Sablja (policijska akcija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Operacija Sablja

Putanja bekstva atentatora odmah nakon atentata
Vreme12. mart22. april 2003.
Mesto
Srbija; Beograd, Novi Sad i drugi gradovi u Srbiji
PovodAtentat na Zorana Đinđića
Organizovani kriminal
Otmica i ubistvo Ivana Stambolića
UzrokSvrgavanje Slobodana Miloševića
Ishod

Upitna pobeda Vlade i MUP Republike Srbije;

Sukobljene strane

Jedinica za specijalne operacije

  • Podrška
  • Zemunski klan
  • Surčinski klan
  • Pojedinci iz drugih kriminalnih organizacija

Vlada Republike Srbije

Podrška

Komandanti i vođe
Milorad Ulemek
Franko Simatović  Predao se
Dušan Spasojević  
Mile Luković  
Zoran Vukojević
Vladimir Milisavljević
Miloš Simović  Predao se
Zvezdan Jovanović  Predao se
Nataša Mićić
Nebojša Čović
Žarko Korać
Zoran Živković
Čedomir Jovanović
Vladan Batić
Dušan Mihajlović
Goran Petrović
Goran Radosavljević
Jačina
1000+ 10.000+
Žrtve i gubici
2 ubijena
11 ranjenih
11.000+ uhapšeno
200+ osuđeno
7 ranjenih

Policijska akcija „Sablja“ je policijska akcija pronalaženja i hapšenja lica za koja se sumnja da su učestvovala u ubistvu premijera Zorana Đinđića, ali i ostalih lica za koje se zna da su pripadnici grupa organizovanog kriminala. Cela akcija je započela neposredno nakon ubistva premijera, 12. marta 2003. godine. Zvanično je trajala do 22. aprila 2003. godine. Predstavlja jednu od najvećih policijskih akcija u istoriji srpske policije. Za vreme ove akcije, privedeno je 11.665 osoba povezanih sa organizovanim kriminalom. Među njima je bilo mnogo javnih i estradnih ličnosti.[1]

Uzrok početka akcije[uredi | uredi izvor]

Nakon izvršenja atentata na premijera Zorana Đinđića, uvedeno je vanredno stanje, kao jedan oblik pripreme za policijsku istragu. Vanredno stanje je pomoglo da se sprovede policijska akcija, koja je služila kao obračun aktuelne vlasti sa organizovanim kriminalom. Primarni cilj vanrednog stanja i policijske akcije Sablja je bio pronalazak ubica premijera Đinđića. Aktuelna vlast je pomoću ova dva dešavanja želela da unapredi istragu o ubicama.[2]

Tok akcije[uredi | uredi izvor]

12. mart[uredi | uredi izvor]

Objava vanrednog stanja i početak akcije. U zvaničnom saopštenju vlade izneto je da je optuženo 200 ljudi za organizovani kriminal, među njima i 23 člana zemunskog klana.[3] Nataša Mićić, u to vreme v. d. predsednika Srbije, proglasila je vanredno stanje uz sledeću izjavu:

13. mart[uredi | uredi izvor]

Na informativni razgovor privedeni su Jovica Stanišić i Franko Simatović Frenki. Ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović na konferenciji za štampu u 15:30 časova obaveštava javnost da je privedeno 40 osoba i da je izvršen pretres nekoliko desetina stanova koji pripadaju članovima zemunskog klana. Iznosi se sumnja da su postojala tri atentatora, dvojica naoružana sa pištoljima i jedan naoružan sa puškom sa optičkim nišanom. Sva trojica su u teget radnim kombinezonima, sa žutim aplikacijama. Nakon pucnjave pobegli su sa adrese Admirala Geprata 14 u pravcu Balkanske ulice.[6]

U 20:00 policija izlazi sa zvaničnim obaveštenjem da je do tog trenutka uhapšeno 56 osoba, između ostalih i osmorica za koje se sumnja da su izvršili atentat na premijera. Saopštena su imena sledećih optuženih: Milorad Ulemek, Dušan Spasojević i Mile Luković. Sva trojica se nalaze u bekstvu. Takođe je rečeno da su trojica od osam do sada uhapšenih članova zemunskog klana zatražila status svedoka saradnika.[7]

14. mart[uredi | uredi izvor]

U 17:00 Brane Pećanac, direktor ogranka Interpola u Bosni i Hercegovini, objavljuje da je dobio zahtev Interpola Srbije i Crne Gore da proveri da li se na teritoriji BiH nalazi jedno lice osumnjičeno za atentat na premijera. Takođe, potvrđuje da se dotično lice ne nalazi na teritoriji BiH i ne saopštava identitet lica.[8]

U 20:00 MUP izlazi u javnost sa saopštenjem da je, zahvaljujući informacijama građana, uhapšeno još nekoliko lica za kojima se tragalo. Takođe se saopštavaju krivična dela zbog kojih se traga za nekim licima. Ta krivična dela su:

  • Otmica i ubistvo bivšeg predsednika Srbije Ivana Stambolića
  • Zločin na Ibarskoj magistrali
  • Pokušaj ubistva Vuka Draškovića u Budvi
  • nekoliko desetina otmica izvedenih u poslednjih nekoliko godina
  • Više od pedeset ubistava na teritoriji Beograda i drugih gradova
  • Organizovana trgovina narkoticima i stvaranje mreže prodavaca na teritoriji bivše Jugoslavije i Evrope
  • Korišćenje terorističkih metoda i sredstava u međusobnim razračunavanjima koja su ugrozila bezbednost svih građana (bombaški napad na preduzeće Difens Road iz Zemun Polja)
  • Pokušaj ubistva predsednika Vlade Republike Srbije, dr Zorana Đinđića, 21. februara ove godine na delu auto-puta kod hale „Limes“.
  • Ubistvo predsednika Vlade Republike Srbije, dr Zorana Đinđića, 12. marta u dvorištu zgrade Vlade.

Toga dana, policija je uhapsila 136 osoba. Od tog broja, 120 ostaju u pritvoru 30 dana. Kod uhapšenih pronađena je velika količina naoružanja, nekoliko ukradenih automobila i velika količina droge. Vlada saopštava da je do tog dana uhapšeno 180 lica.

Policija u Kuli saopštava da se Legija ne nalazi u tom mestu, što potvrđuje i predsednik skupštine opštine Kula, Željko Dvoržak.

Žarko Korać, u intervjuu za B92, govori da je glavni osumnjičeni za atentat saradnik DB-a, a drugi glavni osumnjičeni bivši komandant specijalnih jedinica DB-a. Imena ne iznosi.

15. mart[uredi | uredi izvor]

Policija saopštava da je uhapšen Mlađan Mićić zvani Pacov, jedan od vođa zemunskog klana. U istoj akciji uhapšeni su i članovi takozvane Mićićeve grupe: Saša Stojković, Radovanče Miljković, Mladen Pavlović, Dejan Živanović, Jovica Janković i Radostan Živković. Kod njih je pronađeno i zaplenjeno oružje u ilegalnom posedu, uređaji za noćno posmatranje i veći broj luksuznih automobila. Tog dana su uhapšeni i Zoran Jotić Jotka, vođa kruševačkog klana, koji je osuđen na ukupno 15 godina zatvora, Goran Obradović zvani Suša, koji je ubrzo i pušten, kao i Predrag Filipović, zbog sumnje da je trgovao oružjem i drogom. On je osuđen na 15 godina zatvora, ali je zbog dobrog vladanja pušten na slobodu 2008. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]