Podgorički sporazum (2006)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Podgorički sporazum (PS) je politički sporazum koji je sklopljen 23. marta 2006. godine u Podgorici, između Demokratske partije socijalista Crne Gore i Bošnjačke stranke. Sporazum su potpisali Milo Đukanović kao predsjednik DPS i Rafet Husović kao predsjednik Bošnjačke stranke. Ovim sporazumom usaglašeni su zajednički stavovi o raznim pitanjima koja su se odnosila na položaj Bošnjaka u Crnoj Gori, a dogovorena je i međusobna sararadnja dvije stranke u okviru kampanje za državnu nezavisnost Crne Gore. U zamjenu za podršku DPS-a rješavanju ključnih pitanja od značaja za bošnjački narod u Crnoj Gori, Bošnjačka stranka se obavezala da će crnogorske Bošnjake pozvati da na predstojećem referendumu o državnom statusu Crne Gore, koji je bio zakazan za 21. maj iste godine, glasaju za državnu nezavisnost Crne Gore.[1]

Sporazum je imao veliku političku važnost i značajno je uticao na ishod referenduma. Sporazum je takođe imao veliki značaj za rješavanje pitanja o položaju bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, a pojedine odredbe ovog sporazuma su tokom narednih godina postale predmet različitih tumačenja i čestih političkih rasprava i sporova, što se u prvm redu odnosi na pitanje o konstitutivnosti bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, kao i na pitanje o regionalnom povezivanju na širem prostoru Sandžaka.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Bošnjaci u Crnoj Gori, prema popisu iz 2003. godine
Bošnjaci u Crnoj Gori, prema popisu iz 2011. godine

Početkom 2006. godine, u vrijeme priprema za održavanje referenduma, bošnjački narod u Crnoj Gori se našao pred velikim političkim i istorijskim izazovom, koji je proisticao iz moguće državno-političke podjele Sandžaka, koja bi nastupila kao posljedica eventualnog raspada tadašnje Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Takva podjela je sa sobom nosila opasnost od dalje teritorijalne fragmentacije i političke marginalizacije Bošnjaka, što je izazivalo zabrinutost među bošnjačkim prvacima, kako u Crnoj Gori, tako i u regionu.[3]

U namjeri da osnaže politički položaj Bošnjaka u Crnoj Gori, čelnici pojedinih sošeačkih stranaka su odlučili da pristupe organizacionom objedinjavanju, što je doveo stvaranja Bošnjačke stranke, koja je osnovana 26. februara 2006. godine na velikom saboru koji je održan u Rožajama. Za predsjednika Bošnjačke stranke izabran je Rafet Husović, a usvojeni su i programski dokumenti u kojima su formulisani glavni politički ciljevi. Ključni cilj se ogledao u zahtjevu za priznavanjem konstitutivnosti bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, nezavisno od ishoda predstojećeg referenduma. Na osnivačkom saboru nije bila donijeta konačna odluka o odnosu prema refendumu, čime je ostavljen prostor za otpočinjanje političkih pregovora sa glavnim političkim činiocima u Crnoj Gori.[4][5]

Pošto su sve analize pokazivale da nezavisnost Crne Gore može biti izglasana samo uz podršku bošnjačkih glasova, rukovodstvo Demokratske partije socijalista Crne Gore je tokom marta 2006. godine uložilo velike napore u cilju pridobijanja Bošnjačke stranke. Tim povodom je došlo do kompleksnih pregovora između stranačkih rukovodstava, a ključnu ulogu u pregovorima odigrali su pojedini visoki funkcioneri DPS-a koji su bili bošnjačke narodnosti. Pregovori su rezultirali postizanjem načelne saglasnosti o ključnim pitanjima. U zamjenu za referendumsku podršku crnogorskoj državnoj nezavisnosti, rukovodstvo Bošnjačke stranke je od predstavnika DPS-a tražilo i dobilo niz obećanja, koja su se odnosila na konstitutivnost bošnjačkog naroda, garantovanu zastupljenost Bošnjaka na svim nivoima vlasti i pronalaženje niza konkretnih rješenja za neometan nacionalni i kulturni razvoj Bošnjaka u Crnoj Gori. Nacrt sporazuma se potom našao pred Glavnim odborom BS, koji je 22. marta, na sjednici održanoj u Rožajama, odlučio da prihvati sporazum. Ta odluka je bila donijeta većinom glasova, pošto se dio rukovodstva BS izjasnio protiv saradnje sa crnogosrkim vladajućim strankama. Uprkos tome, sporazum između BS i DPS je zvanično potpisan narednog dana, 23. marta 2006. godine u Podgorici, a potpise na sporazum su stavili Milo Đukanović ispred DPS i Rafet Husović ispred BS. Nakon sklapanja sporazuma, rukovodstvo BS je pozvalo bošnjačke glasače da na predstojećem referendumu podrže nezavisnost Crne Gore.[6][7][8][9]

Tokom referendumske kampanje, čelnici Bošnjačke stranke su aktivno radili na promociji državne nezavisnosti Crne Gore među bošnjačkim glasačima, a neposredno nakon samog referenduma, koji je održan 21. maja 2006. godine, postalo je očigledno da je referendumski proces uspio upravo zahvaljujući glasovima Bošnjaka, koji su u velikoj većini podržali nezavisnost Crne Gore, uzdajući se u obećanja iz Podgoričkog sporazuma. Iako je Bošnjačka stranka znatno doprinjela ostvarenju državne nezavisnosti Crne Gore, ispunivši time svoj dio sporazuma, ubrzo se pokazalo da postoje različita gledišta ne samo o konkretnoj dinamici realizacije, već i o suštini pojedinih zaključaka iz Podgoričkog sporazuma. Nedugo nakon referenduma, čelnici vladajuće DPS su počeli da relativizuju pojedine odredbe sporazuma, čime je postavljena osnova za pokretanje brojnih političkih rasprava, koje su dobile na značaju nakon donošenja novog Ustava Crne Gore (2007), koji Bošnjacima nije priznao status konstitutivnog naroda u Crnoj Gori. U međuvrijemenu, u samoj Bošnjačkoj stranci je preovladala prorežimska struja, koja je radi učešća u vlasti odustala od borbe za konstitutivnost Bošnjaka u Crnoj Gori. Uprkos tome, dio bošnjačke političke javnosti nije odustao od ključnih ciljeva koji su bili naznačeni u Podgoričkom sporazumu, tako da je i sam sporazum tokom narednih godina stekao status nezaobilazne političke teme u sklopu čestih političkih rasprava i sporova o svim pitanjima koja se odnose na politički položaj bošnjačkog naroda u Crnoj Gori.[10][11][12]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]