Pređi na sadržaj

Katarina Ivanovna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Katarina Ivanovna
Lični podaci
Puno imeParaskeva Ivanovna
Datum rođenja(1691-10-20)20. oktobar 1691.
Mesto rođenjaMoskva, Rusko carstvo
Datum smrti14. jun 1733.(1733-06-14) (41 god.)
Mesto smrtiSankt Peterburg, Rusko carstvo
Porodica
SupružnikKarl Leopold
RoditeljiIvan V
Paraskeva Saltikova
DinastijaRomanov

Katarina Ivanovna (rus. Екате́рина Ива́новна, rođena 20. oktobra 1691. u Moskvi, umrla 14. juna 1733. u Sankt Peterburgu) je bila ruska princeza, ćerka cara Ivana V Aleksejeviča i sestra ruske imperatorke Ane Ivanovne.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Katarina je rođena u Moskvi a na krštenju kumovi su bili su njen ujak car Petar I i njena tetka princeza Tatjana (ćerka cara Mihaila I. Ona je bila treća od pet kćeri, ali su prethodne rano umirale pa je tako bila najstarije dete svojih roditelja. Još dve sestre su rođene kasnije: Ana, buduća ruska carica i Paraskeva. Katarina je veći deo svog detinjstva provela u Ismailovu. Kao i ostale sestre bila je dobro obrazovana učeći nemački i francuski jezik, ples i ponašanje. 1708. godine cela porodica se preselila u novu prestonicu, Sankt Peterburg.

Brak[uredi | uredi izvor]

Prema savremenicima, Katarina je bila niža devojka, tamne kose i belog lica. Takođe i veoma popularna u društvu zbog svog šarma. Na zahtev njenog ujaka Petra I, udala se 19. aprila 1716. godine sa Karlom Leopoldom, vojvodom Mekleburn-Šverina. I ovo je bio jedan od brakova koje je inicirao Petar, a sve u svrhu stvaranja saveza sa zapadnim zemljama. Tako je ovaj brak stvorio politički savez Rusije i Meklenburga protiv Švedske. Prema bračnom ugovoru, vojvoda se složio da njegova buduća supruga ostane u pravoslavnoj veri i da godišnje dobija 6.000 talera. Zauzvrat, Petar je doprineo tom vojvodstvu da osvoji grad Vismar.[1] U braku su dobili dve ćerke, a jedna je umrla odmah po rođenju.

Zbog Karlovog zlostavljanja, Katarina se vraća u Rusiju 1722. godine sa ćerkom. Iako se formalno nisu razveli, nikada se više nisu videli.

Povratak u Rusiju[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti Petra II 1730. godine, vrhovni savet je smatrao da je ona kandidat za presto kao najstarija ćerka Ivana V. Ipak zbog straha da će njen supružnik dobiti veći uticaj u Rusiji, odlučilo se da to bude njena mlađa sestra Ana, jer se smatralo da je poslušnija. Zbog tajnog saveza sa pomorskim oficirom Mihailom Andrejevičem dovelo je do njenog izgnanstva na Ural.[2] 12. maja 1733. godine, Katarina je pokrstila svoju ćerku u pravoslavnu veru, dobijajući ime Ana Leopoldovna,[3] kako bi postala prihvatljiva naslednica prestola. To će kasnije svakako biti od značaja.[4] Katarina je umrla mesec dana kasnije i sahranjena je pored svoje majke u manastiru Aleksandra Nevskog.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Fjodor Romanov
 
 
 
 
 
 
 
8. Mihail I Fjodorovič
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Ksenija Šestova
 
 
 
 
 
 
 
4. Aleksej I Mihajlovič
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Lukijan Streščov
 
 
 
 
 
 
 
9. Jevdokija Strešneva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Ana Volkonskaja
 
 
 
 
 
 
 
2. Ivan V Aleksejevič
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Danil Miloslavski
 
 
 
 
 
 
 
10. Ilja Miloslavski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Marija Miloslavskaja
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Katarina Ivanovna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
12. Photr Saltikov
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Fjodor Saltikov
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Paraskeva Saltikova
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
14. Mihail Tatiščev
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Ana Tatiščeva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ (jezik: ruski)„ЭЭSBE/Ekaterina Ioannovna”. ru.wikisource.org. Pristupljeno 13. 11. 2017. 
  2. ^ I. V Kurukin. Biron (ŽZL). Molodaя gvardiя. (2006). str. 215.
  3. ^ (jezik: ruski)„ЭSBE/Anna Leopolьdovna”. ru.wikisource.org. Pristupljeno 13. 11. 2017. 
  4. ^ Jelačić, Aleksej (1929). Istorija Rusije. Beograd: Srpska književna zadruga. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]