Pelaški mit o stvaranju svijeta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pelaški mit o stvaranju svijeta je legenda o stvaranju svijeta nastala u narodu koji se nazivao Pelazgi, u prehelenskom dobu matrijarhata, kao dio monoteističkog religijskog sistema u kojem postoji jedna vrhovna boginja koja vlada svijetom i drugim božanskim bićima.

Mit[uredi | uredi izvor]

Po pelaškom mitu o stvaranju svijeta, u početku se Eurinoma, boginja svih stvari, podigla naga iz haosa i, ne našavši ništa čvrsto na šta bi stala, odvojila vodu od neba, „igrajući usamljena na talasima“. Tako je igrala krećući se prema jugu, a vjetar koji je stvarala svojom igrom učinio joj se kao nešto novo i naročito, kao nadahnuće za stvaranje, te je uzela taj sjeverni vjetar i protrljala ga između ruku, i kao čudom tada se stvorila velika zmija Ofion.

Eurinomi je bilo hladno, i da bi se zagrijala počela je da igra još jače što je kod Ofiona izazvalo požudu pa se obavio oko njenih božanskih udova i spojio se s njom. Zbog toga se vjeruje da sjeverni vjetar, Sjeverac, kojeg zovu još i Borej, oplođava ženski rod, i kobile često okreću svoje zadnjice prema vjetru i ždrijebe se i bez pastuva.

Kad je zatrudnjela, Eurinoma je uzela lik golubice i, ležeći na talasima određeno vrijeme, snijela sveopšte jaje. Ofion se na njenu zapovijest obavio oko tog jajeta sedam puta i grijao ga dok se nije rasprsnulo i iz njega izašla Eurinomina djeca - zemlja sa svim stvarima: Suncem, Mjesecom, planetama i zvijezdama, planinama, rijekama, životinjama i biljkama.

Isprva su Eurinoma i Ofion izabrali Olimp za svoj zajednički dom, ali poslije nekog vremena Ofion je počeo da vrijeđa Eurinomu i da govori kako je on sam stvorio čitav svijet. Uvrijeđena, Eurinoma ga je zgazila petom, izbila mu zube i prognala ga u podzemni svijet u mračnu pećinu. Poslije toga je stvorila sedam planetarnih sila i nad svakom od njih postavila po jednog Titana i jednu Titanku; nad Suncem je postavila Teju i Hiperiona i dala im moć osvjetljivanja, nad Mjesecom Febu i Atlanta i dala im moć opčinjavanja, Dionu i Krija nad Marsom i dala im silu rasta, Metidu i Keja nad planetom Merkur i dala im mudrost, Temidu i Eurimedonta nad Jupiterom i podarila im kontrolu nad zakonom, Tetiju i Okeana nad Venerom i dala im moć ljubavi i Reju i Hrona nad Saturnom kojima je podarila moć mira.[1]

Analiza[uredi | uredi izvor]

Ovaj vjerski sistem je nastao u doba matrijarhata, kada nije bilo bogova i sveštenika, već samo glavna boginja Eurinoma i njene sveštenice, pošto je žena bila vladajući pol, a muškarac je predstavljao tek nemoćnu žrtvu žene. Čak se nije priznavalo ni da muškarac oplođuje ženu, nego da žene zaista bivaju oplođene sjevernim vjetrom, ili čak slučajno, ako bi pojele insekta ili pasulj. Nasljedstvo je prenošeno isključivo ženskom linijom, a zmija se smatrala reinkarnacijom mrtvih. Eurinoma, „Velika lutalica“, je u sumerskoj civilizaciji nosila ime Jahu, „Uvažena golubica“, ime koje je kasnije preneseno u jevrejsku religiju u obliku Jehove, tvorca. Marduk je na vavilonskim proljećnim igrama simbolično prepolovio golubicu kad je uveo novi svjetski poredak.

Ofion, odnosno Borej, je zmija tvorac (demijurg) u jevrejskoj i egipatskoj mitologiji, a u ranoj umjetnosti Sredozemlja boginja se stalno pojavljuje u njegovoj pratnji. Pelazgi, narod koji je tvrdio da je rođen iz zemlje i da je nastao od Ofionovih zuba, vjerovatno su bili neolitski ljudi, prispjeli na grčko poluostrvo iz Palestine negdje oko 3500 godina prije nove ere, a 700 godina kasnije su ih Heleni - doseljenici iz Male Azije, prispjeli preko Kiklada - zatekli na Peloponezu. Ime „Pelazgi“ se, međutim, široko primjenjivalo na sve narode koji su živjeli na grčkom kopnu prije Helena, tj. na domorodačke prehelenske stanovnike. Tako, Strabon navodi Euripida, koji objašnjava da su Pelazgi prihvatili naziv Danajci, kad je Danaj došao u Arg sa svojim pedeset kćerki. Njima se danas pripisuje i da su imali običaje erotskih orgija. Strabon u istom odjeljku opisuje da su oni koji su živjeli blizu Atine bili poznati kao „Pelargi“ („rode“); vjerovatno im je roda bila ptica-totem.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pelaški mit o postanju sveta” (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-01-20. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mr Goran Budžak, „Antologija grčkih mitova“, I. P. „Dom i škola“, Beograd. ISBN 978-86-83751-28-0..

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]