Tetis (okean)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Okean Tetis je delio Pangeu na dva superkontinenta: Severnoatlantsko kopno (Lauraziju) i Gondvanu

Tetis je bivši (mezozojska era) okean koji je postojao između kontinenata Gondvane i Laurazije pre otvaranja Indijskog okeana.

Terminologija i potpodela[uredi | uredi izvor]

Kao svaka nauka, geologija predstavlja sistem teorija koje stalno evoluiraju, a termini koji se koriste da opišu razne praistorijske formacije su se menjali dok su se pojavljivale potpunije teorije. Na primer, mnogi internet izvori koriste „okean Tetis“ u referenci na „more Tetis“ i obrnuto. Neki čak (greškom) koriste Atlantski okean tokom doba jure u referenci na „more Tetis“.

Zapadni kraj okeana Tetis se zove more Tetis, Zapadni okean Tetis ili Alpski okean Tetis. Ovo more je geološki predak modernog Crnog, Kaspijskog i Aralskog mora, za koja se smatra da su ostaci njegove kore. Ovaj „Zapadni Tetis“ nije bio jednodelni otvoreni okean. Sadržao je puno malih ploča, ostrvskih lukova i mikrokontinenata iz doba krede.

Istočni deo Tetisa se, slično zapadnom, zove Istočni Tetis.

Na isti način na koji je Indijski okean zamenio okean Tetis, stariji okeani su postojali pre Tetisa. Zbunjujuće, neki se isto zovu Tetis:

Istorijska teorija[uredi | uredi izvor]

1893. godine, koristeći se fosilnim dokazima sa Alpa i iz Afrike, Edvard Zis je predložio teoriju da je nekada postojalo plitko kopneno more. Nazvao ga je 'more Tetis' po grčkoj boginji Tetis. Teorija tektonskih ploča je kasnije opovrgnula mnoge delove Zisove teorije, čak utvrđujući postojanje ranije vodene površine nazvane okean Tetis. Međutim, Zisov sveukupni koncept je ipak bio relativno tačan i izvanredno maštovit za svoje vreme, tako da se njemu obično pripisuje otkriće i mora i okeana Tetisa.

Savremena teorija[uredi | uredi izvor]

Pre oko 250 miliona godina, tokom kasnog perma, novi okean je počeo da se formira na južnom kraju Paleo-Tetisa. Formirao se rased duž severnog kontinentalnog grebena Južne Pangee, i počelo je odvajanje Gondvane. Tokom narednih 60 miliona godina, taj greben, poznat kao Cimerija, putovao je severno, gurajući dno Paleo-Tetisa ispod istočnog kraja Severne Pangee (Severnoatlantsko kopno). Okean tetis se formirao između Cimerije i Gondvane, direktno iznad mesta gde je Paleo-Tetis nekada bio.

Tokom jure (pre 150 miliona godina), Cimerija se konačno sudarila sa Severnoatlantskim kopnom. Tu je stala, a okeansko dno iza nje se podvilo formirajući Tetiski rov. Nivoi vode su se podigli, a zapadni Tetis je plitko pokrio znatne delove Evrope. U to negde vreme, Severnoatlantsko kopno i Gondvana su počeli da se razmiču, ostavljajući Atlantski okean između njih. Između jure i krede (pre 100 miliona godina), čak je i Gondvana počela da se raspada, gurajući Afriku i Indiju severno, preko Tetisa. Kako su ove kopnene mase gurale sa svih strana, sve do kasnog miocena (pre 15 miliona godina). Tetis je nastavljao da se smanjuje, postajući 'more Tetis'.

Danas, Indija, Indonezija i Indijski okean pokrivaju površinu koju je nekad zauzimao okean Tetis. Turska, Irak i Tibet leže na malom kontinentu koji je nekad bio poznat kao Cimerija. Ono što je nekad bilo more Tetis je sada postalo Crno, Kaspijsko i Aralsko more. Veći deo dna okeana Tetis je nestao ispod Cimerije i Severnoatlantskog kopna. Da je Tetis postojao dokazano je pronalaženjem od strane geologa kao što je Sus fosilnih ostataka okeanskih stvorenja u stenama na Himalajima. Prema tome, ove stene su morale biti pod vodom pre nego što je indijski kontinentalni greben počeo da napreduje i gura sve napred dok se sudarao sa Cimerijom. Slični geološki dokazi postoje u alpskoj orogenezi Evrope, gde je kretanje Afričke ploče uzdiglo Alpe.

Paleontolozi takođe smatraju okean Tetis posebno važnim zbog toga što je veći deo svetskih morskih grebena nađen oko njegovih granica. Morski, močvarski i estuarski fosili iz ovih grebena nose značajnu paleontološku važnost.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]