Kiprijan Kijevski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kiprijan Kijevski
Sveti Kiprijan Kijevski
Lični podaci
Datum rođenja1336.
Mesto rođenjaVeliko Trnovo, Drugo bugarsko carstvo
Datum smrti29. septembar 1406.(1406-09-29) (75/76 god.)

Sveti mitropolit Kiprijan (rus. Киприан; 1330—1406) je ruski svetitelj i mitropolit grada Kijeva, Rusije i Litvanije (1375—1380) i mitropolit kijevski i sve Rusije (1389—1406), književnik i prevodilac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je oko 1330. godine u Velikom Trnovu. Bio je Srbin[1] po nacionalnosti, prema ruskom istoričaru N. Nadeždinu[2]; stariji rođak - stric srpskog hroničara Grigorija Camblaka kojeg je sreo 1379. godine tokom proputovanja u Trnovu.[3] Zamonašio se u manastiru Kilifarevo. Ubrzo je napustio Bugarsku i otišao prvo u Carigrad, a zatim na Svetu goru, oko 1363. godine.

Na Svetoj gori Kiprijan je upoznao i postao prijatelj sa predstavnicima isihazma i patrijarhom Filotejem Carigradskim (1354—1355. i 1364—1376). Tamo se bavio prevođenjem i prepisivanjem knjiga bogoslužbenih, a i sam je pisao, pošto je bio vrlo učen.[4] Pisao je kasnije u Rusiji poslanice, opisao život Sv. Petra, gramatu opraštanja i drugo. Vredno pažnje je njegovo delo zvano "Kiprijanski rukopis"[5] iz 14. veka, nastao u Rusiji, koji se u okviru "službenika" (knjige) njegovog čuvao u moskovskoj Sinodijalnoj biblioteci. Autor je u njemu opširno opisao obred "obručenja i venčanja" u pravoslavnoj crkvi.

Carigradski patrijarh Filotej ga je postavio za mitropolita Kijeva. Bio je u stvari prvo mitropolit Galički (od 1376)[6] a potom i cele Rusije. Kiprijan je odneo sa sobom u Rusiju mnogo staro-srpskih rukopisa.[7] Podigao hram u čast triju velikih jeraraha: Svetog Vasilija Velikog, Svetog Grigorija Bogoslova i Svetog Jovana Zlatousta. Velike nevolje pretrpeo je kao mitropolit, no sve je podneo blagodušno, i svojim plodotvornim radom mnogo koristio Ruskoj crkvi. U zvanju mitropolitskom proveo blizu trideset godina. Upravljao je ruskom crkvom 1381−1383. i 1390−1406. godine. Doživeo duboku starost, a pred smrt napisao jednu oproštajnicu, koja mu je pročitana na grobu.

Umro je 16. septembra 1406. godine. Postao je kao najznačajniji crkveni upravljač i pisac - ruski svetac.[8] Njegove svete mošti čuvaju se u Uspenskoj crkvi u Moskvi.[9]

Pravoslavna crkva proslavlja Svetog Kiprijana Kijevskog 16. septembra po julijanskom kalendaru. Njegov lik je ovekovečio ruski ikonopisac I.K.Kondrat, na freski u Krsto-Blagoveštenskoj crkvi srpskog podvorja u Moskvi.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Sion", Beograd 31. januar 1875.
  2. ^ "Sion", Beograd 1874.
  3. ^ "Otadžbina", Beograd 1. jul 1880.
  4. ^ "Otadžbina", Beograd 1. januar 1889.
  5. ^ "Istočnik", Sarajevo 1901.
  6. ^ "Istočnik", Sarajevo 31. jul 1901.
  7. ^ "Sion", Beograd 5. oktobar 1874.
  8. ^ "Školski list", Sombor 1898.
  9. ^ "Sion", Beograd 24. decembar 1874.
  10. ^ "Sion", Beograd 21. april 1875.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]