Heroine Prvog svetskog rata u Srbiji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milunka Savić
Sofija Jovanović
Flora Sands

Heroine Prvog svetskog rata u Srbiji su žene koje su tokom Prvog svetskog rata dale veliki doprinos i podnele velike žrtve, a mnoge od njih izgubile i živote, ne samo kao borci na frontu ili dobrovoljne bolničarke, već i kao jedine koje su ostajale i brinule se o domaćinstvu u okupiranoj zemlji.[1][2]

Srpkinje su pružale konkretan doprinos u ratovima tako što su rukovodile ekonomijom ustanaka ili su brinule o ranjenicima i pomagale sanitetu. Uprkos patrijarhalnom moralu, koji je strogo zabranjivao ženama da učestvuju u ratovima neke su, zadojene snažnim idealima srpstva u periodu jačanja nacionalne ideologije, aktivno učestvovale u ratu, premda su tada ratovi i revolucije smatrani za ekskluzivno mušku političku borbu.[3] One su učestvovale u oružanim borbama uglavnom preobučene u muškarce i to je predstavljalo veliki otklon od tradicije i patrijarhalnog morala.[4] Žene u pozadini preuzele su uloge karakterisane tada kao „muške”, koje su im tokom istorije uskraćivane pod okriljem rodnih predrasuda.[5] Ostavši skoro u potpunosti bez muške radne snage, u vreme kada je za rat mobilisano više od 60% radno sposobnog muškog stanovništva, žene na selu su radile najveći deo teškog fizičkog posla i sa decom i starima pokušavale da održe život, zemlju i proizvodnju.[6][2]

Svoj doprinos nisu dale samo Srpkinje, već su i žene iz drugih zemalja pohrlile u pomoć srpskoj vojsci i narodu, kao ratnice, sanitetsko osoblje ili humanitarne radnice koje su dopremale pomoć, prikupljale novac i slale ga u Srbiju ili su lično dolazile i ostajale sa srpskim narodom.[2]

O hrabrosti i izdržljivosti žena u ratovima za oslobođenje Srbije slikovito svedoči francuski književnik i novinar Anri Barbi, koji je izveštavao svetsku javnost o Prvom svetskom ratu na balkanskim prostorima, i sa srpskom vojskom prošao albansku golgotu:[7]

Žene ratnice[uredi | uredi izvor]

Vasilija Vukotić

U skladu sa vrednosnim sistemom tog vremena, ženama niti je bilo dozvoljeno niti društveno prihvatljivo pristupanje vojsci niti učešće u ratnim operacijama, pa su one nalazile druge načine da stupaju u borbene redove. Skraćivale su kosu, oblačile mušku odeću, prijavljivale se pod muškim imenima. Ostale su zapamćene po tome što su se ravnopravno sa muškarcima borile na frontu.[2][8][9]

Ratnice iz Srbije[uredi | uredi izvor]

(ličnosti su, u daljim nabrajanjima, navedene azbučnim redom, po prezimenu)

Ratnice iz Crne Gore[uredi | uredi izvor]

Ratnice iz Slovenije[uredi | uredi izvor]

Ratnice iz Velike Britanije[uredi | uredi izvor]

Dobrovoljne bolničarke i humanitarne radnice[uredi | uredi izvor]

Pripadnice Bolnice škotskih žena u Šumadiji (1915) za vreme Velikog rata
Pripadnice ruske sanitetske misije u pratnji sanitetskog voza 1915. godine u Nišu
Anka Đurović
Prečasna Evelina Haverfild
Rut Stenli Farnam
Milosrdne sestre ispred infektivne bolnice u Vranju

Najuglednije građanke, uključene u rad različitih udruženja od kojih je najpoznatije Kolo srpskih sestara[14], pomagale su vojsci, ranjenicima i civilima širom zemlje i u inostranstvu. One su uzimale aktivno učešće kao bolničarke na frontu, ali su radile i u okupiranim područjima. Neke od njih su izgubile i živote. Među njima su i Ljubica Luković, tadašnja predsednica Kola srpskih sestara i Nadežda Petrović, čuvena slikarka. Obe su umrle od pegavog tifusa.[15][2]

Među različitim humanitarnim misijama koje su u tom periodu radile u Srbiji, posebno se izdvaja Bolnica škotskih žena, koja je poslala veliki broj dobrovoljnih lekarki i bolničarki u Srbiju.[16] Mnoge članice bolnice su se sa srpskim stanovništvom i vojskom 1915. povlačile preko Albanije, a sledeće godine se pridružile srpskoj vojsci na Solunskom frontu. Svakako treba pomenuti i milosrdne sestre Ruske sanitetske ekipe, kao i mnoge druge koje istorija nije zapamtila.[2][14][8][4]

Mnoge među onima koje nisu otišle na front uzimale su aktivno učešće u različitim humanitarnim organizacijama koje su prikupljale pomoć vojnicima na ratištima, od novca, lekova, hrane i odeće, do cigara. Organizovale su deljenje obroka, skloništa za decu i stare, slale pakete zarobljenima. Ženska udruženja su organizovala dobrotvorne priredbe na kojima su prikupljana sredstva za ratnu siročad, ranjenike i sve nevoljnike pogođene ratom i sprovodila druge aktivnosti. Organizovale su prihvat srpskih ranjenika i izbeglica u zemljama koje su za to imale mogućnosti.[14][4][17]

Srpkinje[uredi | uredi izvor]

Amerikanke[uredi | uredi izvor]

Britanke[uredi | uredi izvor]

Nemice[uredi | uredi izvor]

Ruskinje.[28][uredi | uredi izvor]

Švajcarkinje[uredi | uredi izvor]

Australijanke[uredi | uredi izvor]

Podsećanja[uredi | uredi izvor]

Narodna biblioteka Srbije osnovala je digitalnu biblioteku Veliki rat, nastalu je kao deo projekta Europeana kolekcije 1914-1918, koji ima za cilj da iz fondova 9 nacionalnih biblioteka digitalizuje i učini javno dostupnim preko 400.000 publikacija nastalih tokom Prvog svetskog rata. U okviru projekta postoji i portal za nastavnike, sa preporučenim temama i načinom vođenja časa uz pomoć ove biblioteke. U nizu predavanja nalazi se i jedno o ženama u Velikom ratu.[29]

O ulozi žena u Velikom ratu govori i monodrama „Čelične ratnice - Žene dobrovoljci u Prvom svetskom ratu” koja je izvedena decembra 2014. godine u Istorijskom muzeju Srbije, u pratećem programu izložbe „Srbija 2014”. Ova monodrama prenosi svedočenja Katarine Šturceneger, Milunke Savić, Vasilije Vukotić, Milice Marka Miljanova Popović, Antonije Javornik, Flore Sends, Nadežde Petrović, Delfe Ivanić, Elsi Inglis, Sofije Jovanović i drugih žena dobrovoljaca koje su u Prvom svetskom ratu učestvovale kao vojnici, humanitarne radnice i bolničarke...[30] Monodrama je realizovana u izvođenju, režiji i po tekstu Jelene Mile. Tekst je stvaran na osnovu originalnih zapisa, autentičnih izjava i odlomaka iz biografija konkretnih ratnica.[31]

Kasija Miletić
Mirka Grujić

Britankama, koje su u Prvom svetskom ratu pomagale srpskom narodu i vojsci odata je počast u vidu poštanskih markica. U pitanju su Škotlanđanke i na markicama se nalaze likovi Flore Sends (jedina žena oficir srpske vojske iz Velike Britanije), dr Ketrin Stjuart Makfejl (pripadnica bolnice škotskih žena),[32] Elsi Inglis (prva žena odlikovana ordenom belog orla), psihijatar dr Izabel Emsli Galovej Haton, Eveline Haverfild (aktivistkinja za prava žena) i lekarka dr Elizabet Ros. Izdavanje markica je deo šire kampanje koju je sprovela ambasada Velike Britanije u Srbiji, a kojom je odata počast za više od 600 žena koje su pomogle Srbiji u Prvom svetskom ratu.[33]

U Galeriji nauke i tehnike Srpske akademije nauka i umetnosti novembra 2014, prikazana je izložba „Žene u Prvom svetskom ratu“ autorke Aleksandre Ninković Tašić. Postavka je nastala kao deo obeležavanja stogodišnjice početka Velikog rata.[34] Izložba je posle Beograda organizovana i u drugim srpskim gradovima: Loznici[35], Šapcu[36] i dr.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mitrović Andrej, Srbija u Prvom svetskom ratu, Beograd 1984.
  2. ^ a b v g d đ Stefanović, Svetlana. „NEZNANE JUNAKINJE PRVOG SVETSKOG RATA”. Evropski pokret u Srbiji. Pristupljeno 5. 8. 2016. 
  3. ^ Milanović Jasmina, O ženskom junaštvu – srpske žene u odbrani otadžbine, u: Prvi svetski rat / priredili Slobodan Vladušić, Đorđe Đurić/ Novi Sad 2015, str. 295–304.
  4. ^ a b v Vujošević, Lela. „Uloga Kragujevačkih ženskih društava u Prvom svetskom ratu” (PDF). Zbornik radova Centra za naučnoistraživački rad SANU i Univerziteta u Kragujevcu (Centar za naučnoistraživački rad SANU i Univerziteta u Kragujevcu). Arhivirano iz originala (PDF) 03. 11. 2018. g. Pristupljeno 5. 8. 2016. 
  5. ^ Kripner Monika, Žene u ratu: Srbija 1915–1918 / preveo sa engleskog Veselin Kostić; predgovor Žarko Vuković / Beograd 1986
  6. ^ . Isić Momčilo, Gudac Dodić Vera, Žena je temelj kuće: žena i porodica u Srbiji tokom dvadesetog veka, Beograd 2011.
  7. ^ Pešić, Novica (15. 11. 2007). „Odvažne kćeri Srbije”. Večernje NOVOSTI. Pristupljeno 5. 8. 2016. 
  8. ^ a b „Žene heroji u Prvom svetskom ratu”. SD - Srbija danas. Pristupljeno 6. 8. 2016. 
  9. ^ Giljen, Nikola; Jovićević Jov, Sonja; Mandić, Jelena (1. 10. 2012). „Srpske Amazonke Velikog rata (1914—1918) - Skromne dame gvozdenog srca”. Bašta Balkana. Pristupljeno 6. 8. 2016. 
  10. ^ Mladenović Božica, Živana Terzić – ratnik sa Drine, u: Istorijski časopis, knj. 49 (2002), str. 275–278.
  11. ^ Kadić, V. (23. 03. 2014). „Vasilija Vukotić - heroina na štitu”. Večernje novosti on line. Pristupljeno 15. 1. 2021. 
  12. ^ Novosti/Natalija Bjelajac, narednik vojske i bolničarka: Ranjena i odlikovana 12 puta! Pristupljeno: 15. 1. 2021
  13. ^ Miler Luiz, Naš brat: život kapetana Flore Sends, Beograd 2013.
  14. ^ a b v Milanović, Jasmina. „Vojska milosrđa”. Knjiženstvo (Filozofski fakultet). Pristupljeno 6. 8. 2016. 
  15. ^ Savić, Maja (17. 1. 2012). „Srpske dobrovoljne bolničarke — sledbenice Florens Najtingejl”. Projekat Rastko (Medicinski fakultet u Novom Sadu). Pristupljeno 6. 8. 2016. 
  16. ^ Grba Milan, Britanske medicinske jedinice i Srbija u Prvom svetskom ratu, u: Zbornik istorijskih muzeja Srbije, knj. 28/1994, str. 113–124
  17. ^ Giljen, Nikola; Mandić, Jelena (26. 8. 2013). „Katarina Jovanović i Klara Šturceneger”. Bašta Balkana. Pristupljeno 7. 8. 2016. 
  18. ^ „ANGELINA JAKŠIĆ – prva Hercegovka sa titulom doktora nauka”. Čudo. Pristupljeno 21. 11. 2023. 
  19. ^ Miljković Ljubica, Nadežda Petrović (1873–1915) put časti i slave, u: Srpska vila, God. 4, br. 9 (1998), str. 131–140
  20. ^ Milanović Jasmina, Mabel Grujić i Delfa Ivanić dobročiniteljke srpskog naroda, u: Istorija 20. veka, God. 32, br. 1 (2014), str. 9–26.
  21. ^ Radojević, Radoje (19. 4. 2022). „FELjTON - ŽENA HIRURG NA SOLUNSKOM FRONTU: Dr Rozali Morton je osetila da je Srbija srodna njenoj Virdžiniji u kojoj je odrasla”. Novosti. Pristupljeno 17. 9. 2023. 
  22. ^ Rut Farnam U: Dr Milena Žikić, Žene u srpskim oslobodilačkim ratovima (1912–1918) Edicija: Roza Luksemburg – doktorski i master radovi u oblasti rodne ravnopravnosti Izdavač: Pokrajinski zavod za ravnopravnost polova Bulevar Mihajla Pupuna 6, Novi Sad, 2019.
  23. ^ Popović Filipović Slavica, Dr Agnes Benet na čelu Bolnice škot– skih žena na Solunskom frontu, u: 800 godina srpske medicine / [urednik Brana Dimitrijević] Beograd 2011, str. 367–383.
  24. ^ „Strane humanitarke u Kragujevcu”. Kragujevačke nedeljne novine. Pristupljeno 22. 11. 2023. 
  25. ^ Vuković Žarko, Sa Srbima u Dobrudži: Povodom devedeset godina od smrti dr Elsi Inglis, u: Srpski vojni sanitet u 1916. godini [urednici Aleksandar Nedok, Brana Dimitrijević], Beograd, Vol. 1, br. 2/2007, str. 199–205.
  26. ^ „Nosilac ordena Svetog Save, Hana Džesi Henkin Hardi, u medicinskoj i dobrotvornoj misiji u Srbiji”. Projekat Rastko. Pristupljeno 21. 11. 2023. 
  27. ^ Lazarević Jelena, Engleskinje u srpskom narodu, Beograd 1929.
  28. ^ Deda Rus Aleksandar, Knjiga o bratstvu Srpskog, Ruskog i Crnogorskog naroda: u prošlosti: sa 120 slika / [B. m.] 1936.
  29. ^ „VELIKI RAT”. velikirat.nb.rs. Narodna biblioteka Srbije. Pristupljeno 6. 8. 2016. 
  30. ^ „Monodrama "Čelične ratnice" o ženama u Velikom ratu”. Blic. 23. 12. 2014. Pristupljeno 5. 8. 2016. 
  31. ^ „Čelične ratnice u Istorijskom muzeju Srbije”. Story. 24. 12. 2014. Arhivirano iz originala 07. 07. 2016. g. Pristupljeno 5. 8. 2016. 
  32. ^ Inglis Elsie, Bolnice Škotskih žena, pre deset godina: Scottish Women’s Hospitals, u: Nova Evropa, knj. 12 (1. decembar 1925) [uredili L. Popović, M. Kostrenčić, M. Ćurčin], Zagreb 1925, str. 487–488.
  33. ^ „SRBIJA PAMTI Pošta za Škotlanđanke, heroine Prvog svetskog rata!”. Dnevne novine Alo. 12. 12. 2015. Pristupljeno 6. 8. 2016. 
  34. ^ „Galerija SANU: Žene u Prvom svetskom ratu”. b92. Pristupljeno 6. 8. 2016. 
  35. ^ „Izložba ŽENE U PRVOM SVETSKOM RATU”. Centar za kulturu "Vuk Karadžić" Loznica. Arhivirano iz originala 31. 03. 2016. g. Pristupljeno 6. 8. 2016. 
  36. ^ „Žene u Prvom svetskom ratu u Srbiji”. Noć muzeja. Arhivirano iz originala 14. 10. 2016. g. Pristupljeno 6. 8. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]