se oslanjao i na svoja istraživanja.

Delo je pisano bez naučnog aparata jer je bilo namenjeno širokoj čitalačkoj publici. Pregled počinje od dolaska Slovena na Balkansko poluostrvo, a završava se 1930. godinom. Tekst je podeljen u pet većih celina. Za međaše istorije uzeo je 12. vek, Kosovsku bitku, bitku na Mohaču i Prvi srpski ustanak. Nije prihvatio podelu koju je primenio njegov učitelj Konstantin Jireček.

Knjigu je napisao iskreni poklonik ujedinjenja Jugoslavije. Ćorović je ideju jugoslovenstva prihvatio još kao učenik uoči Prvog svetskog rata. Istorija Jugoslavije nije u svim krugovima prihvaćena oduševljeno ali su je pozitivno ocenili Ćorovićevi savremenici: Vasilj Popović, Aleksa Ivić i Ferdo Šišić. Saglasni su da je ostao veran načelu koji je izneo u predgovoru- istoriji je jedina dužnost da utvrdi činjenice i iznese punu istinu. Ferdo Šišić je rekao:

On je jednakom simpatijom gledao na Srbe, Hrvate i Slovence; nigdje se ne oseća kakav žalac intolerancije, budi vjerske, budi političke... S ovoga gledišta treba da Ćorovićeva Istorija Jugoslavije služi kao uzor našim istoričarima.

— Ferdo Šišić o Ćorovićevoj Istoriji Jugoslavije

Više pažnje posvetio je istoriji naroda nego država. Zastupao je stav da političke granice nisu predstavljale stvarne ograde među plemenima. Verovao je da se u narodu izgrađivala svest o zajednici sa kojom su dalekovidiji umovi računali. Ostajući veran ovoj pretpostavci uvek je tražio elemente spajanja, a ne razdvajanja. Radovan Samardžić u ovome nalazi slabu stranu ovog dela. Drugo izdanje knjige je objavljeno 1989. ali sa negativnim kritikama Radovana Samardžića.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]