Krupačka banjica

Koordinate: 43° 14′ 33″ S; 22° 20′ 28″ I / 43.2425° S; 22.341111° I / 43.2425; 22.341111
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
43° 14′ 33″ S; 22° 20′ 28″ I / 43.2425° S; 22.341111° I / 43.2425; 22.341111
Krupačka banjica
Tip Kraško
Izdašnost 0,10 — 0,15 m3/s
Temperatura vode 16,5 — 17,5 °C
Planinski venac Svrljiške planine
Geoprostor Belopalanačka kotlina
Oblast Jugoistočna Srbija
Država Srbija
Krupačka banjica na karti Srbije
Krupačka banjica

Krupačka banjica je termomineralni lekoviti kraški izvor u slivu reke Nišave u Belopalanačkoj kotlini.[1]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Krupačka banjica se nalazi zapadno od sela Krupca, ka Božinom oku blizu Krupačkog vrela zvanog „Modro oko”, u opštini Bela Palanka u Pirotskom okrugu.

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Krupačka banjica se nalazi neposredno ispod sipara i vertikalnih stena Rustičine, na samoj ivici aluvijalne ravni reke Nišave, na visini 1 — 1,5 m iznad nivoa reke, u razbijenim izvorištima, na dodiru dna kotline i krečnjačkog oboda.

Izvorište

Nema određeno izvorište, koje je razuđeno, a voda izbija iz siparskog materijala na više mesta, tako da je izvorišna zona dugačka skoro 50 m. Ispod izvorišta je obrazovano, veliko, tresetište koje se pruža do obale reke.[2]

Izdašnost izvora je procenjena na 10 – 15 l/s, a temperature vode se kreće od 16,5 — 17,5 stepeni.[3]

Nakon destabilizaciju nivoa vode, koja je usledila posle kaptiranja vrela Modrog oka, jedini izvor za napajanje tresave je preostala Krupačka banjica.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dr Jovan B. Petrović, Dubinska kraška vrela u kršu Istočne Srbije. Glasnik SGD, UDC 911.2:551.4(497.11) sveska LXXXII - Br. 2 2002. Originalan naučni rad str. 3-17
  2. ^ Petrović, J. (1998). Priroda Bele Palanke i srednjeg Ponišavlja. Institut za geografiju, Novi Sad
  3. ^ Petrović J. (1953): Izvori, vrela i tresave u Belopalanačkoj kotlini, Glasnik Srpskog geografskog društva br.1, Beograd
  4. ^ Krupačka banjica U: Termomineralne vode, Pregled ispitivanih mineralnih i termalno mineralnih izvora”. Opština Bela Palanka. Pristupljeno 12. 3. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Osnovna geološka karta SFRJ, (1971). Bela Palanka 1:100000, List K 34-33, Niš 1:100000, List K34-32, Savezni geološki zavod, Beograd.
  • Topografske karte Srbije, razmere 1:50000 (listovi: Bela Palanka 3 i Bela Palanka 4); razmere 1:100000 (listovi: Niš i Bela Palanka) i 1:200000 (list Niš)
  • Cvijić, J. (1996). Suva planina i karst Valožja. Sabrana dela Jovana Cvijića, Knjiga 13, Morfologija i hidrografija Istočne Srbije, Srpska akademija nauke i umetnosti i Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, p. 194-200.
  • Cvijić, J. (1996). Izvori, tresave i vodopadi u Istočnoj Srbiji. Sabrana dela Jovana Cvijića, Knjiga 13, Morfologija i hidrografija Istočne Srbije, Srpska akademija nauke i umetnosti i Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, p. 97-193.
  • Stanković, S. (1997). Geografija Ponišavlja, Srpsko geografsko društvo, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]