Konzervativna stomatologija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amalgamska plomba na donjem kutnjaku

Konzervativna stomatologija je grana stomatologije koja obuhvata tzv. operativnu stomatologiju (bolesti zuba) i endodonciju. Iako u medicinskoj praksi konzervativno lečenje često u sebi nosi smisao alternative hirurškom lečenju, konzervativna stomatologija odstupa od takvog stereotipa jer metode koje se primenjuju u operativnoj stomatologiji se baziraju na hirurškim tj. mikrohirurškim konceptima.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Prvi dokumentovani dokazi o primeni današnjih koncepta su 9000 godina stari i datiraju iz doba neolita. U areheološkom nalazištu Mehrgarh, Palestina su pronađeni zubi na kojima se vide tragovi rada bušilice. Od kroz istoriju su ljudi koristili različite načine ispunjavanja kaviteta te su pronađeni zubi u čije kavitete su postavljani plemeniti metali, parčići drveta, školjke, drago kamenje itd. Početkom 19. veka se javlja mešavina žive i različitih metala kao jedan od materijala za ispun izbora i time počinje era dentalnog amalgama. Giovanni d' Arcoli prvi predlaže primeni tankih zlatnih folija za ispune. Početkom 1960-ih se u stomatologiju uvede i smole kao material izbora čime se javlja alternativa dentalnom amalgamu, a to su bili kompozitni ispuni.

Predmet izučavanja[uredi | uredi izvor]

Predmet izučavanja ove grane stomatologije jestu urođena i stečena oštećenja tvrde zubne supstance. Od urođenih su najznačajnije anomalije tvrdih zubnih supstanci (aplazije, hipoplazije, displazije) a od stečenih oštećenja najčešći je karijes zuba ali se izučavaju i druge tzv. nekariozne lezije. Obzirom da je karijes zuba najčešći i najučestaliji uzročnih oštećenja danas se prilazi ovom oboljenju sa ogromnom pažnjom tako da se u stomatološkim krugovima često koristi i termin kariologija kao termin kojim se opisuje delatnost. Osim etiologije i patogeneze bolesti tj. oštećenja konzervativna stomatologija izučava i stomatološke materijale koji se koriste za ispunjavanje kaviteta nakon preparacije. Proces preparacije kaviteta i postavljanje dentalnih ispuna je žargonu nazvan popravka zuba i postavljanje plombe.

Specijalizacija[uredi | uredi izvor]

U Srbiji se konzervatina stomatologija još uvek izučava zajedno sa endodoncijom zbog svoje bliskosti u anatomskom, fiziološkom, dijagnostičkom i terapijskom smislu. Titula specijaliste bolesti zuba i endodoncije stiče stomatolog nakon završene trogodišnje specijalizacije i položenog specijalističkog ispita. U toku specijalističkog staža se stiču znanja i veštine iz domena biologije, anatomije, fiziologije, patologije zuba i ostalih grana medicine i stomatologije koje su vezane za bolesti zuba.

Popravka zuba[uredi | uredi izvor]

Kompozitni ispun tj. bela plomba

Preparacija kaviteta i postavljanje ispuna predstavlja jednu od najraširenijih medicinskih intervencija. Razlog je velika rasprostranjenost zubnog karijesa. Procedura je se zasniva na konceptima hirurgije tj. uklanjanje bolesnog do zdravog. Ručnim ili mašinskim dentalnim instrumentima se uklanja kariozno raspadnuta zubna supstanca sve do zdrave zubne supstance po kriterijumima koji se zasnivaju na naučnim temeljima. Nakon toga se u pripremljen kavitet postavlja adekvatan ispun. Danas se najčešće koriste ispuni od dentalnog amalgama, kompozitni ispuni i glas jonomer cementi.