Minoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Minoj
OtacZevs
MajkaEvropa
SupružnikPasifaja
PotomstvoKatrej, Arijadna, Fedra, Eurymedon, Nefalion, Deucalion of Crete, Androgej, Glaucus, Akakalida, Xenodice

Minoj ili Minos je bio legendarni kralj Krita. Roditelji su mu Zevs i Evropa. Minojska civilizacija iz perioda bronzanog doba na Kritu je bila imenovana po njemu. Sa svojom ženom Pasifajom imao je brojne potomke, od kojih su ćerke Arijadna i Fedra poznatije nego sinovi.[1][2]

Za Atinjane on je bio okrutni i bezdušni tiranin koji je žrtvovao živote njihove dece Minotauru koje je Atina morala svake devete godine poslati 7 mladića i 7 devojaka u znak osvete za smrt svog sina Androgeja. Na svom dvoru je držao Dedala i Ikara. Pošto je Dedal napravio lavirint, Minos ih je zatvorio u jednu kulu odakle su pobegli odletevši, prilikom bega Ikar se utopio. Tražeći Dedala, našao je smrt na Siciliji na dvoru kralja Kokalusa, gde ga je kraljeva kćer zalila kipućom vodom i ubila.

Minos se u grčkoj književnosti prvi put pojavljuje kao kralj Krita u Homerovoj Ilijadi i Odiseji. Minos se konsultovao sa Zevsom svakih devet godina, a Zevs mu je dao i zakone koje je primenio u svoj kraljevstvu.

Kada je Minosov sin Androgej pobedio na Panatenejskim igrama kralj Egej ga je poslao na Maraton da se bori protiv bika. Tako je Androgej poginuo, a Minos, ogorčen zbog toga traži od Zevsa da kazni Atinu i atinjane zbog toga.[3] Grad pogađaju kuga i glad, a proroci govore atinjanima da ispune sve zahteve koje Minos bude zahtevao kako bi izbegli kaznu. Tad atinjani pristaju da mu svakih devet godina šalju sedam dečaka i sedam devojčica za žrtvovanje Minotauru, potomku iz zoofilskog odnosa Minosove žene Pasifaje sa bikom koga je Posejdon poslao Minosu i koji je bio zatočen u Dedalovom lavirintu ispod Minosove palate.

Nakon smrti postao je jedan od sudija u Hadu, zajedno sa bratom Radamantom i Eakom. Donosio je konačnu odluku gde će ići duša pokojnika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Minos Greek mythology”. Britannica. Pristupljeno 29. 1. 2021. (jezik: engleski)
  2. ^ „Minos”. Greek Mythology. Pristupljeno 29. 1. 2021. (jezik: engleski)
  3. ^ „Opšte obrazovanje”. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]